Istraživačka priča o nejednakosti, socijalnoj bijedi i modernom feudalizmu u srcu Tuzlanskog kantona
Dok se vladajuće strukture svakodnevno hvale realizacijom raznih infrastrukturnih i razvojnih projekata—plaćenih, naravno, novcem poreznih obveznika—na ulicama Tuzle odvija se potpuno drugačija slika. Ona koja ne stane u budžetske izvještaje, niti u objave na društvenim mrežama.
Slike novih zgrada bez stanara, Poršea i drugih “bijesnih” automobila, parkiranih ispred institucija i restorana na jednoj strani, a penzionera i nezaposlenih koji prose i prebiru po kontejnerima na drugoj.
Tuzla, nekada simbol radničkog ponosa, danas postaje ogledni primjer duboke klasne podjele – gdje jedni grade svoje carstvo na sumnjivim tenderima, a drugi preživljavaju skupljajući boce i ostatke hrane.
Prisilno siromaštvo
Prosjačenje je, prema Krivičnom zakonu Federacije BiH, definisano kao krivično djelo. Članovi 210a i 219 jasno propisuju kazne za prisilno prosjačenje. Međutim, postavlja se ključno pitanje: da li iko zaista dobrovoljno prosi?
U ovom kontekstu, pojam prisile poprima dublji smisao. Nema fizičke sile, ali postoji sistemska – kroz nezaposlenost, minimalne penzije, inflaciju i sveopću korupciju.
Ako je neko natjeran da preživljava proseći, jer država ne nudi alternativu, da li onda sama država postaje izvršilac ovog krivičnog djela?
Prema izjavi djedice koji prosi, za njegov slučaj je kriva spora administracija. Kaže: “sine ja sam radio u Hrvatskoj i predao sam za penziju, ali to sporo ide, do tada moram se ovako snalaziti… “
Poršelioneri i novi feudalci
Simbol luksuza u Tuzli, čini se, postaje Porše. Nije to samo automobil – to je statusni simbol onih koji su se obogatili “našim” novcem.
Nelegalne pogodbe, lažirane tenderske procedure, fiktivne fakture, korupcija u zapošljavanju i sistematsko kršenje radničkih prava – sve su to mehanizmi koji omogućavaju manjini da živi kao vlastela, dok većina tone sve dublje u egzistencijalnu krizu.
U ovim poslovima, vrlo često se može identificirati niz krivičnih djela:
- falsifikovanje poreznih isprava,
- povrede prava iz radnog odnosa,
- diskriminacija pri zapošljavanju,
- utaja poreza,
- nepropisno izvođenje radova,
- primanje mita i zloupotreba položaja
Neki od tih slučajeva dospiju u javnost, ali većina ostane zataškana. Ili ignorisana. Ili zaboravljena.
Država kao saučesnik – ili izvršilac?
Najjednostavnija definicija države glasi: politička zajednica ljudi na određenoj teritoriji pod suverenom vlašću.
Tri ključna elementa su: ljudi, teritorij, suverenitet. Ako ljude izjednačimo s narodom, onda smo država mi – obični građani.
I tu dolazimo do bolne istine: ako je država kriva za stanje u kojem se nalazimo, a država smo mi – onda smo i mi saučesnici.
Šutnja i pasivnost nas čine dijelom problema. I tu se možda krije odgovor na pitanje iz naslova: nismo ćoravi i slijepi zato što ne vidimo – već zato što biramo da ne gledamo.
Do kada?
Jer jedno je sigurno – ovakvo stanje ne može trajati zauvijek.
Pitanje koje lebdi u zraku i tiho kuca na savjest svih nas.
Dokle ćemo zatvarati oči pred nepravdom?
Dokle ćemo trpiti dok se novac svih nas koristi za privilegije odabranih?
SMRT FAŠIZMU! – SLOBODA NARODU
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
