Faktograf je istražio kako Hrvatska zbrinjava medicinski otpad koji nastaje u kućanstvima osoba koje koriste inzulin i GLP-1 lijekove. Propisi jasno određuju tko ga treba preuzeti, no praksa pokazuje da građani često ostaju između različitih tumačenja institucija.
U Hrvatskoj prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2024. godine živi 406.341 osoba sa šećernom bolešću. Zbog velikog broja nedijagnosticiranih slučajeva procjenjuje se da ukupan broj osoba koje žive s dijabetesom prelazi 500.000. HZJZ procjenjuje da oko 28,5 posto oboljelih u dobi od 20 do 79 godina nema postavljenu dijagnozu.
Istodobno, posljednjih godina raste i popularnost GLP-1 lijekova, koji se sve češće propisuju ne samo osobama s dijabetesom tipa 2, nego i osobama s pretilošću ili inzulinskom rezistencijom. Kada se tome pridoda činjenica da se dio tih lijekova primjenjuje injekcijski, jasno je da raste i količina medicinskog otpada koji nastaje u kućanstvima. Posljednjih godina upravo su GLP-1 lijekovi postali jedna od najčešćih tema u liječenju dijabetesa i pretilosti. Njihova sve šira primjena znači da u kućanstvima nastaje i sve veća količina medicinskog otpada koji zahtijeva sigurno zbrinjavanje. Sve veći broj korisnika ovih lijekova otvara i pitanje o kojem se rijetko govori – što učiniti s korištenim iglama i drugim medicinskim otpadom koji nakon njihove primjene ostaje u kućanstvima?
Što su GLP-1 lijekovi?
GLP-1 lijekovi skupina su lijekova koji oponašaju djelovanje prirodnog hormona GLP-1. Potiču lučenje inzulina kada je razina šećera u krvi povišena, usporavaju pražnjenje želuca i povećavaju osjećaj sitosti. Koriste se prvenstveno za liječenje dijabetesa tipa 2, a neki su odobreni i za liječenje pretilosti. Među njima su semaglutid (Ozempic i Wegovy), liraglutid (Victoza i Saxenda) i dulaglutid (Trulicity), dok tirzepatid (Mounjaro) osim na GLP-1 djeluje i na receptor hormona GIP pa pripada skupini dvostrukih GIP/GLP-1 agonista.
Inzulin i dio GLP-1 lijekova primjenjuju se pomoću injekcijskih olovki (penova). Budući da se pri njihovoj primjeni koriste jednokratne igle, a dio osoba inzulin primjenjuje i nekoliko puta dnevno, dok korisnici GLP-1 lijekova terapiju najčešće uzimaju jednom tjedno, nameće se pitanje gdje završavaju milijuni korištenih igala i drugog medicinskog otpada koji svake godine nastaje u hrvatskim kućanstvima.
U Hrvatskoj se infektivni medicinski otpad prikuplja u posebno označenim spremnicima, preuzimaju ga ovlašteni sakupljači, a zatim sterilizira ili spaljuje kako bi se uklonio rizik od širenja zaraze i zaštitio okoliš. Za građane je postupak drukčiji. Korištene igle, lancete i penove ne bi trebali odlagati u miješani komunalni otpad, nego ih pohraniti u čvrstu, neprobojnu posudu i predati na za to predviđenim mjestima.
Građani opasni medicinski otpad najčešće odlažu u miješani kućni otpad
U praksi upravo tu nastaju problemi. Liječnici u domovima zdravlja često odbijaju preuzimati infektivni medicinski otpad iz kućanstava, iz Hrvatske ljekarničke komore ističu da ljekarne prikupljaju samo neiskorištene ili istekle lijekove, a ne infektivni medicinski otpad, dok brojna reciklažna dvorišta, među njima i ono Zagrebačkog holdinga, također takav otpad ne prihvaćaju. Iskustva građana objavljena na internetu pokazuju da je situacija slična i u drugim dijelovima Hrvatske. Mnogi zato pribjegavaju najlošijem rješenju – korištene igle, lancete i drugi infektivni medicinski otpad završavaju u miješanom komunalnom otpadu.
