Zdenka pravi najbolji sir u kraju, Slobodan je planinar, koji obilazi nekropole stećaka, Jovan uživa u svom malom imanju kroz koje teče potok, Goran je lovac i zaštitnik šuma… Svi oni brinu istu brigu: da će njihovu Majevicu zagaditi rudnici litijuma
Iste brige more i njihove komšije iz Ćelića, majevičke opštine u Federaciji BiH, poznate po jagodama. Litijum je riječ koja izaziva strijepnju i u Tuzli, Brčkom, Ugljeviku, Sapni, Teočaku…
Na području Majevice, na koju su još 2003. bacili oko lovci na litijum, živi oko pola miliona stanovnika.
Ova pitoma zelena planina, u kojoj su sela naseljena, putevi uvijek prohodni, a nebo bistro, poznata je po domaćoj hrani i rakiji i po proplancima kao stvorenim za izletišta.
Ali, sve je to stavljeno na kocku.
Ekolozi, aktivisti, mještani, lokalna vlast… svi su se digli protiv otvaranja rudnika litijuma. Ali, njihova se ne pika. Nakon kontroverznih izmjena Zakona o geološkim istraživanjima RS, lokalne zajednice su isključene iz odlučivanja.
Narodna skupština RS je već dva puta odbila da podrži inicijativu o zabrani rudarenja litijuma, a švajcarska kompanija Arkor (ArCore AG) je predala zahtjev za iskopavanje litijuma na Majevici.
Ako bi se zaista na ovoj zelenoj šumovitoj planini otvorili rudnici litijuma, gradić Lopare bi mogao doživjeti sudbinu Majdanpeka u Srbiji i ostati da „visi“ nad provalijom, okružen devastiranim raskopanim terenom.
Takvom se scenariju protive svi koji žive od majevičkih pašnjaka, voćnjaka i pčelinjaka i koji vole svoj zavičaj.
Jedna od njih je Zdenka Mitrović iz sela Labucka. Ona proizvodi brendirani dimljeni sir „zarac“. Proizvede i po nekoliko stotina kilograma sira mjesečno. Htjela je da proširi proizvodnju, ali je odustala, upravo zbog „priče o litijumu“.
– Da li biste vi kupili sir iz litijumske doline? Iskreno, ja ne bih, pa to ne mogu očekivati ni od svojih mušterija – kaže Zdenka.
Sir „zarac“ nije jedini brendirani domaći proizvod iz ovih krajeva. Zaštićene su i četiri vrste meda i majevička rakija, koja je i bez „pečata“ odavno prepoznata po kvalitetu, a u toku je proces za brendiranje još nekoliko autohtonih proizvoda.
Ekolozi traže da se cijela planina stavi pod zaštitu.
– Ministarstvu građevinarstva i ekologije RS smo 2024. podnijeli zahtjev da se Majevica proglasi parkom prirode. Na ruku nam ide i to što je Prostornim planom RS već predviđena zaštita ovog područja – kaže Andrijana Pekić, predsjednica Udruženja „Čuvari Majevice“.
Geolozi i biolozi specijalizovani za izučavanje gmizavaca, riba, ptica, šišmiša i drugih sisara, istražili su Majevicu i došli do nevjerovatnih otkrića.
– Ustanovljeno je da na ovom području ima endemskih vrsta, a ima i fosila starih 10 do 15 miliona godina – kaže Andrijana Pekić.
Da u ovom pitomom kraju ljudi žive već vijekovima, svjedoče i stećci. Malo je poznato da se na Majevici nalaze najznačajnije nekropole stećaka na području Bosne.
Slobodan Simikić, planinar i vrstan poznavalac majevičkog kulturnog nasljeđa, kaže da Majevicu krase čak 24 nekropole stećaka.
– Značajan broj ovih spomenika je uništen, ali Majevica još uvijek ima blago koje vrijedi sačuvati i pokazati svijetu – kaže Slobodan.
Čast istoriji i spomenicima, ali najvrijedniji resursi, kojima se Majevica može podičiti, su čist vazduh, čista pitka voda i zemljište koje nije zagađeno.
Snežana Jagodić Vujić, predsjednica udruženja „Eko put“ Bijeljina, koja se godinama bori protiv rudarenja litijuma, kaže da su to resursi koji će biti presudni u budućnosti, a koji rudarenjem mogu biti uništeni.
– Nas razvijene zemlje posmatraju kao što su nekad posmatrali kolonije u Africi, koje su im služile samo za vađenje ruda. To ne samo da je pogubno sa stanovišta očuvanja prirode, nego je i ekonomski neisplativo. Kilogram litijuma danas košta manje od četiri marke, a kilogram borovnice koja se nabere na Majevici je 25 KM, da ne spominjemo prerađevine poput sira, rakije ili čvaraka – kaže Snežana Jagodić Vujić.
Borovnica ima i na majevičkom vrhu Busije, na više od 800 metara nadmorske visine. A u šumama Busija ima i jelena, čija se rika nije čula decenijama. Za „povratak“ jelena na Majevicu pobrinuli su se lovci.
– Prošle jeseni smo nabavili i u prirodu pustili 27 jelena i košuta i već imamo osam mladunčadi. Gajimo ih i čuvamo i nadamo se da će opstati i raširiti se planinom – kaže Goran Tasovac, predsjednik Lovačkog udruženja „Majevica“ Lopare.
Više na Srpskainfo
