Stručnjaci godinama upozoravaju da bi zagađenje zraka moglo postati jedan od razloga zbog kojih će ljudi napuštati velike gradove u BiH, piše Interview.
Mjerenja potvrđuju ozbiljnost problema, zdravstvene posljedice su sve bolje dokumentovane, a mjere za njegovo smanjenje odavno su poznate. Ipak, s dolaskom svake jeseni ponovo počinje ista priča: upozorenja, preporuke građanima, obećanja i čekanje vjetra. Šta se u međuvremenu zaista promijenilo
„Ljudi će bježati iz Sarajeva i Banje Luke, ne zbog posla, već zbog smrtonosnog onečišćenja zraka“, upozorio je još 2018. godine stručnjak za kvalitet zraka Martin Tais u intervjuu za Buku.
Gotovo osam godina kasnije, njegovo upozorenje zvuči manje kao pesimistična prognoza, a više kao opis problema koji Bosna i Hercegovina nije uspjela riješiti.
Profesor geografije Vedran Zubić upozoravao je da Sarajevo do 2050. godine možda neće biti pogodno za život, kritikujući dugogodišnju neodgovornu urbanističku i infrastrukturnu politiku. Naglašavao je da pranje cesta, povremeno proglašavanje epizoda zagađenja ili prelazak na online nastavu ne predstavljaju rješenja, nego privremene reakcije na posljedice.
Slična upozorenja dolaze i od meteorologa Nedima Sladića, koji je više puta ukazivao na potrebu ozbiljnijeg bavljenja okolišem, klimatskim promjenama i dostupnošću čistih izvora energije.
Upozorenja, dakle, nisu nova. Nisu novi ni podaci o zagađenju, niti su nepoznati njegovi glavni uzroci. Ono što se, uprkos godinama rasprava, mijenja mnogo sporije jeste odnos institucija prema ovom problemu.
Hiljade smrti, rješenje na čekenju
Zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini nije samo pitanje neugodnog mirisa, smanjene vidljivosti ili nekoliko zimskih dana tokom kojih se građanima preporučuje da izbjegavaju fizičke aktivnosti na otvorenom. Riječ je o ozbiljnom javnozdravstvenom problemu.

Prema podacima Evropske agencije za okoliš (EEA), izloženost finim lebdećim česticama PM2.5 u Bosni i Hercegovini povezana je s približno 3.300 prijevremenih smrti godišnje. Agencija procjenjuje da se oko devet posto ukupne godišnje smrtnosti može pripisati zagađenju zraka.
Glavni izvori zagađenja u urbanim sredinama su domaćinstva koja za grijanje koriste čvrsta goriva, saobraćaj i industrijska postrojenja. Njihov utjecaj dodatno se pojačava tokom zimskih mjeseci, kada temperaturne inverzije, posebno u kotlinama, onemogućavaju normalno raspršivanje zagađujućih materija.
Sarajevo je zbog svog geografskog položaja posebno izloženo ovom problemu. Međutim, nije ni jedini ni nužno najugroženiji grad u svim kategorijama zagađenja. Zenica, Tuzla, Lukavac, Visoko, Banja Luka i drugi urbani centri suočavaju se s različitim kombinacijama emisija iz domaćinstava, saobraćaja i industrije.
Posebno zabrinjava činjenica da se problem ne može posmatrati samo kroz dnevne vrijednosti zagađenja. PM2.5 čestice dovoljno su sitne da prodiru duboko u respiratorni sistem, a dugotrajna izloženost povezana je s povećanim rizikom od kardiovaskularnih i respiratornih oboljenja.
Drugim riječima, građani ne mogu računati da je problem nestao samo zato što je nakon nekoliko dana smoga puhnuo vjetar.
Obećanja, obećanja
Da problem nije posljedica nedostatka stručnih analiza i preporuka, pokazuje i niz strateških dokumenata i akcionih planova koji su tokom prethodnih godina izrađivani na različitim nivoima vlasti.
