Svakodnevno slušamo dnevno-političke vijesti koje uzmaju primat nad životom bh. građana, koji je sve teži
Dok se i dalje bilježi trend povećanja potrošačke korpe, u Bosni i Hercegovini je na snazi umjetnost preživljavanja. Cijene svih životnih namirnica konstantno se povećavaju, a meso je za mnoge postalo luksuz. Penzioneri odavno kupuju na grame, a mnogi samo jednom mjesečno ulaze u mesnice. Život na rubu egzistencije…
Ševala Džambić uzgaja povrće i prodaje na pijaci jer, kaže, visina penzije ne može pokriti sve troškove. Dodaje da ne konzumira mnogo mesne prerađevine, a nekada je sve bilo povoljnije.
„Sad je skupo, što jest, jest. Ali ne mogu ni reći daj jeftinije, kad i njega košta. Inflacija ide, baš njih jede briga kako će čovjek živjet˝, izjavila je Ševala Džambić, penzionerka.
Minimalna penzija iznosi 599 KM, a cijene mesa su za pet godina drastično povećane. Tako za kilogram teletine bez kostiju danas treba izdvojiti 33, pa čak i do 40 maraka, a 2020. godine se mogla kupiti za 10 maraka. Cijena junetine je do 27, a pileći file oko 14 maraka.
Mesar Omer Karić za BHRT kaže da penzioneri obično jednom mjesečno dolaze u kupovinu. Potvrđuje da su cijene evropske i konstantno se povećavaju. Prodaje isključivo domaće meso i dodaje da farmeri na selu od kojih nabavlja podižu cijene, da je nestašica, ali nekada i bez opravdanog razloga.
„Radim od ’96, čim sam srednju školu završio. Ove cijene nisam mogao zamisliti da će biti. Što je nekad bila cijena teletine, sad je junetine. Vjerujte, ne znam na što će doći˝, kazao je Omer Karić, mesar iz Tuzle.
„Poskupila je i struja, voda, režije, kirije. Meso samo u nabavci je jako poskupilo, živa stoka je isto poskupila˝, istakao je Samir Hodžić, mesar iz Sarajeva.
Građani upozoravaju i na zanimljivu činjenicu u posljednje vrijeme. Naime, u mnogim mesnicama ne mogu kupiti kao nekada 5-10 komada ćevapa. Sada su prinuđeni kupiti najmanje pola kilograma, jer po komadu se ne prodaju. I penzionerka Nisveta Sejdić tome svjedoči, ističući da sve osnovne namirnice postaju nedostižne za mnoge.
„Ovo je sramota i grehota. Pa da penzioneri čekaju kad će se ujutro izbaciti, dok nisu kontejneri došli, da kupe iz kontejnera. Ja pratim to s prozora˝, izjavila je Nisveta Sejdić, penzionerka.
Visokim cijenama svjedoči i analiza Dojče banke koja potvrđuje da su cijene mnogih namirnica u Banjaluci skuplje nego u Madridu i Parizu.
I dok sve češće slušamo o očuvanju zdravlja, o prevenciji, postavlja se pitanje kako sačuvati zdravlje ukoliko i one najneophodnije namirnice postaju luksuz, prenosi BHRT.
