Kriza rudnika u BiH: Zašto zelena tranzicija nije pravi uzrok problema
Rudnici u Bosni i Hercegovini suočavaju se s ozbiljnom krizom. Iako pojedinci ovo stanje pravdaju potrebom za zelenom tranzicijom, naučna zajednica upozorava da je ovakva interpretacija potpuno netačna. Zelena tranzicija ne podrazumijeva momentalno gašenje svih rudnika. Naprotiv, ona zahtijeva kompleksan i pravedan proces transformacije energetskog sektora.
Dugogodišnje zanemarivanje kao glavni uzrok krize
Stanje u rudnicima BiH nije nastalo preko noći. Dugogodišnje zanemarivanje, kroz izostanak pravovremenog investiranja u rudarske radove, dovelo je do gašenja mnogih pogona. Posljednji u nizu je Rudnik mrkog uglja Zenica, koji je nakon više od 140 godina rada ušao u proces zatvaranja.
Predstavnici sindikata upozoravaju da se već 15 godina rudarski radovi odvijaju u neperspektivnim djelatnostima. Koristi se prevaziđena oprema i zastarjele metode otkopavanja. Uprkos nadljudskim naporima rudara, isporučuju se samo minimalne količine uglja termoelektranama u Tuzli i Kaknju.
Evropske preporuke koje niko ne čita
Evropske preporuke jasno naglašavaju uvođenje modernih, ekološki prihvatljivijih metoda iskopavanja. Ove metode smanjuju emisije CO2 i štite životnu sredinu u skladu s međunarodnim standardima. Međutim, naučna zajednica u Bosni i Hercegovini upozorava da njihove prijedloge gotovo niko od nadležnih ne uvažava.
Naučne institucije koje okupljaju značajan broj stručnjaka iz ove oblasti imaju konkretne prijedloge za unapređenje stanja. Oni redovno objavljuju publikacije i analize. Ipak, nadležni ove dokumente ne čitaju. Svaka naučna ideja koja bi mogla spasiti ono što se spasiti da, ostaje bez povratne informacije.
Postojeće tehnologije koje se zanemaruju
Stručnjaci iz oblasti mašinstva i termodinamike ističu da postoje tehnologije koje su decenijama uspješno funkcionisale, a zatim su bez argumenata isključene. Neke od tih tehnologija su, prema dostupnim podacima, za 22 godine rada uštedjele Elektroprivredi preko 76 miliona konvertibilnih maraka.
Posebno je zanimljiv primjer originalne tehnologije detonacionog čišćenja. Ova tehnologija je razvijena u Bosni i Hercegovini i zaštićena patentima. Koriste je i Sjedinjene Američke Države i Rusija. U BiH je uspješno funkcionisala 23 godine, da bi potom bila zatvorena bez ikakvog argumenta. Nadležni su odlučili da je uklone iz upotrebe, umjesto da konsultuju njene kreatore.
Energetska politika podređena partikularnim interesima
Kritičari energetske prilike u Bosni i Hercegovini često ističu da je energetska politika podređena političkim interesima. Predstavnici akademske zajednice, međutim, konstatuju da ona nije ni u čijim interesima. Zbog toga svjedočimo katastrofalnom stanju u bh. rudnicima.
Termoelektrane po proceduri Evropske unije moraju izaći iz pogona 2050. godine. Dakle, nema prostora za izgradnju novih, savremenih termoelektrana. Međutim, postojeće termoelektrane mogu se unaprijediti uz relativno skromna sredstva. Ovo podrazumijeva veću energetsku efikasnost, manje opterećenje okoline i bolje finansijske rezultate.
Drastičan pad proizvodnje i izvoza struje
Koliko je situacija dramatična, pokazuje veliki pad u proizvodnji uglja. S nekadašnjih sedam i po miliona tona, proizvodnja je pala na nivo od četiri do pet miliona tona. Energetski sektor Bosne i Hercegovine suočava se s velikim preokretom.
Dugogodišnji status BiH kao izvoznika električne energije ozbiljno je ugrožen. Svjedoci smo drastičnog pada izvoza, uz istovremeni rast uvoza struje. Stručnjaci za energetiku upozoravaju da je ova slika vrlo sumorna. Boje se da će rudnici doći u situaciju da mole za zatvaranje i zbrinjavanje radnika.
Izazovi u Republici Srpskoj
Ozbiljni izazovi u proizvodnji nisu prisutni samo u Federaciji BiH. Rudnici u Republici Srpskoj suočavaju se s istim problemima. Nedostatak radne snage i potreba za restrukturiranjem zajednička su slika. U rudniku u Prijedoru pokrenut je postupak za stečaj, pa 600 radnika ostaje bez posla.
Istovremeno, Rudnik i termoelektrana “Ugljevik” ponovo su u pogonu poslije višemjesečnog zastoja. Međutim, i tamo je situacija daleko od stabilne. Nadležni ističu da je potrebno osigurati dodatna finansijska sredstva za investiranje kako u rudarsku proizvodnju, tako i u kadrovsko jačanje.
Rješenje postoji, ali zahtijeva uključivanje struke
Izazova s rudnicima u Bosni i Hercegovini ne manjka. Međutim, sve dok oni koji upravljaju rudnicima nastave da zaobilaze stavove struke, ne možemo očekivati poboljšanje. Naučna zajednica čeka da se njihov glas čuje. Nažalost, vrijeme ističe, a situacija postaje sve alarmantnija.
Stoga je neophodno hitno uključivanje eksperata u procese odlučivanja. Postojeće tehnologije mogu se vratiti u upotrebu. Nove, ekološki prihvatljivije metode mogu se implementirati. Ali sve ovo zahtijeva političku volju i prestanak ignorisanja naučnih činjenica. Kriza rudnika u BiH može se ublažiti, ali samo ako se glas struke konačno počne uvažavati.
