Kad ne postoji nadzor, otvara se prostor za zloupotrebe, neujednačene standarde i nepravdu prema korisnicima socijalnih usluga
Niko nije kriv. Ukratko, to je dojam koji ostavljaju političari, ministri, direktori nakon požara u Hotelu Dom penzionera u Tuzli u kojem je smrtno stradalo 13 osoba a desetine povrijeđene.
“Odgovoran je onaj ko je osnivač”, poručio je ministar rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine Adnan Delić.
No, Tužilaštvo Tuzlanskog kantona tek treba sprovesti istragu i utvrditi krivičnu odgovornost, ako je ima.
Uzrok požara još nije poznat, a direktor Doma koji je jutro nakon požara podnio ostavku tvrdi da je protivpožarni sistem radio besprijekorno.
Kaže i da je objekt koji je otvoren 1980. proglašen od javnog značaja pa su ulaganja u zastarjeli prostor otežana. Krivca vidi u nepostojanju adekvatnih zakona.
“Dakle, krive su vlasti”, rekao je doskorašnji direktor Doma penzionera Mirsad Bakalović u izjavi za Buku.
Resorni federalni ministar Adnan Delić kaže da stanje u oblasti socijane zaštite nije zadovoljavajuće.
“Pozivam ministra pravde da u proceduru uputi izmjene i dopune Zakone o inspekcijama kako bi bio uspostavljen inspektorat socijalne zaštite”, rekao je Delić na press konferenciji.
„Koji bi svakodnevno vršio insepkcijske nadzore i ukazivao na slabosti koje je neophodno da se otklone kako se ovakve i slične tragedije ne bi dešavale“, dodao je Delić.
Neophodan je, dodaje, i Zakon o socijalnim uslugama koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri.
“On bi trebalo da propiše minimalne standarde, opšte standarde. Zakon podrazumijeva da niži nivoi ako su osnivači detlajnije propisuju standard”, dodaje Delić.
Do tada domove za stare mogu osnovati svi: entiteti, kantoni, gradovi, nevladine organizacije ili privatnici.
Svi su, često to i reklamiraju, sposobni voditi brigu o penzionerima ili starima, ali kada treba preuzeti odgovornost svi je traže u nekom drugom.
“Moram da kažem da se uvijek peavdamo na kompleksan sistem administrativnog uređenja. To nam ne smije biti opravdanje jer su nam bitni životi ovih ljudi”, svjestan je ministar Delić.
Kemal Bošnjaković, stalni sudski vještak protivpožarne zaštite, kaže da postoji niz propisa i standarda koje ovakvi objekti moraju ispuniti.
„Objekti javne namjene poput koncertnih dvorana, a pogotovo vrtići i starački domovi, imaju posebne propise po kojima se radi projektovanje”, kaže Bošnjaković.
Dodaje da se društvo ozbiljnije mora pozabaviti pitanjima socijalne brige o ranjivim grupama poput djece i starih.
“Mislim da je ovo problem cijelog društva da smo ostavili bespomoćne ljude.”
Sociologinja i profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sarina Bakić u izjavi za Buku kaže da činjenica da u FBiH ne postoji resorni inspektorat govori o tome da bh. društvo nadzor nad radom ustanova socijalne brige nije stavilo kao duštveni prioritet.
“Odsustvo ovog Inspektorata potvrđuje činjenicu nepostojanja sistemske brige prema najvulnerabilnijim kategorijama društva, bilo da su u pitanju djeca bez roditeljskog staranja, starije osobe, osobe s invaliditetom i siromašnima. Socijalna zaštita u jednom opštem smislu jeste često tretirana kao sporedno pitanje, a ne kao temelj društvene odgovornosti, pravde i jednakosti”, kaže Bakić.
Dodaje da ovaj propust po ko zna koji put potvrđuje ozbiljne probleme u funkcionisanju Bosne i Hercegovine. Prije svega neusklađenost nadležnosti između entiteta i kantona, slaba institucionalna koordinacija ali i odsustvo političke volje da se izgrade mehanizmi kontrole i odgovornosti.
“Kad ne postoji nadzor, otvara se prostor za zloupotrebe, neujednačene standarde i nepravdu prema korisnicima socijalnih usluga. Ovo pitanje jeste duboko etičko i političko u smislu koliko smo zaista spremni i voljni da štitimo one koji sami sebe ne mogu zaštititi”, kaže Bakić.
Govoreći o činjenici da niko ne preuzima odgovornost i da svi prebacuje krivicu na sistem, profesorica Bakić kaže da kada se odgovornost stalno potencira kao sistemska, niko više ne osjeća ličnu obavezu da djeluje.
“Od odgovornih u različitim institucijama, službama, politici, često imamo priliku čuti pozivanja na tzv. sistemske propuste. U stvari ovim pozivanjima se prikriva individualna odgovornost, pasivnost, nezainteresovanost pa čak i nesposobnost da se bilo šta promijeni. Drugim riječima, ovakav pristup jeste način se izbjegnu konkretne individualne odgovornosti”, rekla je Bakić u izjavi za Buku.
Istovremeno, „sistem“ jeste apstraktan pojam, ne može se pozvati na odgovornost, jer nema lice.
“To pogoduje kulturi nekažnjivosti i političke indiferentnosti jer svi znaju da nešto ne funkcioniše, ali niko ne osjeća dužnost i odgovornost da to popravi ili promijeni. Na taj način se stvara zatvoreni krug u kojem odgovornost stalno kruži, ali nikada ne stigne do svog krajnjeg nosioca. Upravo zato je važno insistirati na imenovanju konkretnih aktera i institucija jer bez jasnog imenovanja onih koji su odgovorni nema ni stvarnog pomaka i rješavanja problema”, pojašnjava univerzitetska profesorica sociologije.
Upitana hoćemo iz ove tragedije nešto naučiti i promijeniti, odgovara da je to nažalost najčešće pitanje koje se postavlja nakon svake tragedije i koje, nažalost, prerijetko dobije stvaran odgovor.
“Ako iz tragedije ne izvučemo pouku, ako ne prepoznamo i ne ukažemo na institucionalne greške, odgovorne pojedince i službe, ali ako i ne promijenimo način na koji funkcionišemo kao zajednica, onda bol i gubitak postaju uzaludni”, kaže Bakić.
Učenje iz različitih tragedija znači preuzeti odgovornost, institucionalno, individualno i etički, i ne dopustiti da se slični ili isti događaji ponove.
Bakić je više puta do sada naglašavala da stvarne promjene zahtijevaju više od trenutne empatije i javne ogorčenosti, iziskuju dosljednost (a ne reakcije samo kada se neka tragedija desi), pritisak javnosti, hrabrost pojedinaca i pojedinki unutar institucija, stvarnu i konkretnu političku volju ali i viziju promjena, odnosno viziju drugačijeg boljeg društva.
“Dok god tugu pretvaramo u zaborav, a ne u djelovanje, društvo će nastavljati da ponavlja iste greške pod istim izgovorom jednostavno da sistem nije reagovao. Promjena počinje tek onda kada svako od nas shvati da smo svi mi upravo taj sistem na koji se stalno pozivamo”, zaključuje Bakić.
