Naučnici su uspjeli pomjeriti granice bežičnog prenosa podataka do brzina koje su trenutno daleko iznad mogućnosti postojećih mobilnih mreža.
Tim sa Univerziteta u Tokušimi demonstrirao je bežičnu vezu brzine 112 Gbps na frekvenciji od 560 GHz. Za generisanje stabilnijeg terahercnog signala korišteni su takozvani solitonski mikročešljevi, tehnologija koja bi u budućnosti mogla imati važnu ulogu u razvoju 6G sistema.
Fokus nije na telefonima, nego na infrastrukturi
Iako ovakvi rezultati zvuče kao najava mnogo bržih mobilnih telefona, kratkoročni cilj ovog dostignuća nije direktno vezan za krajnje korisnike.
Mnogo važnija primjena mogla bi biti u mrežnoj infrastrukturi, odnosno u prenosu saobraćaja između različitih mrežnih čvorišta. Upravo kapacitet tih prenosnih veza mogao bi odrediti hoće li buduće 6G brzine zaista biti dostupne korisnicima ili će ostati ograničene zbog preopterećenih mrežnih kanala.
Zbog toga se ovo istraživanje smatra važnim korakom, iako ga korisnici vjerovatno neće uskoro vidjeti u specifikacijama svojih uređaja.
Zašto je važan opseg od 560 GHz
Poseban značaj ovog rezultata leži u korištenju frekvencijskog opsega od 560 GHz. Tim je poslao jednokanalni bežični signal daleko izvan područja u kojem klasični elektronski hardver počinje imati problema sa slabijom izlaznom snagom i većim šumom signala.
Taj dio spektra nalazi se u terahercnoj zoni, koju istraživači sve više posmatraju kao mogući prostor za šire kanale prenosa podataka u budućim 6G mrežama.
Raniji komunikacioni sistemi na sličnim frekvencijama uglavnom su postizali brzine od nekoliko do nekoliko desetina gigabita u sekundi. Ovaj test je, međutim, premašio granicu od 100 Gbps na frekvencijama iznad 420 GHz, čime je istraživanje ušlo u znatno ozbiljniju kategoriju.
Inženjerski detalji koji prave razliku
Sistem koji je razvio tim sa Univerziteta u Tokušimi koristi kompaktni mikrorezonator povezan s optičkim vlaknima. Takvo rješenje smanjuje potrebu za izuzetno preciznim optičkim poravnavanjem, što je važno za stabilnost i praktičnu primjenu tehnologije.
U sistem je uključena i kontrola temperature, kako bi ponašanje optičke rezonance bilo stabilnije i lakše ponovljivo.
Na prvi pogled, ovi detalji mogu djelovati kao manji tehnički koraci, ali upravo takav inženjerski rad pravi razliku između impresivnog laboratorijskog rezultata i tehnologije koja bi jednog dana mogla pouzdano raditi u stvarnim mrežama.
Do primjene u telefonima još je dug put
Ovo istraživanje ne treba shvatiti kao najavu skorog dolaska 6G nadogradnje za mobilne telefone.
Naučnici još moraju riješiti niz izazova, uključujući smanjenje faznog šuma, podršku za naprednije oblike modulacije, povećanje izlazne snage terahercnog signala, bolji dizajn antena i produženje udaljenosti na kojoj se signal može stabilno prenositi.
Prva primjena u mrežnim vezama
Najrealnija prva primjena ove tehnologije mogla bi biti u mobilnim backhaul mrežama, odnosno vezama koje prenose podatke između baznih stanica i glavnih mrežnih sistema.
Moguća je i upotreba u fotonsko-bežičnim mrežnim vezama, koje nisu vidljive krajnjim korisnicima kao novi telefoni, ali su ključne za funkcionisanje same mreže.
Prije nego što 6G bude mogao svakodnevnim uređajima isporučiti ogromne brzine, infrastruktura iza tih uređaja mora imati mnogo brži i stabilniji način prenosa podataka.
