Prepuna i smrdljiva, deponija Ramići kod Banje Luke na sjeveru Bosne i Hercegovine katastrofa je koja samo čeka da se dogodi, kažu mještani, piše Detektor.
Nakon velikih vrućina pala je kiša, a oko Regionalne deponije Ramići, kod Banje Luke na sjeveru Bosne i Hercegovine, zrak je ispunio težak, zagušljiv zadah truleži.
Gusta crna tečnost, mješavina kišnice, otpadnih voda i fekalija, upija se u tlo, a na kraju i u potok koji teče u blizini.
Kaseta deponije – izolovana podzemna “ćelija” s nepropusnom oblogom, drenažnim sistemom i sistemom za kontrolu gasa – je puna, kaže mještanin Dragan Bajić, pa bi deponiju, prema njegovim riječima, trebalo zatvoriti.
“Podaci koje su prikupili mještani i aktivisti pokazuju da je maksimalni kapacitet kasete dostignut prije godinu ili godinu i po”, rekao je Bajić, koji je dio grupe zabrinutih mještana.
“S obzirom na to, uslovi za rad regionalne deponije više ne postoje. U ekološkoj dozvoli koju smo pregledali u saradnji s pravnim timom utvrdili smo da način zbrinjavanja životinjskog otpada koji se trenutno primjenjuje na deponiji nije prepoznat važećim propisima.”
Na Ramićima se životinjski otpad istovara na otvorenu livadu i bagerima miješa s ostalim otpadom, čak i kad se ljetne temperature približe 40 stepeni Celzijusa.
Bajić kaže da on i ostali mještani žive u strahu od ekološke katastrofe.
“Ne tražimo ništa posebno, niti imamo političke motive ili želju da skupljamo poene za izbore”, rekao je Bajić uoči izbora održanih 4. oktobra.
“Ipak, moram reći da se vlasti oglušuju i postupaju nezakonito – i gradske i entitetske. To se posebno vidi kod dovoza životinjskog otpada. Dnevno se odloži i do 180 tona tog otpada, bez ikakvog propisnog skladištenja. Istovari se nasred livade, nakon čega mašine na brzinu nabacaju drugo smeće preko njega, miješajući i gnječeći sav otpad zajedno. Nema ni traga propisnog odlaganja, a kamoli praćenja gdje taj otpad završava.“
Prije skoro dva mjeseca predstavnici mjesne zajednice sastali su se s Bojanom Vipotnikom, ministrom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, jednog od dva entiteta u BiH. Ništa se nije promijenilo.
Iz ministarstva su naveli da je nadzor nad radom deponije u nadležnosti inspekcijskih organa, da je važeća ekološka dozvola na snazi i da o lokaciji brinu “odgovorna lica”. Grad Banja Luka nije odgovorio na upite za komentar.
Životinjski otpad odložen na deponiju Ramići. Foto: Restart Srpska.
Planovi za proširenje
Na deponiju Ramići odlaže se otpad iz Banje Luke, najvećeg grada u Republici Srpskoj, te iz Gradiške, Laktaša, Srpca, Prnjavora, Čelinca, Kotor-Varoši i Kneževa – s područja na kojem živi oko 400.000 ljudi.
Uprkos dugogodišnjim sporovima oko vlasništva nad zemljištem, planira se proširenje deponije sa sadašnjih 29 na 44 hektara.
Stručnjaci, ekolozi i mještani su uznemireni.
“Najznačajniji negativni uticaji deponija na životnu sredinu potiču od zagađenja procjednim vodama i deponijskim gasom”, kaže Dušica Pešević, profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.
Deponije bi trebalo koristiti tek kad se iscrpe sve druge mogućnosti obrade i iskorištavanja komunalnog otpada, rekla je Pešević za BIRN.
Kad se kaseta deponije potpuno napuni, trebalo bi je hermetički zatvoriti, odnosno prekriti, a odlaganje otpada prebaciti u novoizgrađenu kasetu. Ako se otpad odlaže izvan sanitarnih kaseta, to znači da ispod otpada nema vodonepropusne podloge, cijevi za prikupljanje procjednih i drenažnih voda ni sistema za prikupljanje i neutralizaciju deponijskih gasova.
