Prava istina o pesticidima u BiH
Istraživanja i terenski izvještaji dosljedno pokazuju da većina potrošača u Bosni i Hercegovini ne raspolaže osnovnim informacijama o hrani koju svakodnevno kupuje. Svježe voće i povrće na domaćim tržištima često sadrži ostatke štetnih pesticida, dok je patvoreni med tehnološki toliko unaprijeđen da ga je sve teže razlikovati od pravog, čak i laboratorijskim analizama.
Nedavno održana tribina u Mostaru okupila je stručnjake iz oblasti sigurnosti hrane, koji su upozorili na ozbiljne sistemske nedostatke u regulativi i kontroli kvaliteta. Njihova ključna poruka bila je dvostruka: neophodno je hitno pooštriti propise o maksimalno dozvoljenim količinama pesticida, ali i značajno podići svijest potrošača, posebno kada je riječ o kupovini meda. Iako je ova tema ranije obrađivana u dijelu medija, tek povremeno dopire do šire javnosti, a izostaju i sistemske kampanje koje bi građane učile kako da čitaju deklaracije.
Dozvoljene vrijednosti pesticida: Hiljadostruka razlika u odnosu na EU
Jedan od najalarmantnijih nalaza iznesenih na tribini odnosi se na dozvoljene granice pesticida. Dok Evropska unija primjenjuje jedan od najstrožih režima u svijetu, Bosna i Hercegovina i dalje dozvoljava nivoe koji su za pojedine aktivne supstance veći i po nekoliko hiljada puta. To praktično znači da ista količina ostatka pesticida koja bi na policama u Berlinu ili Milanu bila automatski povučena iz prometa, u Sarajevu ili Banjoj Luci još uvijek prolazi kao zakonita.
U proteklih 14 mjeseci nadležne institucije radile su na pripremi i usklađivanju pravilnika, međutim, izostalo je institucionalno razumijevanje za njihovo usvajanje. Bez jasne političke volje i međuentitetske usaglašenosti, pravni okvir ostaje nedorečen, a nadzor neefikasan. Ovo ostavlja otvorenim prostor za plasman proizvoda sumnjivog porijekla i kvaliteta, posebno na pijacama, u manjim trgovinama i preko neformalnih lanaca snabdijevanja.
Patvoreni med: Kada laboratorija nije dovoljna
Posebno mjesto na tribini posvećeno je problemu patvorenja meda, koji iz godine u godinu poprima alarmantne razmjere. Stručnjaci su složni da ono što je nekada bilo grubo razrjeđivanje šećernim sirupom danas prerasta u gotovo savršen proces. Oni koji se time bave usavršili su metode do nivoa na kojem ni visokoosjetljive laboratorijske tehnike – poput analize izotopa ugljika ili tečne hromatografije – ponekad ne mogu sa sigurnošću utvrditi da li je med autentičan.
Ovo stvara izuzetno težak položaj za poštene pčelare, koji svoj med proizvode po tradicionalnim metodama i poštuju standarde, ali se na tržištu ne mogu cjenovno nositi sa industrijski proizvedenim patvorinama. Istovremeno, potrošači koji kupe jeftin med sumnjivog porijekla često nisu ni svjesni da ne konzumiraju nikakvu hranjivu vrijednost – već samo mješavinu glukoze, fruktoze, boja i aroma.
Šta građani mogu učiniti?
S obzirom na to da se sistemske promjene ne očekuju preko noći, stručnjaci savjetuju oprez na individualnom nivou. Preporuke uključuju:
- Med kupovati isključivo od provjerenih pčelara – po mogućnosti onih koji dozvoljavaju degustaciju i posjetu pčelinjaku.
- Čitati deklaracije – ne samo rok trajanja, već i porijeklo proizvoda, sastav i oznake tipa “mješavina medova iz EU i van EU”, koje često maskiraju patvorenu robu.
- Na pijacama preferirati provjerene tezge i postavljati pitanja o načinu proizvodnje, zaštiti od štetočina i vrsti primijenjenih tretmana.
- Kod svježeg voća i povrća, gdje god je moguće, birati ono iz provjerenih ekoloških ili integrisanih poljoprivrednih sistema, ili barem temeljito prati namirnice prije upotrebe.
Zaključak
Situacija sa sigurnošću hrane u Bosni i Hercegovini nije beznadežna, ali zahtijeva hitnu akciju na više nivoa. Bez ažuriranih i usklađenih propisa, bez redovnih i transparentnih inspekcijskih nadzora, te bez edukacije potrošača, rizik od konzumiranja štetnih ostataka pesticida i patvorenih proizvoda ostaje visok. I dok se institucije sporo pomjeraju, svaki kupac može napraviti prvi korak – pitanjem, čitanjem i svjesnim odabirom.
