Bosna i Hercegovina danas obilježava Dan nezavisnosti. Prvog marta 1992. godine, na referendumu, građani tadašnje Republike BiH skoro dvotrećinskom većinom su se izjasnili da žele samostalnu, nezavisnu državu. Trideset i tri godine kasnije, kako u njoj žive i šta im je ova država, ali i 1. mart? Kuda vodi politika Milorad Dodika? Zbog čega građani ponovo strahuju od rata?
Gosti Novog dana bili su Miro Lazović, nekadašnji predsjednik Skupštine RBiH i ratni član Predsjedništva BiH i Husnija Kamberović, istoričar, profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
“Ponude za ‘skraćenu Jugoslaviju'”
Gospodine Lazoviću, prisjetimo se tog 1. marta 1992. godine. Šta je tada značilo da se uopšte izađe na referendum o nezavisnosti?
Lazović: To je bilo burno vrijeme raspada bivše Jugoslavije kada BiH našla u vrtlogu tog raspada, Mi poslanici Skupštine RBiH smo dvije godine tragali za rješenjima koja će očuvati zajednički prostor bivše Jugoslavije, međutim Skupština RBiH je bila pod stalnim pritiskom i ucjenama. Bili smo suočeni s neprincipijelnim prijedlozima da ostanemo u skraćenoj Jugoslaviji – Srbija, Crna Gora, BiH, Kninska Krajina, Zapadna Slavonija… Pritisci koji su učinjeni s govornice i prijetnje da će nestati BiH i bošnjačkog naroda, formiranje autonomnih oblasti srpskog naroda, Herceg-Bosne u novembru 1991. – sve je to djelovalo da li da donesemo tu odluku ili ne. Nakon prjedloga Evropske zajednice koja je donijela stav da je disolucija SFRJ učinjena i da BiH treba ići na referendum ako želi ići u nezavisnost, mi smo izglasali referendumsko pitanje, a Bosanci i Hercegovci 1. marta 1992. izglasali nezavisnost. Ja taj datum zovem novi rođendan BiH. Ubrzo je uslijedila agresija na BiH. Zahvaljujući otporu građana i Armiji RBiH država BiH je sačuvana uprkos svemu.
“Možemo različito gledati, ali ne možemo promijeniti događaje u istoriji”
Dan nezavisnosti se u Federaciji BiH proslavlja kao praznik, dok se u Republici Srpskoj bojkotuje i doživljava kao dan “kada je počeo rat“. Gospodine Kamberoviću, imamo li mi najmanje dvije istorije svakog događaja iz devedesetih u BiH?
Mislim da imamo puno više istorija od dvije. Različite percepcije i doživljaji nisu ništa neoubičajeno. Ali to ne znači da se stvari u istoriji mogu promijeniti, možemo imati različita gledanja, ali ne možemo promijeniti događaje. Ništa ne može promijeniti činjenicu da su građani BiH 1. marta izašli i odlučili da BiH krene na put neovisnosti. To su istorijske činjenice. Kako mi možemo doći do toga da većina ljudi u BiH i ovi koji danas to osporavaju da shvate da je to istorijski događaj koji se desio i koga treba kao neku realnost prihvatiti? Trebat će nam puno više vremena nego što mislimo. To nije slučaj samo kod nas u BiH. Amerikanci su se dugo godina prepirali, svađali i tukli šta je to Dan neovisnosti SAD. Mene ne iznenađuje što imamo različite percepcije, ali vjerujem da će istorijski hod ići ka tome da se prihvate istorijske činjenice.
“Prijetnje ‘ubit ćemo ti ženu'”
Gospodine Lazoviću, šta je za Vas lično značilo to vrijeme? Na dan same skupštine vi ste dobili prijetnju? Šta vam je rečeno?