U Federaciji BiH, donošenje Zakona o zaštiti zraka 2024. godine predstavljalo je važan korak u uspostavljanju pravnog okvira za kontrolu kvaliteta zraka, planiranje mjera, praćenje emisija i inspekcijski nadzor.
Međutim, postojanje zakona ne znači automatski i smanjenje zagađenja.
Svjetska banka je u svojoj funkcionalnoj analizi upravljanja kvalitetom zraka u Kantonu Sarajevo, objavljenoj u decembru 2024. godine, ukazala na ozbiljne slabosti u sistemu upravljanja ovim problemom.
Analizirajući Kantonalni plan zaštite okoliša za period 2021–2025, Svjetska banka navodi da je dokument sadržavao 31 mjeru povezanu s upravljanjem kvalitetom zraka, ali bez odgovarajuće analize da li su te aktivnosti dovoljne za dostizanje propisanih standarda.
UVEDENE MJERE I ZABRANE: Zbog zagađenja zraka u Sarajevu proglašena epizoda “Upozorenje”
Vlada KS nije se više mogla pouzdati da će se situacija promijeniti, pa je, nakon što je j…
Još je značajnije upozorenje da plan nije na adekvatan način obuhvatio emisije iz domaćinstava, iako su upravo individualna ložišta jedan od najvažnijih izvora zagađenja tokom zime.
Prema ocjeni Svjetske banke, postojeće mjere uglavnom su se odnosile na pojedinačne investicije i izradu analiza ili strategija, a ne na kontinuirano provođenje konkretnih mjera kontrole emisija iz domaćinstava i saobraćaja.
Problem nije samo u tome što se planovi ne provode dovoljno brzo. Problem je i u tome što institucije nemaju dovoljno razvijene mehanizme za praćenje njihove provedbe i sankcionisanje neispunjavanja obaveza.
Svjetska banka posebno upozorava da propisi ne predviđaju odgovarajuće posljedice za institucije koje ne izvršavaju svoje obaveze u sistemu upravljanja kvalitetom zraka.
Tako se odgovornost za zagađenje često svodi na opće izjave o potrebi zajedničkog djelovanja, dok konkretna odgovornost za neprovedene mjere ostaje nejasna.
Sarajevo: strategije, projekti i novac
Kanton Sarajevo posljednjih godina donio je nekoliko važnih dokumenata i pokrenuo projekte čiji je cilj smanjenje zagađenja.
Među njima je Strategija ograničavanja korištenja uglja i drugih čvrstih goriva, usvojena u maju 2024. godine. Njome se predviđa postepena promjena načina grijanja, zamjena neefikasnih peći i kotlova, povećanje energetske efikasnosti objekata i smanjenje emisija iz individualnih ložišta.
Razmjeri zadatka nisu mali. Prema podacima UNDP-a, na području Kantona Sarajevo postoji približno 43.000 individualnih instalacija za grijanje na drvo i ugalj.
To znači da se problem ne može riješiti jednom javnom nabavkom, podjelom određenog broja peći ili jednokratnim subvencijama. Potrebni su višegodišnji programi, dostupno finansiranje, kontrola kvaliteta goriva i stvarna mogućnost da domaćinstva pređu na čišće izvore energije.
Upravo je finansijska dostupnost jedna od ključnih prepreka. Od građana koji koriste ugalj ili drvo ne može se očekivati da samostalno finansiraju prelazak na toplotne pumpe ili druge skuplje sisteme grijanja.
Zato su subvencije, utopljavanje objekata i širenje mreže daljinskog grijanja važan dio svakog ozbiljnog programa.
Jedan od novijih koraka je i projekat unapređenja kvaliteta zraka u Federaciji BiH, koji se realizuje uz podršku Svjetske banke. Za njegovu provedbu osigurana su kreditna sredstva od ukupno 46,1 milion eura, a Kantonu Sarajevo namijenjeno je 22,7 miliona eura.

I, ŠTA ĆEMO SAD: Sarajevo je danas najzagađeniji grad na svijetu
Po zagađenosti Sarajevo preteklo i Delhi Piše: R. I. Sarajevo je danas na vrhu liste najza…
Od tog iznosa, 13,5 miliona eura planirano je za aktivnosti povezane s monitoringom kvaliteta zraka, unapređenjem sistema grijanja i energetskom efikasnošću.
