Medicinski kanabis u Bosni i Hercegovini: Zabranjena supstanca sada dostupna, ali pacijenti i dalje bez terapije
Medicinska upotreba kanabisa u Bosni i Hercegovini konačno je dozvoljena nakon godina inicijativa i čekanja. Dok je u mnogim evropskim zemljama ta praksa odavno standard, a morfij, opijum i kokain već imaju svoje mjesto u medicini, Bosna i Hercegovina tek sada sustiže razvijene sisteme. No, godine čekanja nisu riješile sve prepreke – pred pacijentima su i dalje institucije, procedure i podijeljene nadležnosti, a rokovi za dostupnost terapije još se ne spominju.
Odlukom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, 29. decembra prošle godine, kanabis je prebačen iz grupe zabranjenih u grupu strogo kontrolisanih supstanci. Time je otvorena mogućnost njegove primjene u medicinske svrhe, što inicijatori tog poteza nazivaju istorijskim korakom.
Iz redova inicijatora poručuju da je napravljen ogroman iskorak, te da je sada na struci da propiše procedure i pravila na koji način se kanabis koristi u medicinske svrhe.
Od odluke do lijeka duga je administrativna staza. Dozvola ne znači da lijek automatski dolazi na tržište – svaki lijek mora proći registraciju kod nadležne agencije za lijekove i medicinska sredstva. Zahtjev podnose farmaceutske kuće registrovane u zemlji, a dodatno, država mora dostaviti procjenu potreba Međunarodnom kontrolnom odboru u Beču, jer je riječ o supstanci pod međunarodnim nadzorom. Drugim riječima – sistem je strogo regulisan, ali nije pokrenut.
Iz nadležne agencije potvrđuju da još uvijek niko nije podnio zahtjev za registraciju gotovog lijeka na bazi kanabinoida. Ističu da je zakonski rok za odgovor 210 dana, te da će ovu vrstu zahtjeva tretirati kao prioritet, iako ne najavljuju skraćenje procedure.
U ovom trenutku promijenjena je lista supstanci, ali ne i realnost pacijenata. Registracija ne znači automatsku dostupnost terapije. Bosna i Hercegovina je malo tržište, a registracija lijekova je skupa i dugotrajna. Ako proizvođači procijene da im ulazak na tržište nije isplativ, lijek – iako dozvoljen – može ostati samo teorijska mogućnost. Odluka Vijeća ministara uklanja zabranu, ali ne definiše model primjene: hoće li terapija biti dostupna kao gotov skup farmaceutski proizvod ili kao magistralni pripravak – ulje i smole? Upravo tu struka vidi rizik da zakon ostane samo formalnost. Mnogo toga zavisi od podzakonskih akata, odnosno onoga što će oni obuhvatiti.
Iz farmaceutskih krugova upozoravaju da bi isključivo fokusiranje na gotove farmaceutske proizvode moglo iznevjeriti očekivanja pacijenata. Naglašavaju da se dugogodišnje inicijative nisu zalagale za sintetski dobijene lijekove, koji nose brojne nuspojave, već za prirodne oblike – ulje i smolu kanabisa, kakvi se koriste u zemljama s razvijenom praksom medicinskog kanabisa.
Nakon godina čekanja da zabrana bude ukinuta, sada počinje nova faza – u kojoj se nadležnosti razdvajaju. Državni nivo povlači se iz operativnog dijela. Odluka nije zatvorila pitanje, samo ga je premjestila.
Iz resornog ministarstva na državnom nivou poručuju da su svoj dio posla završili, te da je sada red na entitetska ministarstva zdravstva.
Entitetska ministarstva trebaju propisati ko može izdavati terapiju, za koje dijagnoze i pod kojim uslovima, ali i hoće li lijek plaćati fondovi ili pacijenti. Pokušali smo dobiti odgovore iz oba entiteta – iz jednog nisu odgovorili, dok je iz drugog najavljen povratni poziv koji nije uslijedio. U ovom trenutku pacijenti ne znaju kada će terapija biti dostupna niti hoće li je moći platiti. Zabrana je uklonjena, ali sistem još uvijek nije uspostavljen.