Do sličnog zaključka došao je i Faktograf tijekom pripreme ovog teksta. Kako bismo provjerili gdje građani u praksi mogu propisno zbrinuti korištene igle i drugi infektivni medicinski otpad iz kućanstava, kontaktirali smo više institucija i pregledali važeće propise. Odgovori koje smo dobili pokazali su da u praksi ne postoji jednoznačna informacija. Dok jedni upućuju na liječnike obiteljske medicine, drugi na zdravstvene ustanove, a dio reciklažnih dvorišta navodi da takav otpad uopće ne zaprima. Upravo zbog takvih različitih tumačenja građani često ostaju bez jasnog odgovora gdje mogu sigurno i zakonito odložiti korištene igle i lancete.
Takvim stanjem nisu zadovoljni ni u udrugama pacijenata. Predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva, doktorica Manja Prašek, za Faktograf kaže da problem traje godinama.
“Imali smo o tome dva televizijska priloga i prije toga se obratili nadležnim službama, ali nažalost ništa se nije riješilo”, ističe.
“Jedino što se zasad može učiniti jest nabaviti spremnik za infektivni medicinski otpad i, kada se napuni, odnijeti ga u Sveučilišnu kliniku za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma Vuk Vrhovac, gdje ga zasad primaju. Međutim, to zaista trebamo riješiti na razini grada i države”, dodaje.
Ministarstvo zdravstva: Liječnici koji propisuju terapiju dužni su preuzimati otpad
Kako bismo provjerili kako je sustav zamišljen, obratili smo se Ministarstvu zdravstva. Upitali smo smatraju li da je u Hrvatskoj na odgovarajući način riješeno zbrinjavanje korištenih igala i drugog oštrog medicinskog otpada iz kućanstava, tko ga je dužan preuzimati te jesu li upoznati s tvrdnjama pacijenata i udruga da liječnici obiteljske medicine i pojedina reciklažna dvorišta često odbijaju preuzeti takav otpad.
Iz Ministarstva odgovaraju da je pitanje uređeno Pravilnikom o gospodarenju medicinskim otpadom.
“Prema članku 7. stavku 5. navedenog Pravilnika, zdravstvena ustanova odnosno pružatelj zdravstvene zaštite kod kojeg pacijent ostvaruje zdravstvenu uslugu dužan je od njega bez naknade preuzeti medicinski otpad koji nastaje kada lijek primjenjuje samostalno kod kuće prema uputi liječnika, dati mu pisanu uputu o gospodarenju tim otpadom te osigurati njegovu obradu. Pacijentu je stoga mjesto predaje takvog otpada ponajprije pružatelj zdravstvene zaštite kod kojeg se liječi”, navode.
Dodaju da ljekarne od građana preuzimaju farmaceutski otpad, dok medicinski otpad iz kućanstva, prema pravilniku, mogu preuzimati i reciklažna dvorišta koja su za to posebno opremljena.
Međutim, ono što Ministarstvo zdravstva navodi kao zakonsku obvezu često nije ono što građani doživljavaju u praksi. Brojni liječnici obiteljske medicine odbijaju preuzimati infektivni medicinski otpad koji nije nastao u njihovim ordinacijama. Na to upozoravaju i građani i udruge pacijenata, no Ministarstvo nije komentiralo takve navode.
Ni situacija s reciklažnim dvorištima nije jednoznačna. Među onima koja ne primaju iskorištene igle i lancete nalaze se i reciklažna dvorišta Zagrebačkog holdinga.
Holding poručuje da se takav otpad, zbog rizika od uboda i drugih sigurnosnih razloga, zbrinjava isključivo putem zdravstvenih ustanova koje imaju uspostavljen sustav za prikupljanje medicinskog otpada.