Riječ je o značajnom finansijskom okviru, ali tek će provedba pokazati hoće li taj novac donijeti mjerljivo smanjenje emisija ili će ostati još jedan veliki projekat čije se aktivnosti uglavnom prate kroz izvještaje i administrativne pokazatelje.
Dimnjaci, ložišta i automobili
Koliko je kontrola individualnih ložišta važna, pokazuje i mapa puta za sistemsko uređenje dimnjačarske djelatnosti i kontrolu emisija, predstavljena u Sarajevu krajem oktobra 2026. godine.
Dokument, izrađen uz podršku UNDP-a, ukazuje na dugogodišnje nedostatke u organizaciji dimnjačarskih usluga, nedostatak jedinstvenog registra dimnjaka i ložišta, nedovoljne kadrovske kapacitete i nepostojanje efikasnog sistema kontrole emisija iz domaćinstava.
U okviru aktivnosti koje su već pokrenute, čišćenje dimnjaka obavljeno je za korisnike socijalne pomoći kojima Kanton subvencionira nabavku čvrstih goriva za grijanje. Najavljene su i tehničke smjernice za projektovanje i kontrolu sistema grijanja, kao i priprema novog kantonalnog zakona o zaštiti zraka i propisa koji bi detaljnije regulisali emisije iz malih ložišta.
Važno je, međutim, razlikovati pripremu propisa od njihove primjene. Najavljeni registar, uređena dimnjačarska služba i sistem kontrole emisija tek treba da pokažu koliko će zaista promijeniti stanje na terenu.
Slična je situacija i sa saobraćajem.
Stručnjaci godinama upozoravaju da povećanje broja automobila, posebno starijih dizelskih vozila, direktno doprinosi zagađenju urbanih sredina. Rješenja su poznata: efikasniji i elektrificirani javni prijevoz, ograničavanje ulaska najzagađujućih vozila u najopterećenije dijelove grada, bolja infrastruktura za bicikliste i pješake te dosljedna kontrola tehničke ispravnosti vozila.
Ipak, takve mjere podrazumijevaju političke odluke koje mogu izazvati nezadovoljstvo dijela građana. Zato se često odgađaju ili zamjenjuju kratkoročnim intervencijama.
Vlasti za uzbunu
U decembru 2025. godine Vlada Kantona Sarajevo usvojila je inovirani Plan interventnih mjera u slučajevima prekomjernog zagađenja zraka.
Plan predviđa postupanje tokom epizoda upozorenja i uzbune, uključujući mjere usmjerene na grijanje, saobraćaj i industriju.
Međutim, sam dokument ukazuje i na ograničenja takvog pristupa. U obrazloženju se navodi da su očekivani efekti mjera u sektoru grijanja ograničeni zbog nedostatka nadzora nad kućnim ložištima, dok se veći efekti očekuju od intervencija u saobraćaju.
To otvara suštinsko pitanje: zašto se sistem uglavnom aktivira kada je zagađenje već dostiglo alarmantne vrijednosti, umjesto da se emisije kontinuirano smanjuju tokom cijele godine?
Upozorenja građanima, preporuke hroničnim bolesnicima, obustava pojedinih aktivnosti na otvorenom i privremena ograničenja saobraćaja mogu biti potrebni radi zaštite zdravlja. Ali nijedna od tih mjera ne može zamijeniti dugoročnu politiku smanjenja emisija.
Građani ne bi smjeli biti prepušteni čekanju vremenskih prilika kao jedinom pouzdanom načinu da tokom zime dođu do čistijeg zraka.
Mjerenje nije isto što i rezultat
Jedan od najnovijih pomaka u Kantonu Sarajevo jeste uspostavljanje digitalnog sistema eEmisije, predstavljenog 12. novembra 2026. godine, uz podršku UNDP-a.
Sistem će omogućiti akreditovanim laboratorijama da elektronski dostavljaju rezultate mjerenja emisija iz kotlovnica i drugih postrojenja, dok će nadležne institucije i inspekcije moći lakše prepoznati prekoračenja dozvoljenih vrijednosti i usmjeravati nadzor.
