Cijela Evropa našla je zamjenu za ruski gas
Srbija će iz Azerbejdžana u zimskim mjesecima dobijati dodatne količine gasa. Šta je s Bosnom i Hercegovinom? Zašto se posljednje tri godine od kada traje ruska agresija na Ukrajinu i dvije godine od posjete azerbejdžanskog predsjednika BiH nije uradilo ništa na osiguravanju alternativnih izvora snabdijevanja gasom? Na ova i druga pitanja odgovore su dali energetski stručnjaci Goran Radosavljević iz Srbije i Nihad Harbaš u sarajevskom studiju.
Srbija će ove zime dobijati dodatne količine gasa iz Azerbejdžana. Ono što je bilo ključno da se ta saradnja realizuje jeste izgradnja konekcije od Niša do Dimitrovgrada, čime se Srbija povezala s Bugarskom i dalje na gasovod TAP (Transanadolijski gasovod), a na šta se čekalo, kako je rekao Radosavljević, 15 godina.
“Jedan od razloga zašto je do toga došlo u ovom trenutku jeste da postoji određena neizvjesnost u dostavi gasa iz Ruske Federacije, završetka ugovora i nepotpisivanja novog s Gazpromom krajem ove godine, i s druge strane različitih informacija koje stižu da bi Bugarska mogla da pravi probleme”, pojasnio je energetski stručnjak iz Srbije, dodavši da je i američki predsjednik tražio da se prekine dotok gasa iz Rusije preko Bugarske, pa je tako tržište natjeralo Srbiju da se diverzifikuje.
Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, koja do sada još uvijek nije napravila nijedan konkretan korak u pravcu uvoza gasa iz Azerbejdžana, uprkos ponudi koja je “na stolu” već godinama, Harbaš ističe da je diverzifikacija nešto što se planira decenijama u našoj zemlji ali malo ili ništa je napravljeno.
“Nema zamaha u infrastrukturnim radovima, političke volje, smanjenja administrativnih barijera, ali ni prihvatanja nečeg što je realnost. Ne živimo u socijalizmu, a ponašamo se socijalistički u kapitalizmu. Moramo početi s konkretnim kapitalnim projektima koji traju izmedju četiri i osam godina”, navodi stručnjak.
U nastavku podsjeća na ‘REPowerEU’, plan Evropske komisije iz 2022. za okončanje oslanjanja na ruska goriva, kojim se predviđa između ostalog povećanje zamaha u investiranje u obnovljive izvore energije i diverzifikacija tržišta, pogotovo snadbijevanje fosilnim gorivima iz drugih izvora, ali i izgradnja novih kapaciteta.
Ovim planom se predviđa postepeno ukidanje uvoza ruskog plina i nafte do kraja 2027. godine u svim zemljama EU, a što podržava i Američka administracija.
Kako će se to odraziti na BiH?
“Ono što će se desiti nakon 2027. je da ćemo morati odlučiti idemo li u smjeru Istoka ili Zapada, a moramo imati alternative. Imamo opcije preko postojećeg gasovoda, a mogućnost zatvaranja pipe je pitanje političkih volja i ucjena – moramo se izdići iznad toga, to osjete i građani i privreda”, poručuje Harbaš.
On ističe da bi Kanton Sarajevo zapravo najviše osjetio zatvaranje dotoka ruskog gasa, s obzirom da za sada ne postoji alternative, ali ukoliko bi do toga došlo Kanton Sarajevo bi bio prisiljen da koristi električnu energiju kao zamjenu, što bi “dovelo do elektroenergetskog kolapsa”.
Odgovarajući na pitanje kako je Srbija prevazišla prepreke i politički izbalansira s Rusijom da ima drugi izvor snadbijevanja, Radosavljević ističe činjenicu da je Srbija okružena zemljama EU koje su uvele sankcije Rusiji i “kada znate da gasovod između Rusije i Srbije mora proći kroz te zemlje i da postoji mogućnost da to stane jednom, da li 2027. ili 2028., onda nemate alternative, morate da se diverzifikujete na tržištu”.
“U ovom trenutku muka nas je natjeralana diverzifikaciju, jer vlast u Srbiji bi voljela da se kupuje iz Rusije i dalje, on je najpovoljniji ali je politički uslovljen. Pritišću nas i sankcijee ka NIS-u i ne znamo kako će to utjecati. Svi ti elementi su natjerali Srbiju da prelomi”, dodaje.
