Apatija mladih u BiH: Kraj pasivnosti i buđenje građanske svijesti
Apatija mladih u BiH više nije neizbježna sudbina – ona postaje polje borbe za nove generacije. Dok se o evropskom putu Bosne i Hercegovine najčešće govori kroz zakone i političke odluke, mladi iz cijele države upozoravaju da se bez njihovog doprinosa ne mogu donositi odluke o budućnosti. Jer, upravo na njima ta budućnost i ostaje.
Put ka Evropskoj uniji u javnosti se uglavnom posmatra kroz usvajanje propisa i ispunjavanje administrativnih uslova. Međutim, za mlade u ovoj zemlji taj proces podrazumijeva i dublje promjene. One počinju od suzbijanja opšte apatije koja dominira u njihovim zajednicama.
Zašto apatija mladih u BiH predstavlja sistemski problem?
Apatija mladih u BiH nije slučajna. Ona je direktan proizvod trenutnog sistema. Umjesto aktivnih građana, ovakav sistem stvara generacije koje se povlače pred izazovima. Stoga, veći društveni i politički angažman mladih predstavlja jedan od ključnih izlaza iz ove situacije.
Mladi iz različitih dijelova zemlje ističu da sistem proizvodi podanike. Nove generacije, međutim, teže da budu pobjednici. Njihov cilj je jasan: glas mladih se mora čuti. Svoja prava neće dobiti na poklon, već ih moraju uzeti. Potrebno je graditi generacije koje neće živjeti u strahu i podjelama, već će uživati u plodovima slobode i biti politički i društveno odgovornije.
Danas se često može čuti stav da politički aktivna osoba nije poželjna. To je potpuno netačno. Mlada osoba mora biti i politički aktivna ukoliko želi da se izbori za svoja prava. Bez tog angažmana, kraj apatije mladih u BiH ostaje samo pusta želja.
Kako zastarjelo obrazovanje produbljuje apatiju mladih u BiH?
Kao jedan od ključnih faktora pasivnog stanja mladih izdvaja se obrazovni sistem. Kritike su upućene zastarjelim planovima i programima. Oni ne nude dovoljno znanja o demokratskim procesima. Edukacioni sistem je zastario i potrebna je revizija čitavog obrazovanja.
U školama se mora više pričati o demokratiji. Trebamo udžbenike koji uče o pitanjima koja mladi zaista žive. Prvo treba riješiti probleme u edukaciji, uključujući i nastavni kadar, pa tek onda možemo očekivati jače i sposobnije mlade generacije. Dakle, reforma obrazovanja je neophodna kako bi se prevazišla apatija mladih u BiH.
Evropske vrijednosti moraju živjeti u svakodnevici
Danas nije dovoljno samo formalno govoriti o evropskom putu BiH. Jednako je važno graditi društvo u kojem neće biti prostora za radikalizam i podjele. Ove pojave mlade generacije vraćaju u prošlost, umjesto da ih usmjeravaju prema budućnosti.
Ako želimo evropsku BiH, onda evropske vrijednosti moraju početi živjeti u nama. One ne smiju ostati samo u institucijama i dokumentima. Trebamo ih pokazivati u svakodnevnim govorima, postupcima i na kraju, u našim izborima politika koje nas vode ka tom putu.
Ovi zaključci nisu usamljeni. Mladi iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine pretvaraju ih u konkretne zahtjeve. Na specijalizovanim Samitima mladih, učesnici kroz nekoliko dana rada s mentorima oblikuju svoje probleme i prijedloge. Cilj je vidjeti da li je kompromis između EU i BiH moguć. Rezultat je Zajednička deklaracija mladih. Ovaj dokument, koji će zvanično biti predat rukovodstvu Evropske unije, sadrži jasne poruke o tome šta im odgovara, a šta ne, te koje su glavne stvari koje bi željeli promijeniti.
Bilo da nude rješenja za zastarjelo obrazovanje, političku pasivnost ili potrebu za njegovanjem evropskih vrijednosti, mladi iz cijele BiH dijele zajednički stav. Njihov zaključak je jasan: put ka Evropskoj uniji ne smije biti samo administrativni proces. To je prije svega prilika da kroz sopstveni angažman izgrade sistem u kojem će se njihov glas čuti, a prava uvažavati.
