Ulica Mustafe Hukića u Tuzli već dvije godine predstavlja svakodnevnu borbu građana za osnovno pravo – nesmetan i siguran prolaz. Infrastruktura ulice je dvosmjerna samo na papiru, dok je u praksi jedna traka gotovo uvijek blokirana zbog nepropisno parkiranih vozila. U takvim situacijama nerijetko dolazi do svađa učesnika u saobraćaju, a pristup hitnoj pomoći i drugim interventnim službama zna biti ograničen, pa čak i nemoguć bez asistencije građana.
U cilju tačnog informisanja javnosti, Udruženje Ne diskriminacija – ne mobing Tuzla je 07.10.2025. godine podnijelo MUP-u TK zahtjev za pristup informacijama, tražeći izvještaj o poduzetim radnjama po prijavama građana i samog Udruženja. Kako se već ustalilo u praksi institucija, odgovor nije dostavljen u zakonom propisanom roku od 15 dana. Tek nakon urgencije
podnesene 04.11.2025. godine, i obraćanja Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH, rješenje je dostavljeno 26.11.2025. godine.
Iz dostavljenog rješenja može se zaključiti da je policija u periodu od 30.09.2024. do 30.09.2025. godine formalno postupala. Evidentirano je:
17 službenih izlazaka na teren
63 izdana prekršajna naloga
33 obavijesti o učinjenom prekršaju
28 intervencija specijalnog vozila – popularnog „pauk-a“
Uprkos svemu navedenom – stanje je nepromijenjeno.
Ko je odgovoran za haos u ulici?
Ovaj problem ne počinje s policijom, već mnogo ranije — u uredima gradske uprave, gdje su izdate urbanističke i građevinske saglasnosti za izgradnju stambene zgrade bez i jednog planiranog parking mjesta. Sama činjenica da je takav objekat dobio sve potrebne dozvole ukazuje na ozbiljne propuste službenika koji snosi odgovornost za nastanak opasne situacije, koja već sada ima elemente nezakonitog postupanja.
Očekivati da MUP TK „uspostavi zakonito stanje“ u ulici u kojoj su osnove zakonitosti narušene
već u fazi planiranja i gradnje – postaje paradoks.
Dvije godine dopisa, peticija i prijava – bez rezultata
Građani Ulice Mustafe Hukića su:
pisali peticije,
obraćali se gradonačelniku i nadležnim službama,
podnosili prijave policiji,
i ponovo – ništa.
Ljudi koji samo žele mirno živjeti i omogućiti da ambulantna vozila mogu doći do njihovih domova — u realnosti dobijaju ignorisanje institucija. Kada vlast nije u stanju štititi javni interes – onda to i nije vlast.
Ne možemo zanemariti širi kontekst. Godinama svjedočimo selektivnoj primjeni zakona u Tuzli.
Povjerenje građana drastično opada jer se:
očite nepravilnosti u nadležnim institucijama ne sankcionišu,
interesi pojedinaca često stavljaju iznad javnog interesa,
sigurnost građana potiskuje u drugi plan.
Primjera je mnogo, ali građanima Ulice Mustafe Hukića najvažnije je jedno pitanje:
Koliko dugo još treba čekati da bi se uspostavilo zakonito stanje?
Strpljenje je pri kraju
Dvije godine dopisivanja i pravdanja nadležnih iscrpile su kapacitete mještana. Ako sistem ne
funkcioniše i ako oni čija je obaveza da osiguraju vladavinu prava uporno zakažu, onda je
logično očekivati da će građani svoja prava početi braniti kroz legitimna i javna okupljanja.
Mještani ove ulice poručuju:
Ne čekamo katastrofu da bi institucije počele raditi svoj posao.
