Iako izbor fakulteta simbolizira početak novog životnog poglavlja, za mnoge maturante taj proces donosi niz dilema, pritisaka i neizvjesnosti
O tome su u emisiji “Novi dan” na N1 govorile dr. sc. Ivona Čarapina Zovko, pročelnica Studija psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, te studentice Iva Babić i Tijana Čutura.
Prema riječima Ivone Čarapine Zovko, najčešće dileme imaju upravo oni mladi koji su uspješni u više različitih oblasti.
“Mladi koji su talentirani za umjetnost, ali su istovremeno odlični u prirodnim predmetima poput biologije i hemije, često se ne mogu odlučiti. Pitanje je kako izabrati zanimanje koje će biti i finansijski isplativo, ali i u kojem će se dugoročno osjećati ispunjeno”, kaže Čarapina Zovko.
Dodaje da mladi sve češće traže odgovore na pitanja kako pronaći stabilnost u svijetu koji je nepredvidiv i brzo se mijenja.
Studentica iz Banje Luke, Tijana Čutura, ističe da su dileme među njenim vršnjacima svakodnevne.
“Većina razmišlja praktično, biraju ono što donosi sigurnost, a ne ono što vole. Fakulteti koji nude bolje šanse za posao često imaju više mjesta, dok se za umjetničke i društvene nauke teško izboriti”, smatra Tijana.
Sličnu situaciju opisuje i Iva Babić iz Mostara.
“Mladi žele razgovarati o izboru fakulteta, ali ih prate strah i nesigurnost. Trudim se da ih ohrabrim jer sam i sama prošla kroz to. Važno je da znaju da nisu sami”, naglašava Babić.
Profesionalna orijentacija – nedostaje sistemska podrška
Čarapina Zovko otvoreno govori o nedostatku strukturiranih programa profesionalnog usmjeravanja u obrazovnim institucijama.
“Nemamo nijedan specijalistički studij za karijerne savjetnike, a u školama nedostaje psihologa. Često se provode radionice pod etiketom karijernog savjetovanja, ali bez pravih dijagnostičkih alata”, upozorava ona.
Dodaje kako su istraživanja pokazala da učenici čak i ne znaju koje su radne aktivnosti povezane s pojedinim zanimanjima, iako ih planiraju upisati.
Fakulteti i tržište rada – nedovoljno usklađeni
Čarapina Zovko ukazuje na još jedan sistemski problem – nepovezanost visokoobrazovnih institucija s realnim tržištem rada.
“Univerziteti kasno reagiraju na promjene u društvu. Nemamo sistematsko praćenje potreba tržišta. Osim toga, student koji danas upiše fakultet, na tržište rada izlazi za pet godina, a u tom periodu sve se može promijeniti”, ističe.
Iskustva studentica – bez savjetovanja, ali uz intuiciju
Tijana priznaje da u srednjoj školi nije imala pristup profesionalnom savjetovanju, iako bi joj, kako kaže, to uvelike pomoglo.
“Donijela sam odluku instinktivno, ali mislim da bi mi profesionalna pomoć olakšala put. Mnogi moji vršnjaci ne znaju ni šta žele, ni šta ih čeka”, kaže Tijana.
Za razliku od nje, Iva je imala podršku školskog psihologa, što je bilo ključno za konačnu odluku.
“Već sam bila sigurna u svoj izbor, ali kroz karijerno savjetovanje ta se odluka dodatno učvrstila. To iskustvo mi je dalo još veću sigurnost”, ističe Iva.
Popularna zanimanja i nerealna očekivanja
Prema riječima Čarapine Zovko, određeni studijski programi, poput psihologije, postali su previše popularni nakon pandemije, ali to ne znači nužno da će svi diplomirani studenti biti zapošljivi.
“Problem je što se studenti ne preispituju jesu li njihove vještine i predispozicije u skladu sa zahtjevima struke. Popularnost zanimanja često nije usklađena s realnim kompetencijama”, pojašnjava.
Dodaje da mladi sve više gravitiraju ka zanimanjima poput influencera, što je posljedica sistemskih vrijednosti usmjerenih ka popularnosti i brzom profitu.
Mladi žele više fleksibilnosti i opcija
Tijana objašnjava da mnogi njeni vršnjaci žele studirati uz rad ili pokrenuti vlastiti posao, dok veliki broj njih planira odlazak iz zemlje.
“Mladi znaju da diploma nije garancija posla. Zato već sada pohađaju dodatne kurseve i razvijaju vještine koje će im pomoći na tržištu”, kaže Tijana.
Ipak, važno je slušati sebe
Iva priznaje da poznaje mnoge koji su upisali fakultet iz praktičnih razloga, ali ne uživaju u onome što rade.
“Savjetujem svima da upišu ono što vole. Tada će im biti lakše učiti, raditi i izdržati sve izazove. Trud se isplati”, poručuje.
Roditelji kao podrška, ne pritisak
Ivona naglašava važnost uloge roditelja, ali upozorava da njihov utjecaj ne smije postati izvor stresa.
“Roditelji trebaju biti saveznici. Njihova zabrinutost je razumljiva, ali ne treba određivati budućnost djece. Bitno je da djeca upišu ono za što imaju afinitet i sposobnosti”, kaže Čarapina Zovko.
Na kraju šalje važnu poruku svim mladima koji se osjećaju izgubljeno pred odlukom koja im se čini kao presudna.
“Danas više ne postoji sigurnost posla – postoji zapošljivost. Ulaganje u dodatne vještine, obrazovanje i fleksibilnost su ključ. Karijera nije jednokratna odluka, već proces koji traje cijeli život”, zaključuje dr.sc. Ivona Čarapina Zovko.
