Zagađenje rijeke Une izazvalo je ozbiljnu zabrinutost među građanima, ekolozima i civilnim sektorom, koji traže hitnu reakciju nadležnih institucija
Dok se čekaju zvanične analize i utvrđivanje uzroka, lokalne organizacije i stručnjaci upozoravaju na sistemski nemar prema prirodnim resursima, a posebno prema rijekama koje, kako kažu, godinama trpe posljedice neodgovornog odnosa društva i vlasti.
Mario Crnković, predsjednik Udruženja građana Green Team iz Novog Grada, rekao je da nemar prema rijekama iz godine u godinu dolazi na naplatu.
“Na žalost svih nas, svaki put cijena je sve veća. Od kanalizacionih ispusta, nelegalne gradnje do postrojenja koja na sumnjive načine tretiraju otpadne vode, sve je to dio začaranog kruga u kom su zarobljene naše rijeke, a sa njima i naše zdravlje. Uzrok ovog što se dešava rijeci Uni nije prirodni fenomen. Nesumnjivo da će u danima pred nama biti praćeno prirodnim fenomenima kao što je ‘cvjetanje algi’, ali moramo napraviti jasnu razliku između uzroka i posljedica. Imali smo i niže vodostaje, sa višim temperaturama vazduha i vode, pa nije nikad zabilježena ovakva situacija. Treba nam jasan i konkretan odgovor od strane institucija, šta je uzrok, ponavljam, uzrok, a tek u drugom redu možemo pričati o posljedicama”, rekao je za BUKU Crnković.
On dodaje da mnogi zaboravljaju da Krivični zakon definiše djela koja se tiču ugrožavanja vode, zemlje i vazduha.
“Iz tog razloga, pored svih ostalih institucija, tokom jučerašnjeg dana ispred Green Team-a smo informisali ministarstva unutrašnjih poslova, jer evidentno nam je potreban njihov angažman u rasvjetljavanju ovakvih stvari. Želim da vjerujem da krivac za ovo što nam se dešava neće proći ispod radara, jer ovakve stvari ostavljaju posljedice kako na rijeku, tako i na nas koji živimo uz rijeku”, ističe naš sagovornik.
On dodaje da je izostalo blagovremeno informisanje građana.
“Izostanak zvaničnih i relevantnih informacija stvorio je ogroman prostor za nagađanja i pretpostavke, što nikom nije u interesu. Imamo samo jednu adresu iz reda institucija koja je u ovih par dana pokušavala održati iole aktivnu komunikaciju ka javnosti, uprkos nemanju svih relevantnih informacija. Iako bitno, nije ključno ko je pričao ili ko nije, suština je da odgovor sistema nije bio dovoljno dobar. Mi smo se obratili juče ka 16 institucija, iako ih je čak i više od 16 relevantno za temu. Da li ćemo nešto naučiti iz lekcije koju nam Una daje ovih dana, ne znam, ali uzroke zašto se ovo dešava moramo znati. To je stvar javnog interesa, jer na kraju krajeva, pored ugrožavanja rijeke, ovdje je riječ i o ugrožavanju javnog zdravlja, na ovaj ili onaj način”, kaže Crnković.
Jelena Ivanić, iz Centra za životnu sredinu, kaže da se još uvijek navodno ne zna šta je dovelo do zagađenja Une i koliko opasne posljedice mogu biti po živi svijet i ljudske živote, i zbog toga je potrebna hitna reakcija institucija i alarmiranje javnosti da se obustave sve aktivnosti na rijeci i da se ni u kom slučaju voda ne koristi za piće i ličnu higijenu.
“Ovo što se dešava je u najmanju ruku neodgovorno ponašanje prema građanima koje je sveprisutno u našoj državi i oslikava se u svakoj situaciji. Apsurdno je da je za vikend proslavljena velika pobjeda nakon što je prije tačno godinu dana zaustavljena gradnja male hidroelektrane koja je planirana na izvorima rijeke Une, a danas se govori o zagađenju za sada još uvijek nepoznatog uzroka koje će vjerovatno ostaviti višestruke posljedice na ekosistem rijeke i živote mještana. Prema navodima mještana i aktivista došlo je do alarmantnog zamućenja i promjene boje duž čitavog toka i djeluje kao da je situacija iz dana u dan gora. Postoje navodi da je zagađenje uzrokovano nefunkcionalnim kolektorom otpadnih voda u Bihaću koji, po navodima, više ne prečišćava ispuštenu vodu, međutim grad Bihać to demantuje. Dodatno je stanje pogoršano niskim vodostajem rijeke u ovom periodu godine”, rekla je za BUKU Ivanić Jelena.
