Još jedna pozitivna presuda za mobing: Pravda nakon četiri godine borbe

Nakon višegodišnje pravne borbe, Baraković Emir, jedan od osnivača i aktivnih članova udruženja „Ne diskriminacija – ne mobing“ iz Tuzle, konačno je dočekao pravdu

Drugostepenom pravosnažnom presudom utvrđeno je da je bio kontinuirano izložen psihološkom zlostavljanju na radnom mjestu, poznatom kao mobing. Ova presuda još jednom potvrđuje da je moguće izboriti se za svoja prava – ali i da je put do pravde često dug, iscrpljujuć i pun prepreka.

Utvrđeni oblici mobinga

Sud je utvrdio da je Emir bio neopravdano izolovan od kolektiva, da mu je onemogućena redovna komunikacija sa kolegama, te da je bio lažno optužen da je pozivao radnike na štrajk i da je nanio nenadoknadivu štetu poslodavcu.

Sve ove radnje, prema ocjeni suda, predstavljaju klasične oblike mobinga, koji za posljedicu imaju narušavanje dostojanstva radnika i stvaranje neprijateljskog i ponižavajućeg radnog okruženja.

Odugovlačenja u prvostepenom postupku

Postupak pred Općinskim sudom u Tuzli trajao je više od tri i po godine, pri čemu su se u predmetu promijenile čak četiri sutkinje i sudije, što je dodatno usporilo donošenje presude.

Ovakva praksa, poznata kao „predisponiranje predmeta“, često dovodi do gubitka kontinuiteta u vođenju postupka, a time i do osjećaja obespravljenosti kod tužitelja.

Presuda postala pravosnažna zahvaljujući proceduralnoj grešci tuženog

Iako je poslodavac imao pravo žalbe, advokat tužene strane propustio je da istu podnese u zakonom propisanom roku. Zbog toga je žalba odbačena kao neblagovremena, čime je prvostepena presuda postala pravosnažna.

Iako bi mnogi ovakav razvoj događaja nazvali sretnim slučajem, riječ je zapravo o ilustraciji koliko su pravne procedure krhke i kako jednostavna greška može presuditi višegodišnjoj borbi.

Šta ova presuda znači za radnike u Bosni i Hercegovini?

Ovaj slučaj još jednom potvrđuje da je moguće izboriti se za zaštitu dostojanstva na radu, ali uz ogromne žrtve i vrijeme.

Emir je svoj radni status izgubio, ali je očuvao dostojanstvo – i time poslao važnu poruku svim radnicima koji trpe mobing: ne šutite.

No, jedno pitanje ostaje – koliko radnika ima snagu, znanje i resurse da se upusti u ovakvu bitku?

Potreba za edukacijom – radnika i poslodavaca

U društvu koje se suočava s visokom stopom nezaposlenosti i ekonomskom nesigurnošću, radnici se često ne usuđuju govoriti o mobingu, jer se boje gubitka posla.

S druge strane, poslodavci često nisu ni svjesni da određeni obrasci ponašanja spadaju u mobing.

Zato je od ključne važnosti sistemska edukacija – kako radnika, tako i poslodavaca – o mobingu: šta on jeste, kako ga prepoznati, koje posljedice ima na mentalno zdravlje radnika, ali i na efikasnost i ugled firme.

Radnik koji je izložen zlostavljanju nikada ne može ostvariti svoj puni potencijal – ne zato što neće, nego zato što ne može.

Pravda je moguća, ali uz cijenu

Ova presuda ne mijenja sistem, ali ohrabruje. Iza nje stoji čovjek koji nije odustao, iako je sve oko njega sugerisalo da bi bilo lakše popustiti.

Baraković Emir nije samo dočekao pravdu za sebe – njegova borba i presuda predstavljaju pravni presedan i inspiraciju za sve one koji se bore za radna prava, dostojanstvo i društvo bez mobinga.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.