Novi val mafijaških obračuna u Srbiji ponovo je otvorio pitanje veza između vladajućeg SNS-a i organiziranog kriminala. Istovremeno kriza povjerenja sve više zahvaća ne samo oporbene birače, već i dio Vučićevih pristaša, piše Deutsche Welle.
Slučaj ubojstva u restoranu „27” u Beogradu u dva tjedna je dobio nekoliko velikih obrata. Od početne teze po kojoj je načelnik Policijske uprave u Beogradu Veselin Milić pomogao u skrivanju dokaza do toga da se on uopće nije nalazio na licu mjesta kada je Saša Vuković Boske ubio Aleksandra Nešovića Baju.
Ali za mnoge građane Srbije najvažnije pitanje je ostalo nepromijenjeno – što je načelnik najveće policijske uprave u zemlji uopće radio s dvojicom istaknutih pripadnika kriminalnog miljea.
Za Stevana Dojčinovića, glavnog urednika istraživačkog portala KRIK, u ovom slučaju nema ništa spektakularno.
„Činjenica da imamo policijskog načelnika koji je povezan s kriminalom i sudjeluje u kriminalnim djelima je potpuno poznata stvar koja je već dokazana više puta“, kaže Dojčinović za DW.
On tvrdi da je srpska država, odnosno Srpska napredna stranka (SNS) koja drži sve poluge moći, direktno isprepletana s organiziranim kriminalom.
„Ali država nema jednog stabilnog partnera, već ovisno od okolnosti gleda s kim će surađivati iz kriminalnog miljea. Do 2021. država je jako blisko surađivala s podgrupama Kavačkog klana, a onda su se stvari preokrenule – onda su oni postali državni neprijatelji, a država je krenula surađivati sa suprotstavljenom grupom“, kaže Dojčinović.
Prema njegovim riječima, upravo su ta promjenljiva savezništva doprinijela krvavim obračunima u srpskom podzemlju. Tijekom prošlog desetljeća u mafijaškim likvidacijama ubijeno je više od stotinu ljudi, često usred bijela dana i na javnim mjestima.
Zato, kaže, ni posljednje ubojstvo nije bilo neuobičajeno.
„Taj slučaj je postao veliki zato što je SNS-u odgovaralo da bude veliki. Jer, unutar SNS-a različite struje surađuju s različitim kriminalnim grupama koje su sada u ratu“, objašnjava Dojčinović.
Desetljeće dokaza
Tijekom proteklih deset godina navodi o vezama političkog vrha Srbije i organiziranog kriminala potkrepljivani su sudskim postupcima, iskazima svjedoka, dešifriranim komunikacijama s aplikacija i višegodišnjim radom istraživačkih novinara.
Prema riječima novinara Branka Čečena, taj odnos između vladajućeg SNS-a i kriminalnog podzemlja datira još od samog početka vladavine Aleksandra Vučića.
„To vidimo prije svega u tome što ljudi koji počinju naglo dobivati poslove od države potiču direktno iz kriminalnog miljea, kao što su Zvonko Veselinović i Milan Radojičić“, kaže Čečen.
Jedan od najupečatljivijih primjera proizašao je iz istrage protiv Veljka Belivuka, navodnog vođe jedne od najozloglašenijih organiziranih kriminalnih grupa u Srbiji.
Prema izvještavanju KRIK-a sa suđenja, Belivuk je tužiteljima rekao da je odlučio „ispričati sve” o odnosu svoje grupe s predsjednikom Vučićem, tadašnjim ministrom unutarnjih poslova Aleksandrom Vulinom, Vučićevim bratom i drugim dužnosnicima koji su od njih tražili usluge, „a sada se prave da ih ne poznaju”.
Dojčinović ukazuje i na WhatsApp-poruke pronađene u Belivukovom telefonu nakon njegovog uhićenja 2016. godine, za koje tvrdi da otkrivaju zapovjedni lanac.
„Belivuk je pitao za odobrenja jednog jako bitnog i utjecajnog člana Žandarmerije, Nenada Vučkovića Vučka, a on je odgovarao Dijani Hrkalović, koja je bila druga osoba policije, koja je onda odgovarala svojim šefovima, ministru i predsjedniku, očigledno“, kaže Dojčinović.
Još jedan dokaz pojavio se 2023. godine, kada je KRIK objavio audio-snimku na kojoj se čuje kako Vučković vodi sastanak kriminalne grupe, razgovara o kriminalnim poslovima i hvali se da njegova mreža „drži cijelu policiju u svojim rukama”.
