Alarmantno u BiH: Porast femicida ostavlja teške posljedice na mentalno zdravlje građana
Bosna i Hercegovina se u posljednjih nekoliko godina suočava s uznemirujućim porastom femicida – najtežeg oblika rodno zasnovanog nasilja, u kojem su žene ubijene upravo zbog svoje rodne pripadnosti. Svaki novi slučaj nije samo pojedinačna tragedija, već potresa kolektivnu svijest društva, ostavljajući dugoročne i razarajuće posljedice na mentalno zdravlje građana.
Femicid, kao krajnja manifestacija duboko ukorijenjenih obrazaca moći i kontrole, razotkriva sistemske propuste i šalje zastrašujuću poruku čitavom društvu – da su žene i dalje ranjive i nedovoljno zaštićene. Taj osjećaj kolektivne ugroženosti ne pogađa samo članove porodica žrtava, već se prelijeva na cjelokupno društveno tkivo, izazivajući osjećaj tjeskobe, nemoći i nepovjerenja u institucije koje bi trebalo da štite građane.
Kolektivna trauma tihih razmjera
Stručnjaci iz oblasti socijalne pedagogije, psihologije i mentalnog zdravlja upozoravaju da kontinuirana izloženost vijestima o nasilju, posebno femicidu, može dovesti do ozbiljnih psihičkih posljedica. Građani se sve češće osjećaju nesigurno, dok žene, razumljivo, razvijaju pojačan oprez u svakodnevnim situacijama – od kretanja u večernjim satima, preko izbora riječi u komunikaciji s partnerom, pa sve do straha za vlastitu djecu. Ovaj hronični osjećaj prijetnje sužava svakodnevni život i duboko narušava psihološku stabilnost.
Procjena trenutnog psihičkog statusa stanovništva ukazuje na povišen stepen anksioznosti, osjećaj latentnog straha i sve izraženiju nesigurnost, naročito među ženama i ranjivim grupama. Kod dijela populacije uočavaju se elementi sekundarne traumatizacije – preosjetljivost na nasilne sadržaje, emocionalna iscrpljenost i povlačenje iz društvenih interakcija. Istovremeno, primjetan je pad povjerenja u institucije, što dodatno produbljuje osjećaj bespomoćnosti i socijalne nesigurnosti.
Medicinske posljedice kolektivnog stresa
Eskalacija straha i anksioznosti u populaciji ne ostaje bez fizičkih posljedica. Ljekari primarne zdravstvene zaštite bilježe porast pacijenata sa simptomima hroničnog stresa, uključujući nesanicu, glavobolje, povišen krvni pritisak i kardiovaskularne tegobe. Posebno zabrinjava porast broja žena koje traže pomoć zbog napada panike i generalizirane anksioznosti, direktno povezane s osjećajem nesigurnosti i strahom od nasilja.
Djeca i mladi nisu pošteđeni – izloženost vijestima o femicidu, bilo kroz razgovore odraslih, medije ili društvene mreže, kod njih može izazvati zbunjenost, noćne more i pogrešno formiranje stavova o partnerskim odnosima. Raste zabrinutost da će nove generacije nasilje percipirati kao normalan obrazac ponašanja, ukoliko izostane sistematska edukacija.
Društveni kontekst i korijeni problema
Femicid nije izolovan incident, već krajnji ishod dugotrajnog nasilja, patrijarhalnih društvenih normi, neadekvatne institucionalne reakcije i hroničnog izostanka sistemske prevencije. Normalizacija nasilja u javnom diskursu, relativizacija ubistava kroz neprimjerene komentare, kao i nedovoljno efikasna zaštita žrtava i njihovih porodica, dodatno produbljuju problem i ohrabruju počinioce.
Posebno je zabrinjavajuća medijska slika femicida. Iako je medijsko izvještavanje ključno za podizanje svijesti i pritisak na institucije, ono nerijetko ima retraumatizirajući efekat. Senzacionalističko i detaljno opisivanje zločina, uz fokus na počinioca umjesto na žrtvu i širi društveni problem, dodatno pojačava strah i osjećaj ugroženosti kod publike, naročito među ženama koje se mogu poistovjetiti sa žrtvom.
Višestruke psihološke posljedice
Povećan broj femicida proizvodi složene i dugotrajne posljedice na kolektivno mentalno zdravlje:
- Porast anksioznih i depresivnih simptoma u opštoj populaciji
- Hronični osjećaj nesigurnosti i gubitka osnovne kontrole nad životom
- Sekundarna traumatizacija kod osoba izloženih medijskim izvještajima
- Ozbiljno narušeno povjerenje u sistem zaštite i pravosuđe
- Međugeneracijski prijenos straha i traume
Preporuke za hitno djelovanje
Kako bi se ublažile postojeće posljedice i preventivno djelovalo, neophodan je hitan, koordinisan i sveobuhvatan pristup svih društvenih aktera:
Jačanje psihološke podrške – Omogućiti dostupne i besplatne usluge psihološkog savjetovanja, posebno za žene, porodice žrtava i ranjive kategorije stanovništva. Uspostaviti SOS linije i mobilne timove za krizne intervencije.
Edukacija i prevencija od najranijeg uzrasta – Uvođenje obaveznih programa u odgojno-obrazovne ustanove koji promovišu nenasilnu komunikaciju, emocionalnu pismenost, zdrave partnerske odnose i rodnu ravnopravnost.
Odgovorno medijsko izvještavanje – Dosljedna primjena etičkih standarda: izvještavanje bez senzacionalizma, zaštita identiteta žrtava i porodica, fokus na prevenciju i dostupne izvore pomoći, te izbjegavanje opravdavanja počinilaca.
Hitna i efikasna institucionalna reakcija – Brža i odlučnija zaštita žrtava nasilja, dosljedno procesuiranje i strožije sankcionisanje počinilaca, te bolja koordinacija između policije, centara za socijalni rad, tužilaštava i zdravstvenih ustanova.
Lična briga o mentalnom zdravlju – Građanima se preporučuje svjesno ograničavanje izloženosti uznemirujućim sadržajima, otvoren razgovor s bliskim osobama, prakticiranje tehnika samopomoći i pravovremeno traženje stručne podrške bez osjećaja stigme.
Zaključak
Porast femicida u Bosni i Hercegovini nije samo sigurnosni i pravni problem – to je ozbiljan javnozdravstveni izazov koji zahtijeva hitnu i odlučnu reakciju čitavog društva. Briga o mentalnom zdravlju građana mora postati prioritet, uz istovremeno i beskompromisno sistemsko djelovanje na suzbijanju nasilja i mizoginije. Samo kroz zajednički, iskren i kontinuiran angažman institucija, stručnjaka, medija i građana moguće je izgraditi društvo u kojem će svaka osoba živjeti dostojanstveno, sigurno i slobodno od straha.
