Građani Bosne i Hercegovine koriste platformu „Javna rasprava“ kako bi postavljali pitanja parlamentarcima i iznosili stavove o zakonima, ali odgovori izostaju u značajnom broju slučajeva, piše Inforadar.
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da su parlamentarci odgovorni, prije svega, osjećaju prema partijskim centralama i liderima, a ne prema građanima koji su ih birali.
Jedan od pokazatelja odnosa Parlament Bosne i Hercegovine prema građanima i građankama može se pratiti putem platforme Javna rasprava koja građanima i građankama omogućava da direktno postavljaju pitanja zastupnicima i delegatima, ali i iznose stavove o zakonima. Građani su poslanicima Predstavničkog doma putem ove platforme uputili 346 pitanja a odgovoreno im je na 35, odnosno 10,1 posto pitanja. Delegatima Doma naroda upućeno je 150 pitanja, a na 44 odnosno 29,3 posto je odgovoreno.
Kodeks ponašanja poslanika i delegata PSBiH propisuje da su odgovorni svim građanima i da će dužnom pažnjom odgovarati na pitanja javnosti koja se odnose na obavljanje njihovih dužnosti.
Lamija Haračić, projektna koordinatorica Udruženja građana i građana “Zašto ne” za Inforadar kaže da platforma funkcioniše na način da građani/ke postavljaju pitanja putem opcija “Pitaj parlamentarce” i nakon verifikacije pitanja od strane administratora (u smislu da pitanje ne sadrži govor mržnje ili nešto što nije nadležnost tog nivoa) ono stiže na službenu e-mail adresu parlamentarca/ke kojem/oj je pitanje upućeno.
“Kada govorimo o broju odgovora parlamentaraca, ipak treba uzeti u obzir nekoliko faktora. Na platformi za svakog parlamentarca/ku imamo objavljene službene adrese e-pošte , ali, nažalost, ne možemo znati da li svi oni te adrese aktivno koriste, niti možemo utjecati na to da li će pitanja koja dolaze preko platforme na više e-mail adresa završiti u neželjenoj pošti. klubove i političke stranke dostave, neki ne. Pokušavali smo to ukazivati i kroz različite kampanje i izvještaje, posebno ističući pozitivne primjere parlamentaraca koji kontinuirano komuniciraju s građanima. Međutim, kada imamo potvrđenu adresu, i dalje se dešava da parlamentarci ne odgovaraju na pitanja građana . To je nešto što smo kroz platformu i višegodišnje praćenje rada parlamenta jasno uočili”, kaže Haračić.
Kao pozitivan primjer navodi delegata Džemala Smajića.
“On je na platformi kontinuirano odgovarao građanima , između ostalog i na pitanja vezana za izmjene Zakona o službi u Oružanim snagama u BiH. Izmjene ovog zakona u konačnici su usvojene, čime ovaj primjer pokazuje da su građani putem platforme mogli direktno postavljati pitanja parlamentarca o konkretnim zakonodavnim procesima. Smatramo da je važno pokazivati primjere između komunikacija s građanima nije važna samo izgradnja parlamenta i povjerenstva, već može biti konstituisana takva zajednica i odbornici, već može biti konstituisan Haračić i kaže da oni ne mogu znati zašto pojedini parlamentarac/ka ne odgovaraju.
“Ali, građanima možemo pokazati koliko je neko bio otvoren za komunikaciju s njima i prepusti im da sami procijene šta to za njih znači. Kada se neko kontinuirano oglušuje na pitanja građana, teško je govoriti o stvarnoj dvosmjernoj komunikaciji”, naglašava naša sagovornica iz Udruženja građana i građana “Zašto ne”.
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da se parlamentarni odgovorni osjećaju jedino prema svojim partijskim centralama, odnosno liderima političke partije.
“Oni nisu tu da bi zastupali građane, da bi se osluškivali bilo ili način na koji razmišljaju. Oni imaju određene partitokratske interese i oni su disciplinovani partijski vojnici. Tako da ne treba imati iluziju da je njima stalo do rješavanja problema građana. Da bi se najbolje vidjelo i ilustruje u korištenju sredstava iz Plana rasta, gdje su projekti bili zamišljeni i da smo nivoi zrelosti građana zamišljeni da služe interesima građana. ni sami građani ne traže od ljudi koje biraju odgovornost I oni sami traže tu prečicu koja je postala sinonim za klijentelistički utemeljen sistem “, mišljenja je Topić.
Kaže da ne postoji način da se parlamentarci primoraju da odgovaraju građanima po pitanju.
„U predizbornom periodu građanima obećavaju kule i gradove tog trenutka kada se izbori završe zaboravljaju do idućih izbora te iste građane koji su im se obratili. Znači, ni sankcija u ovom slučaju ne pomaže, a jedini način jeste osvješćivanje građana u smislu da su oni koji moraju postavljati pitanja , vršiti i da su oni jedini koji mogu kazniti izabrane predstavnike i da su oni jedini koji mogu kazniti izabrane predstavnike i jedan pritisak na njih bira. iznevjerili i koji nisu odgovarali na pitanja, znači, ne postavljaju pitanja odgovornosti. Prema tome, svi smo odgovorni zbog ovog stanja u kojem se nalazi društvo i institucija jer mi kao građani ne vršimo pritisak na njih da rade svoj posao za koji su, itekako, dobro plaćeni”, jasna je Topić.
Prijedlog zakona o dopuni Krivičnog zakona BiH imao je, prema podacima Istinomjera, čak 114 pitanja građana, što ga svrstava među najviše komentarisane zakone u ovoj kategoriji, dok je Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, koji se odnosi na produženje trajanja profesionalne vojne službe do 45. godine života, dobio značajnu podršku2 građana i to sa 53 glasa. U završnici mandata usvojen je u oba doma i stupio je na snagu .
S druge strane, Prijedlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o policijskim službenicima BiH, kojim se mijenjaju dobne granice i potreban staž za okončanje policijske službe, izazvao je podijeljene reakcije putem platforme i glasalo je za 2.888 građana, dok je 6.534 bilo protiv prijedloga.
Komunikacija putem „Javne rasprave“ ne završava se samo na pitanjima upućenim parlamentarcima. Kada neki zakon izaziva veći interes korisnika, organizacija koja vodi platformu nadležnom parlamentarnom domu pruža informacije o reakcijama građana, uključujući pitanja, komentare i rezultate glasanja.
Da se ne radi za svaki zakon, prvenstveno kada postoji veći broj reakcija građana i kada se pokaže da određena tema izaziva širi interes.
Jedan od primjera je, pojašnjava Lamija Haračić, Nacrt Zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji BiH. Građani su putem platforme ukazivali na problematično rješenje prema kojem bi iz određenih prava mogle biti isključene osobe koje su završile pedagoški fakultet, iako imaju obrazovanje relevantno za oblast koju zakon uređuje.
„Ne možemo natjerati vlast da ispuni ono što je obećala. Možemo, međutim, sistematski pratiti njihovo obraćanje i obećanja i ono što su tokom mandata zaista uradili, a zatim te podatke učiniti dostupnim građanima“, kaže Haračić.
Na kraju, podaci o broju pitanja i odgovora ne govore samo o tehničkoj funkcionalnosti jedne platforme. Oni pokazuju i koliko se mogućnost direktne komunikacije između građana i izabranih predstavnika u praksi koristi.
„Smatramo da je upravo ta informacija važna građanima kada procjenjuju način na koji su njihovi izabrani predstavnici predstavljali tokom mandata“, zaključuje Haračić.