“Odlaganje otpada izvan sanitarnih kaseta može dovesti do zagađenja podzemnih i površinskih voda i zraka, kao i do rizika po zdravlje i sigurnost zbog glodara, štetočina, ptica, slijeganja tla i buke”, rekla je Pešević.
“Osim toga, deponijski gas može biti ozbiljan problem. Tokom procesa anaerobne razgradnje nastaje metan, gas s efektom staklene bašte koji ubrzava klimatske promjene u mnogo većoj mjeri od CO2. Među zagađujućim materijama koje deponije u velikim količinama ispuštaju u zrak su azotni i sumporni oksidi, policiklični aromatski ugljovodonici, vodonik-sulfid, dioksini, furani, prašina, teški metali, ozon i druge.”
Jedno od mogućih rješenja problema na deponiji Ramići je privremeno baliranje otpada dok se ne izgradi nova sanitarna kaseta, kaže Pešević. Baliranje je postupak mehaničke obrade u kojem se otpad presuje u bale i umotava u plastičnu foliju, kako bi sadržaj ostao vodonepropustan i zaštićen od ultraljubičastog zračenja i kako ništa ne bi curilo iz bale.
“Prednosti baliranja su produženje vijeka trajanja deponije zbog veće gustine otpada, kao i manje prašine, neugodnih mirisa, saobraćaja i buke”, rekla je Pešević za BIRN.
“Unutar bale otpad je izolovan od dotoka zraka i vode, čime se praktično ‘mumificira’ i zaustavlja se njegova biološka razgradnja. Ako se bale odlažu na deponiju, nema potrebe za ravnanjem, sabijanjem otpada i prekrivanjem inertnim materijalom. Nedostatak baliranja je to što bale zbog nepažljivog rukovanja, oštrih predmeta zaostalih u otpadu, fotorazgradnje plastične folije i vremenskih uslova mogu napuknuti i pući.”
Blizina naselja i rast deponije zabrinjavaju mještane i aktiviste. Foto: BIRN
Cirkularna ekonomija
Igor Kalaba, asistent za biodiverzitet i zaštićena područja u banjalučkom Centru za životnu sredinu, kaže da javnost ima moć da pokrene promjene.
“Postoji čitav niz problema koji će biti riješeni tek onog trenutka kad građani shvate da imaju ogroman potencijal da natjeraju institucije da konačno počnu raditi svoj posao”, rekao je.
Bosni i Hercegovini je, smatra Kalaba, potrebna cirkularna ekonomija, koja počinje od dizajna proizvoda i ambalaže.
“Težimo tome da bude manje otpada, tako što proizvodimo trajnije uređaje, odjeću i drugu robu”, rekao je.
“Dizajn je usmjeren na upotrebu recikliranih materijala i izradu proizvoda koje je lako popraviti. To omogućava dalje korake, poput povrata sirovina i različitih vidova ponovne upotrebe, dok je reciklaža pri samom kraju, odmah prije deponije.”
Kalaba je naglasio da reciklaža “nije čarobni štapić”.
U zavisnosti od vrste sirovine, “i ona je izvor gasova s efektom staklene bašte”, rekao je.
“Ponekad zahtijeva novac i energiju, pa bi prvo trebalo uvesti druge korake, poput popravke, ponovne upotrebe te izdvajanja i obnavljanja raspoloživih resursa.”
Odvojeno prikupljanje otpada neophodno je da bi se uopšte moglo očekivati da šira zajednica s otpadom postupa odgovorno, rekao je Kalaba za BIRN, i dodao da je nerealno govoriti o svijesti građana u sistemu u kojem svjesno djelovanje nije ni omogućeno.
“Dobra stvar je to što cirkularna ekonomija, uz zaštitu životne sredine i zdravlja ljudi, otvara i nova radna mjesta, pa je u svakom smislu korisna za cijelo društvo.”
