Onkološki pacijenti umiru čekajući terapiju, zadužujući se ili prodavajući stvari kako bi kupili lijekove. Liste čekanja odnose živote, a dugo se čeka i na radioterapiju, te na magnetnu rezonancu
Osim što se moraju suočavati sa bolešću brojni pacijenti u Bosni i Hercegovini doživljavaju dodatni stres usljed nedostataka i propusta zdravstvenog sistema. Broj oboljelih žena od karcinoma dojke znatno je povećan ove godine. Za mnoge tretmane i lijekove same moraju pronaći novac. Na Kliničkom centru univerziteta u Sarajevu trenutno nedostaje devet citostatika.
“Ako hoćeš da ostaneš zdrav nakon terapija u onkološkom centru najmanja terapija jednom mjesečno košta 4.000 KM, to je velika suma koje žene ne mogu da finansiraju. Prodaju vikendice, kuće, stvari da bi uspjeli to isfinansirati”, kaže Jadranka Prljić.
Pacijenti iskazuju nezadovoljstvo i zbog dugih čekanja na magnentnu rezonancu. Neki čekaju deset mjeseci ili godinu dana. Onkološkim pacijentima ogromne probleme pravi i spora refundacija novca za lijekove. Osam mjeseci je majka Azre Bajraktarević čekala saglasnost o korištenju lijeka ribociklib koji je uputio konzilij na UKC-u Tuzla.
“Saglasnost od federalnog ministarstva zdravstva da ovaj lijek može koristiti došla je tek krajem februara 2024. Mislite da smo čekali cijeli taj period. Taj lijek smo naravno kupili, ali koliko ljudi sebi to nije moglo priuštiti. I mi sebi nismo mogli priuštiti nego smo uspjeli uz pomoć prijatelja, porodice prevazići taj problema. Sramotno je ovo što se dešava u našoj državi”, ističe Azra Bajraktarević.
Problemi za oboljele samo se nižu. Jedna od majki djeteta koje ima reumatoidni artritis priča koliko je otežavajuća okolnost za pacijente u entitetu Republika Srpska koji stanuju u Hercegovini jer se do UKC u Banjaluci moraju voziti četiri ili pet sati. S druge strane naša sagovornica ističe izuzetno pozitivno iskustvo liječenja u Banjaluci:
“Želim da napomenem da s obzirom da mi živimo u Hercegovini i određeni broj djece ima reumatoidni artritis da bi bilo korisno kada bi imali specijalistu dječije reumatologije u bolnici u Foči. To bi olakšalo putovanja, obavljanja kontrola, liječenje. Bilo bi dobro kada bi nadležni razmotrili ovaj problem.”
“Naš zdravstveni sistem je bolestan”, poručuje Sead Sefić, pokretač projekta Glasaj za život, koji smatra da donosiocima odluka nije u fokusi imati zdravo stanovništvo.
“Dakle, mi prema izdvajanjima iz BDP-a izdvajamo kao i razvijeni svijet, 9,8%. To je za nevjerovati, ali izdvajamo. Nama se gubi novac nakon toga. U realizaciji i prikupljanju sredstava kod izvršenja budžeta zdravlje i zdravstvo je na osmom mjestu, među ostalima”, dodaje Sefić.
Da je tako, poručuju iz Udruženja oboljelih, pokazuje i podatak da na 10.000 stanovnika dolazi 21 ljekar, što nas čini zemljom sa najmalobrojnijim zdravstvenim kadrom u regionu. Poražavajuće je također da se na inovativne terapije čeka više od 900 dana.
Izvor: N1