Ona dodaje da će neke posljedice vjerovatno ostati, a bez detaljnih analiza i otkrivanja uzroka teško je govoriti o posljedicama. Za sada se čekaju rezultati analiza Instituta za javno zdravstvo Unsko-sanskog kantona, Republike Srpske i Republike Hrvatske.
“Generalno je rijeka Una, osim ove situacije, ugrožena divljom gradnjom, betonizacijom obala i nepropisnim korištenjem motornih čamaca koje je sve prisutnije u zaštićenom području Parka prirode ‘Una’, što nepovratno ugrožava živi svijet, ali i mir i opuštanje, za šta je ova rijeka sinonim”, pojašnjava Ivanić i dodaje da je ovo još jedan od primjera koji jasno pokazuje da lokalne vlasti moraju hitno preduzeti sve moguće mjere i aktivno raditi na zaštiti rijeka i izvorišta na svojim opštinama.
“Valjda nam je sada jasno da se stvari mogu promijeniti preko noći i da veoma lako može doći do sličnih situacija gdje su pored biodiverziteta ugroženi životi ljudi i pristup pitkoj vodi”, rekla je naša sagovornica.
Robert Oroz, ekološki aktivista iz Fondacije ACT, kaže da, nažalost, dok god u Federaciji imamo famoznu “Uredbu o uslovima ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sisteme javne kanalizacije” koja štiti zagađivače svih vrsta od progona i drakonskih sankcija, ovakve stvari će se dešavati.
“Ta je uredba donesena davno, prije više od decenije, i redovno se produžava svake dvije godine. Njome je zagađivačima koji ‘nisu u mogućnosti’ da ugrade adekvatne prečistače otpadnih voda dat rok od 2 godine da to urade. I tako desetak puta, iznova i iznova. Tako da imamo situaciju da nam se zagađenja nekažnjeno dešavaju gotovo redovno na rijekama Bosni i Neretvi, kao i na drugim rijekama, bez adekvatnih sankcija, što zagađivačima daje motiv da to rade i ubuduće, jer im je mnogo jeftinije da opasne materije jednostavno ispuste u vodotoke, nego da ih adekvatno zbrinu, što je vrlo često jako skup proces. Dakle, to je nešto što je ‘već viđeno’ više puta i osim medijske hajke neće biti nikakvog epiloga”, rekao je Oroz za BUKU.
Napominje da je slična stvar i sa uzurpacijama i betonizacijom riječnih obala svih naših rijeka.
“Ukoliko ste dovoljno bliski sa vladajućim strankama, da ne kažem kartelima, možete graditi što vam je i gdje volja, bez obzira na zakonske odredbe koje jasno određuju na kojoj se udaljenosti od riječnih tokova ne smije graditi ni po koju cijenu. Vidimo da se objekti svakodnevno i nekažnjeno grade, vrlo često i novcem iz budžeta”, dodaje Oroz i napominje da uzorkovanje voda moraju raditi ovlaštene osobe.
“Tako da, gotovo uvijek, dok ovlaštene osobe izađu na teren, nakon par dana, rijeka se dobrim dijelom samoprečisti i većina zagađenja ode nizvodno. Tako da gotovo nikada nemamo stvarne podatke o zagađenjima”, pojašnjava.
Situacija sa rijekom Unom još jednom je ogolila ozbiljne propuste u sistemu zaštite životne sredine i pokazala koliko su institucije nespremne da pravovremeno reaguju na ekološke krize. Dok se odgovorni i dalje traže, a analize čekaju, priroda i građani već trpe posljedice.
Ova situacija mora poslužiti kao upozorenje da se odnos prema rijekama i prirodnim resursima hitno mora mijenjati – kroz odgovorno upravljanje, strožu kontrolu zagađivača i efikasnije sprovođenje zakona. Jer rijeke poput Une nisu samo prirodna bogatstva, već i temelji zdravlja, života i identiteta zajednica koje uz njih žive.
Izvor: BUKA
