Našli ste novi posao? Ili želite da otpustite radnika? U oba slučaja primjenjuju se zakonski otkazni rokovi
Njemačko tržište rada posljednjih godina razvijalo se iznenađujuće dinamično: iako je u prvom tromjesečju 2025. godine u Njemačkoj bilo zaposleno oko 45,8 miliona ljudi, prema podacima statističkog zavoda, mnogi sektori očajnički tragaju za radnom snagom. S druge strane, radnici sve češće mijenjaju poslove.
U profesionalnom životu u Njemačkoj više nije neobično da zaposleni nakon pet godina već rade u dvije ili tri firme, navode njemački mediji.
Prema istraživanjima, 30 odsto kvalifikovanih radnika napušta posao već nakon dvije godine radnog staža, dok još jedna četvrtina odlazi između dvije i pet godina zaposlenja. Da bi prelazak na novi posao bio što bezbolniji, specijalizovani advokat za radno pravo iz Hanovera objašnjava najvažnija pravila u vezi sa otkaznim rokovima.
Koji zakonski otkazni rokovi važe za radnike?
Zakonski otkazni rokovi za radnike i poslodavce propisani su članom 622. njemačkog Građanskog zakonika (BGB). „Radni odnos može se raskinuti uz zakonski otkazni rok od četiri nedjelje, do 15. u mjesecu ili do kraja mjeseca“, pojašnjava advokat.
Ovaj osnovni otkazni rok važi i za otkaze koje daje radnik i za one koje daje poslodavac, i u principu se ne može skratiti ugovorom o radu, navode mediji.
Međutim: „Kraći otkazni rok važi ako je ugovoren probni rad“, kaže stručnjak. Tokom probnog roka, radni odnos može se raskinuti uz dvonedjeljni otkazni rok. Probni period je zamišljen da omogući zaposlenom da se „upozna s uslovima rada u razumnom roku i, ako ishod nije zadovoljavajući, da brzo raskine radni odnos“.
Zakonodavac takođe želi da podstakne sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme.
Mogućnost produženja zakonskog otkaznog roka
Produženje zakonskog otkaznog roka moguće je i pravno važeće, kaže advokat. Takođe je dozvoljeno uskladiti rokove u slučaju otkaza koji daje radnik, tako da se oni prilagode rokovima koji važe za poslodavca – ali otkazni rok za radnika ne može biti duži od roka koji važi za poslodavca.
Stručnjak ističe dvije važne razlike: Za ugovore o radu koji traju neprekidno ili najmanje pet godina, važi drugačiji zakonski otkazni rok od šest mjeseci, nakon navršenih pet godina rada. Ovo pravilo važi i za otkaze koje daju radnici i za one koje daju poslodavci.
Koji otkazni rokovi važe za poslodavce? Kada je moguć otkaz bez roka?
Otkazni rokovi za redovni otkaz od strane poslodavca zavise od dužine trajanja radnog odnosa. „Što je duži radni odnos, to je i otkazni rok duži“, ističe stručnjak.
Na primjer, otkazni rok važi kako slijedi:
nakon 2 godine rada – 1 mjesec do kraja kalendarskog mjeseca,
nakon 5 godina – 2 mjeseca,
nakon 12 godina – 5 mjeseci,
nakon 15 godina – 6 mjeseci,
nakon 20 godina – 7 mjeseci,
sve do kraja kalendarskog mjeseca.
Za redovan otkaz mora postojati valjan razlog (ponašanje, lične okolnosti ili organizacione promjene). Osim toga, poslodavac mora napraviti tzv. socijalnu selekciju.
„U skladu s tim, radnik koji je najmanje socijalno ugrožen otkazom treba prvi da bude otpušten“, objašnjava pravni stručnjak. „To može biti, na primjer, zato što nema obavezu izdržavanja ili je zaposlen najkraće vrijeme.“
Kada radnik može dati otkaz bez otkaznog roka?
I radnik može raskinuti radni odnos bez otkaznog roka – ali samo ako postoji ozbiljan razlog.
„Razlog mora biti toliko ozbiljan da bi bilo nerazumno očekivati da radnik ispoštuje otkazni rok“, kaže advokat.
Razlozi mogu uključivati seksualno uznemiravanje, fizičko nasilje, mobing, kršenje propisa o bezbjednosti na radu, zdravstvene rizike ili grube uvrede, prenosi Fenixmagazin.
