Pavgord je posljednjih godina preuzeo desetine posrnulih kompanija širom Bosne i Hercegovine. Dok novi vlasnici govore o spasavanju industrije, radnici i sindikalci upozoravaju na gašenje proizvodnje, otkaze i neizvjesnu budućnost, piše Oslobođenje.
Željezara Zenica. Rudnik Ljubija. Fabrika duhana Banja Luka. Zrak Sarajevo.
Samo su neke od kompanija koje su posljednjih godina završile pod kontrolom grupacije Pavgord ili s njom povezanih firmi. A i atraktivno zemljište u centru Banje Luke i Sarajeva.
Riječ je o poslovnom modelu koji je Gordana Pavlovića, privrednika iz Foče, doveo na vrh liste privrednika sa najviše preuzetih firmi u Bosni i Hercegovini.
Njegova kompanija preuzima preduzeća kroz stečajne postupke, otkup potraživanja i kupovinu firmi opterećenih milionskim dugovima.
Nakon preuzimanja zeničke Željezare i Rudnika Ljubija od kompanije ArcelorMittal, novi vlasnici najavljivali su stabilizaciju proizvodnje, nova ulaganja i očuvanje radnih mjesta.
Samo nekoliko mjeseci kasnije pred sudovima u Zenici i Prijedoru pokrenuti su predstečajni i stečajni postupci.
Rudari bez posla, proizvodnja zaustavljena
U martu ove godine bez posla su ostale stotine rudara u Ljubiji i Prijedoru. Ranije penzionisani rudar kao “tehnološki višak”, Ranko Došenović, ratni vojni invalid kaže da je zatvaranje rudnika pogodilo cijelu regiju. “Rudnik je bio pojam za regiju. Međutim, neko je htio ili želio da se taj rudnik zatvori, da prestane.”
Ulice tog rudarskog gradića kod Prijedora su već opustjele. Slična situacija je i u Zenici. Krajem aprila ugašeni su ključni pogoni za proizvodnju čelika, a radnici strahuju za svoju budućnost.
Mehmed Aganović, koji je gotovo četiri decenije proveo u Željezari, svjedočio je posljednjim danima proizvodnje.
“Radim ovdje 39 godina i pet mjeseci. Ovo me podsjeća na 1997. godinu kada smo pokretali proizvodnju. Doživio sam da se ta proizvodnja sada ugasi.”
Od lokalnog privrednika do vlasnika industrijske imperije
Priča o usponu Gordana Pavlovića počinje početkom dvijehiljaditih godina u Foči. Od lokalnog privrednika, poznatog pod nadimkom Goci, tokom petnaestak godina izgradio je poslovnu grupaciju koja danas obuhvata rudnike, građevinske firme, putarska preduzeća, hotele, poslovne prostore i stambene objekte. Među kompanijama koje kontroliše u Foči nalaze se i Rudnik Miljevina te Pavgord (Srbinje) putevi, nekadašnje javno putarsko preduzeće.
Gordana Katana iz udruženja Radnička solidarnost u Bosni i Hercegovini smatra da slučaj Pavgorda nije izuzetak, već nastavak prakse koja traje decenijama.
“Pavgord je posljednji, ali mi smo svjedočili od početka svojinske tranzicije kojekakvim Pavgordima, većim i manjim. Koliko god bih trebala da kažem da me iznenađuje, nažalost me ne iznenađuje, iz prostog razloga jer nikada se nije ni provjeravalo ko su ti kupci državnog kapitala.”
Pavgord utrošio 52,4 miliona KM na kupovinu preduzeća i zemljišta
Posljednjih godina Pavgord je postao jedan od najvećih kupaca posrnulih kompanija u Bosni i Hercegovini. Prema istraživanju Žurnala, grupacija Pavgord je za kupovinu zemljišta, potraživanja, te preduzeća u stečaju ili pred gašenjem do kraja 2025. izdvojila najmanje 52,4 miliona konvertibilnih maraka. Među najznačajnijim akvizicijama navode se imovina Farmlanda, Fabrika duhana Banja Luka, zemljište sarajevskog Zraka, imovina ArcelorMittalovih kompanija u Zenici i Prijedoru, potraživanja Fabrike glinice Birač na osnovu kojih je preuzeta Alumina, te akcije kompanije Boksit iz Milića.
Iako je riječ o desetinama miliona maraka uloženih u preuzimanje kompanija širom Bosne i Hercegovine, porijeklo kapitala Gordana Pavlovića nikada nije bilo predmet zvanične istrage niti je javnosti poznato na koji način je finansiran ovako brz rast poslovne grupacije.
Ekonomista Zoran Pavlović iz Banje Luke smatra da bi institucije morale detaljnije ispitati porijeklo novca uloženog u velike poslovne akvizicije.
“Kad bi mene neko pitao, ja bih poslao finansijsku inspekciju da vidi odakle su došle te pare. Izvaditi deset miliona u Banjoj Luci, Zenici ili Prijedoru nije mala stvar. Mora se pratiti trag novca i utvrditi njegovo porijeklo.”
Pavlović podsjeća da se od građana i privrednika redovno traže dokazi o porijeklu imovine i plaćenim porezima, zbog čega smatra da bi isti standardi morali važiti i za velike poslovne transakcije.
Gordan Pavlović: “Izbrišite moj broj”
O ovim navodima, ali i planovima Pavgorda za brojna preduzeća poput Željezare i rudnika pokušali smo u više navrata kontaktirati predstavnike kompanije putem javno dostupnih telefona i elektronske pošte.
Odgovora međutim nije bilo. Na adresi koja se vodi kao sjedište firme u Foči, sada se kako smo se uvjerili nalazi druga firma.
Nakon našeg poziva, naknadno nas je kontaktirao Gordan Pavlović i zamolio da “izbrišemo njegov broj iz telefona”.
Odbio je našu ponudu da neko drugi ispred kompanije govori o planovima i poslovanju u Zenici i Ljubiji, uz napomenu da ćemo “ionako pisati ono što želimo”.