Ne samo tada. Neposredno pred tu Skupštinu RBiH bile su konstante prijetnje i ucjene na mene kao šefa Kluba SDP-a. Pokojni Radoslav Brđan koji je jedan od prvih optuženih u Hagu mi je rekao da smanjim svoje nastupe protiv SDS jer ‘moram vidjeti gdje ovo ide’. Rekao sam ‘ide u rat’, a on je meni ekao: ‘ Biće rat i mi smo najjači jer je JNA uz nas’. Tada mi je bilo sve jasno. Telegram od šefa Kluba SDS Vojsilava Maksimovića – tražili su da im se priključim. Kada sam krenuo tog dana na Skupštinu RBiH zazvonio mi je telefon i rečeno mi je da će na putu ka tamo biti izvršen atentat na mene, a da će mi ubiti suprugu u kući. Došao sam tamo ipak. Nenad Kecmanović i poslanici SDS izlaze iz sale i govore ‘Miro izgleda da ćeš biti jedini Srbin koji će biti u ovoj sali’, rekao sam mu ‘ja znam svoj put, ti svoj’. Tako se završilo. Kasnije sam imao druge probleme.
“Dodik ovo ne bi radio bez Vučićeve dozvole”
G. Lazovići, riječ rat, olako prelazi preko usta ovih dana, građani postavljaju pitanje hoće li ga ponovo biti. Dan nezavisnosti BiH dočekuje u još jednoj političkoj krizi. Liči li vama sve ovo na 1992.?
I sam sebe sam uhvatio u razmišljanju i poređenju onog vremena i današnje političke situacije. Nije vrijeme isto u smislu atmosfere koja prijeti direktnim ratom i agresijom na BiH, to je završeno, ali u političkom smislu isti su zahtjevi, iste ucjene i iste prijetnje dolaze iz RS i vokabulara Milorada Dodika – da će BiH nestati. Koristi svaku priliku da prijeti opstanku BiH. Posljednji potezi NSRS govore da oni imaju određeni plan. Mislim da postoji neki dogovor između Vučića i Dodika. Vučić igra dvostruku ulogu – kaže da mu je mir najvažniji, a onda NSRS dan nakon njegove posjete i te izjave donosi odluke koje ruše ustavni poredak BiH. To je očito nešto što je dogovoreno s Vučićem, ne bi Dodik i predsjednik Skupštine to uradili bez Vučićeve dozvole. Ja sam uvijek bio optimista i uvjeren sam da je ovo jedan slobodan pada Milorada Dodika. Ljudi se bude i vide da je to samoubilačka politika u kojoj će Dodik RS i srpski narod odvesti u veoma tešku poziciju. Uvjeren sam da će doći do otpora i u RS. Očekujem da institucije BiH počnu raditi, Tužilaštvo prije svega, a očekujem i reakciju međunarodne zajednice da sankcionišu sve one koji urušavaju ustavni poredak BiH i stvaraju atmosferu u kojoj su svi građani zabrinuti šta će se dogoditi.
“Samoubilački potezi Dodika”
Usvojen je Prijedlog zakona o dopuni Krivičnog zakonika RS. Zakon definiše kažanjavanje službenih i odgovornih osoba koje obavljaju javnu dužnost u institucijama RS i BiH ukoliko ne sprovode, ne poštuju ili ometaju provođenje odluka institucija RS. Od ljudi koji žive u RS a rade u institucijama traži se da ih napuste ili da se presele u FBiH. Kako to komentarišete g. Lazoviću?
To su samoubilački potezi koje Milorad Dodik kreira a njegovi politički podanici to prihvataju. Mislim da preko 7.000 ljudi iz RS radi u institucijama države BiH i svaki dan dolaze ovamo. Sumnjam da će ijedan pametan čovjek prihvatiti takve prijedloge. Mislim da su to samo potezi koji trebaju na svaki mogući način stvoriti atmosferu nemogućnosti funkcionisanja RS u zajedničkim institucijama, da je BiH problem za njih itd. Ali BiH i njene institucije su problem za Dodika i one koje podržavaju Dodika, ne za RS, FBiH ili državu BiH. Vlast RS mora da shvati da samo u stabilnoj i jakoj državi s efikasnim institucijama i oni mogu biti stabilni. RS ne može funkcionisati bez BiH. 1992. godine smo iz rznzih političkih opcija i etničkih pripadnosti napravili zajednički blok otpora rušenja BiH. Zato apelujem danas da se sve prodržavne stranke okupe i zanemare svoje sujete i nesporazume jer danas je BiH u takvoj situaciji da ovu vlast s Dodikom treba srušiti, a spašavati državu BiH.
Izvor: n1info.ba