Odnos od obostrane koristi
Kako ističu i Dojčinović i Čečen, odnos države i organiziranog kriminala nije samo pitanje korupcije. Riječ je o aranžmanu od kojeg obje strane imaju korist: država pruža zaštitu, a kriminalne grupe zauzvrat obavljaju određene poslove.
Za vrijeme prosvjeda koji su posljednje dvije godine zahvatili Srbiju, istraživački novinari identificirali su pripadnike kriminalnih grupa među muškarcima koji su bili bazirani u takozvanom Ćacilendu i koji su napadali demonstrante.
Osobe iz organiziranog kriminala godinama se povezuju i s navijačkim grupama koje kontroliraju tribine i navijačke organizacije, čime se osigurava da se na stadionima što rjeđe čuju skandiranja protiv Vučića.
„Ne štiti država neki narkokartel samo zato da bi taj kartel poslao par desetaka ljudi da napadaju demonstrante. Ključna stvar je novac. Pojedinci koji vode državu isto dobivaju dio prihoda. To je glavna motivacija. Ali pošto rade zajedno, naravno, kad god zatreba ljudstvo za ulicu ili stadion, oni mogu pozvati kriminalce i oni su se dužni odazvati“, dodaje Dojčinović.
Političko-kriminalna zajednička poduzeća
Najjasnija ilustracija tog odnosa je Jovanjica, jedna od najvećih plantaža marihuane u Europi, otkrivena 2019. godine nedaleko od Beograda.
Njen vlasnik Predrag Koluvija godinama je gradio imidž uspješnog poduzetnika. Dobivao je državna priznanja, na svom imanju dočekivao visoke državne dužnosnike i održavao bliske veze s pripadnicima policije, Sigurnosno-informativne agencije i Vojnosigurnosne agencije.
„Država je sama uključena u distribuciju droge“, kaže Dojčinović. „Mi ne pričamo više o korupciji u smislu da kriminal potplaćuje državne činovnike. Mi pričamo o tome da država ulazi u zajednički biznis s kriminalom.“
Zašto nitko iz vrha ne snosi posljedice?
Unatoč godinama istraga, sudskih postupaka i sve većem broju dokaza, nijedan od najvećih slučajeva organiziranog kriminala u Srbiji nije doveo do političke odgovornosti.
Prema Dojčinoviću, tužiteljstvo koristi dešifriranu komunikaciju s aplikacije Sky za procesuiranje pripadnika kriminalnih grupa, ali izbjegava tragove koji vode ka politički osjetljivim osobama.
„Tužiteljstvo faktički koristi Sky komunikaciju za progon kriminalaca, ali ne želi dirati i praviti problem s političarima u Srbiji“, kaže Dojčinović.
Vlast sve optužbe odbacuje i službeno tvrdi da vodi odlučnu borbu protiv organiziranog kriminala.
„Kada mora, režim uhiti nekoga, ali onda razvodni taj slučaj, zato što jednostavno ne smije pustiti niz vodu svog suradnika koji bi mogao progovoriti i nanijeti štetu“, dodaje Čečen.
Ali prostor za manevriranje se sužava. Dok se prosvjedi nastavljaju širom Srbije, pritisak na predsjednika Aleksandra Vučića raste.
Branko Čečen vjeruje da pitanje suradnje s kriminalom sada počinje nagrizati čak i podršku među biračima koji nisu dio opozicije.
„To su ljudi koji jesu za njega, ali nisu u njegovom klanu, nego im jednostavno Aleksandar Vučić odgovara da je na vlasti, zato što je jedno zarađivati pare pod Aleksandrom Vučićem, a drugo je biti bespomoćan pred kriminalcima i nemati policiju da te zaštiti“, objašnjava Čečen.
Zbog toga je, smatra on, Vučić prvi put suočen s neizvjesnim izborima. Zato pažljivo čuva kartu datuma raspisivanja kako bi oni došli u za njega najpovoljnijem trenutku.
„Aleksandar Vučić ne izlazi na izbore za koje nije apsolutno siguran da će na njima pobijediti – prijevarom ili fer“, kaže Čečen. „Tako da je za njega ovo vrlo teška situacija. Ali se čini da se sprema na izbore kao nešto što se mora dogoditi po zakonu i ustavu. To i dalje ne znači da će tih izbora i biti, jer vidimo da se ustav i zakon krše svakog dana, ali nadam se da nikome ne bi palo na pamet uvoditi diktaturu bez izbora“, zaključuje Čečen.