Sistem je povezan s registrom emisija i digitalnom platformom za kvalitet zraka, a njegov razvoj nadovezuje se na ranije aktivnosti koje uključuju zamjenu peći i kotlova u više od 500 domaćinstava kroz pilot-projekat.
To jesu konkretni pomaci. Ali njihov stvarni značaj zavisit će od toga hoće li podaci iz sistema dovesti do češćih inspekcija, sankcionisanja prekoračenja i obavezne promjene načina rada zagađujućih postrojenja.
Mjerenje emisija ne znači automatski i njihovo smanjenje. Registar zagađivača ne čisti zrak sam po sebi. On tek omogućava da institucije znaju gdje je problem i da konačno djeluju na osnovu provjerljivih podataka.
A šta nas čeka do 2050. godine?
Budućnost kvaliteta zraka u gradovima BiH neće zavisiti od jedne mjere, jednog zakona ili jednog projekta. Zavisit će od toga hoće li institucije uspjeti povezati energetsku tranziciju, urbanističko planiranje, saobraćajnu politiku i industrijski nadzor u jedinstven sistem.
Ukoliko se nastavi praksa u kojoj se svake zime reaguje na posljedice, a tokom ostatka godine odgađa rješavanje uzroka, teško je očekivati značajnije i trajno poboljšanje.
Posebno zabrinjavaju klimatske promjene. One neće automatski značiti manje zagađenja zbog toplijih zima. Meteorološki uslovi, temperaturne inverzije i produženi periodi stabilne atmosfere mogu i dalje stvarati uslove u kojima se zagađujuće materije zadržavaju u prizemnom sloju zraka. Istovremeno, bez smanjenja emisija iz grijanja, saobraćaja i industrije, problem će ostati prisutan.

POLITICO O ZAGAĐENJIMA U BIH: “U krugu od 300 metara od moje kuće, svi imaju rak”
Novinar Matteo Travisan u Zenici, Tuzli, Banovićima uvjerio se u stravične posljedice koje…
Postoji, međutim, i drugačija mogućnost. Sistematska zamjena neefikasnih ložišta, dostupne subvencije za čistu energiju, obnova zgrada, modernizacija javnog prijevoza, kontrola industrijskih emisija i odgovorno urbanističko planiranje mogu donijeti mjerljive rezultate.
To nije nepoznat niti nedostižan model. Takve mjere već se provode u gradovima koji su odlučili da kvalitet zraka tretiraju kao pitanje javnog zdravlja i odgovornosti vlasti, a ne kao sezonsku vremensku nepogodu.
Upravo zato upozorenja da Sarajevo, Banja Luka ili drugi gradovi u BiH jednog dana možda neće biti pogodni za život ne bi trebalo odbacivati kao pretjerivanje. Ne treba ih, međutim, ni predstavljati kao neizbježnu budućnost.
Između 2018. godine, kada je Martin Tais upozoravao na mogućnost odlaska ljudi iz gradova zbog zagađenja, i 2050. godine, na koju se odnose upozorenja o dugoročnoj održivosti urbanog života, nalazi se više od dvije decenije u kojima se još mogu donijeti drugačije odluke.
Ali za to nije dovoljno da vlasti svake jeseni ponove da je zrak zagađen, da građanima preporuče da zatvore prozore i da najave nove strategije.
Potrebno je odgovoriti na mnogo jednostavnije pitanje: koliko je ložišta zamijenjeno, koliko je domaćinstava dobilo stvarno dostupnu alternativu za grijanje, koliko je emisija smanjeno, koliko je zagađivača kontrolisano, koliko je novca potrošeno i kakav je mjerljiv rezultat?
Dok ti odgovori ne postanu javni, svaka nova zima bit će podsjetnik da se u Bosni i Hercegovini o čistom zraku mnogo govori, ali da pravo na njega još nije postalo stvarni prioritet javnih politika.




























