Nova FAO studija analizira ulogu mljekarskog sektora i malih proizvođača u BiH, u preoblikovanju poljoprivredno-prehrambenog sistema, ističući važnost prilagođavanja evropskim standardima, ali i nužnost veće podrške domaćoj proizvodnji, piše Agroklub.
Proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda, sa procijenjenih 20.000 malih farmi muznih krava širom Bosne i Hercegovine, predstavlja okosnicu mnogih ruralnih zajednica u našoj zemlji. Prema nedavno objavljenoj tematskoj publikaciji Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) pod nazivom “Iskorištavanje mljekarskog sektora i malih poljoprivrednika za transformaciju poljoprivredno-prehrambenih sistema u BiH”, stočarstvo i proizvodnja mlijeka imaju ogroman potencijal da postanu pokretači cjelokupne poljoprivredne tranzicije.
“Tipični mali proizvođači uzgajaju oko pet krava, dok srednje velika porodična gazdinstva upravljaju stadima od 15 do 20 grla. Sve veći, mada još uvijek ograničen broj specijalizovanih porodičnih gazdinstava, uzgaja između 40 i 60 krava, što predstavlja segment u usponu unutar sektora proizvodnje mlijeka“, navedeno je u publikaciji.
Ipak, proces evropskih integracija, rastući troškovi i tržišni pritisci stavljaju domaće proizvođače pred brojne izazove.
Tržišni pritisci i ranjivost malih proizvođača
Iako je vrijednost domaće mljekarske proizvodnje u usponu, domaći sektor pokriva oko polovine domaćih potreba, uvoz i dalje zauzima značajan dio tržišnih polica. Liberalizacija trgovine i obveze iz međunarodnih sporazuma ograničavaju korištenje carina i kvota, zbog čega su poticaji glavni mehanizam podrške, premda se njihovi iznosi i usklađenost razlikuju po entitetima.
U ovakvim okolnostima, posebno su pogođeni mali proizvođači koji proizvode manje od 200 litara mlijeka dnevno. Oni se često suočavaju s otkupnim cijenama koje su i do 20 posto niže u odnosu na veće farme, a koje nerijetko padaju ispod samih troškova proizvodnje.
“Navedeni izazovi ograničavaju njihovu mogućnost ulaganja u modernizaciju i primjenu praksi koje doprinose otpornosti na klimatske promjene”, navedeno je.
Slični izazovi su mnoge male stočare, posebno one starije, prethodnih godina, naveli da gase i napuštaju proizvodnju, što je ubrzalo depopulaciju sela.
Stroži standardi i proces EU integracija
Kroz proces pristupanja Evropskoj uniji i usklađivanje s poglavljem 11 (poljoprivreda i ruralni razvoj) i poglavljem 12 (sigurnost hrane i veterinarstvo), pred proizvođače se postavljaju sve viši zahtjevi. To uključuje strožu kontrolu zdravlja životinja, sisteme bilježenja i označavanja grla (ušne markice) te standarde pakiranja i higijene.
Iako poljoprivrednici ispunjavaju ove obveze, poput stavljanja ušnih markica ili ažuriranih standarda pakiranja, iz studije upozoravaju da im ta šira slika često izmiče, pa tako proizvođači nisu potpuno svjesni da su takve mjere dio šireg usklađivanja zemlje sa standardima Evropske unije, već ih naprosto vide kao dio poslovanja u okruženju koje se mijenja.
Istovremeno, država se i dalje bori s kašnjenjem u akreditaciji za sredstva iz IPARD fondova, koja su ključna za modernizaciju farmi i ruralne infrastrukture.
“Iako Bosna i Hercegovina ima brojna registrovana poljoprivredna udruženja i zadruge, trenutno nema formalno priznate organizacije proizvođača prema nacionalnom zakonodavstvu i tek treba da usvoji zakone usklađene sa EU koji regulišu njihovo osnivanje i rad”, naglašeno je, uz pojašnjenje da je unapređenje ovog okvira ključno, jer EU formalno priznaje organizacije proizvođača i pruža ciljanu finansijsku i tehničku podršku putem instrumenata kao što su IPARD i Zajednička poljoprivredna politika – pogodnosti koje postaju dostupne tek nakon što se nacionalno zakonodavstvo uskladi sa standardima Evropske unije.
Svijetle tačke
Uprkos preprekama, primjeri s terena pokazuju da se trud, rad i prilagođavanje mogu isplatiti. Fokusiranje na preradu mlijeka u vlastitom aranžmanu, proizvodnju polutvrdih i tvrdih sireva te izlazak na nišna tržišta donose nove prilike.
Veliki iskorak predstavlja i zaštita geografskog porijekla tradicionalnih proizvoda na nacionalnmj i evropskom nivou. Livanjski sir je postao prvi prehrambeni proizvod iz Zapadnog Balkana koji je dobio službenu EU zaštitu, a nacionalnu zaštitu ponijeli su i gatački kajmak, travnički sir, te sir iz mješine i drugi specijaliteti. Takve oznake daju dodanu vrijednost proizvodima i otvaraju vrata zahtjevnijim tržištima, uključujući i našu dijasporu u zapadnoj Evropi.
Žene pokretačice ruralnog razvoja
FAO-ova analiza naglašava i sve značajniju ulogu žena u ruralnom poduzetništvu. One u BiH danas upravljaju s oko 18 posto poljoprivrednih gazdinstava, dok oko 38 posto žena posjeduje ili su suvlasnice poljoprivrednog zemljišta.
Primjeri uspješnih ženskih inicijativa i sirana dokazuju da se kroz preradu mlijeka, inovacije i agroturizam može izgraditi održiv biznis i osigurati ostanak mladih na selu.
FAO-va publikacija navodi i da transformacija poljoprivredno-prehrambenih sistema u Bosni i Hercegovini zahtjeva holistički, sistemski pristup koji prepoznaje složene veze između sektora, institucija i nivoa upravljanja. Usklađivanje politika i njegovanje saradnje između vlade, privatnog sektora i lokalnih zajednica mogu osnažiti proizvođače i pokrenuti značajne promjene izvan izoliranih reformi.
Decentralizovano upravljanje Bosne i Hercegovine, oblikovano njenom složenom političkom strukturom, predstavlja jedinstvene izazove i mogućnosti u poljoprivredi. Sa poljoprivredom koja zapošljava 20 posto stanovništva i seoskim područjima koja se suočavaju sa demografskim padom, zemlja teži da revitalizuje svoj poljoprivredno-prehrambeni sektor usred pregovora o pristupanju Evropskoj uniji (EU). Ključni prioriteti uključuju smanjenje zavisnosti od uvoza, promociju rodne ravnopravnosti, bolju ishranu i jačanje otpornosti na klimatske promjene, što sve zahtijeva koordinirane, međusektorske strategije.