“Stoga građane koji nam se obrate s upitima o zbrinjavanju korištenih igala upućujemo na nadležne domove zdravlja, bolnice i druge ovlaštene zdravstvene ustanove”, navode iz Službe za korporativne komunikacije Holdinga.
Ministarstvo zaštite okoliša: Reciklažna dvorišta nemaju obvezu preuzimati infektivni medicinski otpad
Odgovor Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije dodatno pokazuje da građani teško mogu doći do jednoznačne informacije o tome gdje trebaju odložiti iskorištene igle.
Iz Ministarstva ističu da se infektivni medicinski otpad, za razliku od drugih vrsta opasnog otpada iz kućanstava, ne može predavati u reciklažnim dvorištima.
“Medicinski otpad koji nastaje od liječenja uključujući i korištene igle obvezna je preuzeti odgovarajuća zdravstvena ustanova…”, navode, pozivajući se također na Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom.
Dodaju da nadzor nad ispunjavanjem te obveze provodi Državni inspektorat.
Na pitanje smatraju li da je postojeći sustav dovoljno dostupan građanima odgovaraju da do sada nisu utvrdili značajne nedostatke u njegovoj dostupnosti te da zato nisu planirane značajnije izmjene sustava gospodarenja medicinskim otpadom.
HZJZ: Važno je građanima omogućiti jasne informacije o sigurnom odlaganju
Hrvatski zavod za javno zdravstvo upozorava da korištene igle i lancete iz kućanstava nisu novi problem, ali da bi povećanje broja korisnika inzulina i GLP-1 lijekova moglo dovesti do povećanja količine takvog otpada.
“Pitanja organizacije sustava prikupljanja i zbrinjavanja otpada u nadležnosti su više dionika, a s javnozdravstvenog aspekta važno je da građani budu upoznati s načinima sigurnog postupanja s korištenim iglama i drugim oštrim predmetima”, navode.
HZJZ ističe i da ne raspolaže podacima koji bi omogućili izdvajanje ozljeda nastalih upravo zbog nepropisno odloženih igala iz kućanstava. Ipak, podaci o ozljedama na radu pokazuju da su radnici koji prikupljaju i obrađuju otpad među najizloženijima ozljedama, pri čemu rane i površinske ozljede čine oko 30 posto svih evidentiranih ozljeda.
Na pitanje postoji li potreba za organiziranijim sustavom prikupljanja korištenih igala iz kućanstava odgovaraju da povećanje broja korisnika takvih lijekova može povećati količinu nastalog otpada te da je s javnozdravstvenog aspekta ključno građanima osigurati dostupne i razumljive informacije te sustav koji omogućuje sigurno postupanje sa svim vrstama medicinskog otpada.
Broj osoba koje koriste inzulinske i GLP-1 lijekove u Hrvatskoj raste, a s njime raste i količina oštrog medicinskog otpada koji nastaje u kućanstvima. Iako propisi predviđaju da građani korištene igle, lancete i drugi infektivni medicinski otpad ne odlažu u komunalni otpad, u praksi mnogi ne uspijevaju pronaći mjesto na kojem ga mogu bez poteškoća predati. Dio zdravstvenih ustanova odbija ga preuzeti, pojedina reciklažna dvorišta tvrde da za to nisu nadležna, a građani tako ostaju između propisa i stvarnosti.
Odgovori koje je Faktograf prikupio pokazuju da među nadležnim institucijama ne postoji potpuno usklađeno tumačenje ni praksa. Ministarstvo zdravstva upućuje na zdravstvene ustanove kao mjesta na kojima građani mogu predati ovakav otpad, Ministarstvo zaštite okoliša naglašava da reciklažna dvorišta za njega nisu nadležna, dok iskustva pacijenata pokazuju da u svakodnevnoj praksi propisano rješenje često ne funkcionira.
Sve dok se ne uspostavi jednostavan, dostupan i dosljedan sustav prikupljanja medicinskog otpada iz kućanstava, postoji rizik da će dio korištenih igala i dalje završavati ondje gdje nikako ne bi smio – u miješanom komunalnom otpadu.
