Iseljavanje generacije: Zašto 70 posto mladih BiH pakuje kofere?
Trend odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine i dalje je snažan, a istraživanja pokazuju da čak 70 posto mladih razmišlja o napuštanju zemlje. Riječ je o poražavajućem podatku koji upozorava na duboku društvenu i ekonomsku krizu s kojom se zemlja suočava, a koja rezultira iseljavanjem čitavih generacija.
Kao glavne razloge za odlazak mladi najčešće navode nepotizam, političke privilegije i duboko ukorijenjen osjećaj da se znanje, trud i stručnost ne vrednuju dovoljno. Umjesto toga, na cijeni su partijska podobnost i privatne veze, što kod mladih obrazovanih ljudi stvara percepciju društva bez perspektive.
Mnogi sugovornici iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine slažu se da je politika ključni generator ovih problema. Ističe se kako podjela na one koji su na vlasti i one koji to nisu stvara sistem u kojem privilegije uživaju samo pojedinci bliski centrima moći. To, objašnjavaju, nije samo pitanje materijalnog statusa, već i pitanje dostojanstva – osjećaja da kao pojedinac bez “veze” nemaš šanse za uspjeh.
Dok jedni situaciju doživljavaju kao nepopravljivu i odlaze “trbuhom za kruhom” u potrazi za sigurnijom egzistencijom, drugi ističu da je odlazak često jedini logičan odgovor na sistem u kojem se rad ne isplati, a stručnost marginalizira. Upravo ta ekonomska nesigurnost, kombinirana s nedostatkom vjere u institucije, glavni je okidač za razmišljanje o iseljenju.
Ipak, usprkos mračnoj statistici, postoje i mladi koji odlučuju ostati i boriti se. Njihova motivacija ne proizlazi iz idealizma, već iz svakodnevnih, malih pobjeda u borbi protiv korupcije i zloupotreba. Ovi mladi ljudi svjesni su da je sistem duboko pokvaren, ali vjeruju da se promjene neće dogoditi same od sebe.
Njihova poruka je jasna: ako svi odu, ko će mijenjati stvari? Iako je put težak i neizvjestan, upravo ustrajnost i lični angažman oni vide kao jedini način da se zemlji vrati nada. Njihov ostanak nije znak pomirenja sa stanjem, već čin otpora – vjera da se i u nepovoljnim uvjetima može graditi drugačije društvo, ono u kojem će se znanje i trud jednog dana ipak vrednovati.
