Policijska uprava Prijedor obavijestila je Miroslava Stakića da je dežurni tužilac procijenio da zaštitu svoje imovine, zbog uzurpacije zemljišta i nastale štete, treba tražiti privatnom tužbom. Nije mu dostavljena formalna odluka o nesprovođenju istrage, iako postoje indicije o mogućim krivičnim djelima protiv imovine i životne sredine. Za to vrijeme rudnik Bukova Kosa nastavlja da radi, uprkos presudama kojima su poništene koncesija za istraživanje uglja, kao i ekološka dozvola, piše Gerila info.
Za uništenu njivu veću od 10.000 kvadratnih metara, voćne kulture i tek izgrađenu vodovodnu infrastrukturu, odgovor institucija Miroslavu Stakiću iz Bukove Kose stao je u nekoliko rečenica: zaštitu svoje imovine treba da traži privatnom tužbom?!
U dopisu Policijske stanice Prijedor 2, dostavljenom Stakiću 6. avgusta, navodi se da su policijski službenici, nakon kompletiranja predmeta formiranog po njegovoj prijavi od 12. juna 2025. godine, Okružnom javnom tužilaštvu Prijedor dostavili izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama. Za informacije o daljem postupanju upućen je na nadležno tužilaštvo.
Međutim, u vezi sa drugom prijavom, koju je podnio 6. februara ove godine, policija navodi da je dežurni kriminalistički inspektor kontaktirao dežurnog tužioca OJT Prijedor, koji se izjasnio da Stakića treba uputiti da „privatnom tužbom traži prava za svoju imovinu zbog uzurpacije zemljišta i nastale štete“.
– tekst se nastavlja ispod oglasa-
U dokumentu se ne navodi da je tužilaštvo donijelo naredbu o nesprovođenju istrage, šta je konkretno provjeravano niti zbog čega u uništenju privatne imovine nisu prepoznati osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo. Stakić je dobio samo policijsko obavještenje da svoja prava dalje traži u privatnoj parnici.
Za čovjeka koji već tri godine gleda kako se površinski kop širi u blizini kuće, takav odgovor znači da bi, pored borbe sa rudnikom i institucijama, sada godinama morao voditi i skupu privatnu parnicu kako bi zaštitio ono što je, prema njegovim tvrdnjama, pred očima nadležnih uništeno rudarskim radovima.
„Nedopustivo je da u uređenom društvu pojedinac bude iznad zakona, a da državne institucije svojim nečinjenjem direktno štite i podržavaju klasično bezakonje na terenu. Potpuno je porazno da uništenje voćnih kultura, devastacija njive površine preko 10.000 kvadratnih metara, kao i uništenje tek novoizgrađene, a još nepuštene u funkciju vodovodne infrastrukture, za nadležnu policiju i tužilaštvo ne predstavljaju krivično djelo”, kaže Stakić za Gerilu.
Dodaje da ovakve, kako ističe, skandalozne odluke “šalju opasnu poruku da je privatna imovina potpuno nezaštićena i da otimači mogu nekažnjeno da sprovode silu”.
“Ne mogu prihvatiti da se žrtve uzurpacije i očiglednog kriminala upućuju na iscrpljujuće privatne parnice koje traju po nekoliko godina, dok institucije okreću glavu od očiglednih dokaza. Zato ću nastaviti beskompromisnu borbu protiv ove institucionalne inercije i zaštititi pravo na dostojanstven život i imovinu na Bukovoj Kosi“, dodaje Stakić za naš portal.
Gdje je odluka tužilaštva?
Advokatica Dragana Stanković, koja Miroslava Stakića zastupa u drugim postupcima povezanim sa eksploatacijom uglja na Bukovoj Kosi, kaže da ju je Stakić obavijestio o prijavama koje je podnosio zbog sumnje na krivična djela povezana sa uništavanjem imovine i štetom po životnu sredinu.
„Od MUP-a je dobio podnesak kojim ga obavještavaju da su kontaktirali dežurnog okružnog javnog tužioca, koji se izjasnio da se prijavitelj uputi na privatnu tužbu radi zaštite svojih prava“, kaže Stanković za Gerilu.
Međutim, ona upozorava da Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske jasno propisuje proceduru nakon podnošenja prijave. Ukoliko je prijava podnesena ovlašćenom službenom licu, ono je dužno da je primi i odmah dostavi tužiocu. Ako tužilac utvrdi da nema osnova za sprovođenje istrage, mora donijeti naredbu o nesprovođenju istrage i navesti razloge za takvu odluku.
O tome je dužan da u roku od tri dana obavijesti oštećenog i podnosioca prijave, koji potom imaju pravo da u roku od osam dana podnesu pritužbu glavnom okružnom tužiocu.
„S obzirom na to da naredba o nesprovođenju istrage nije dostavljena podnosiocu prijave Miroslavu Stakiću, nejasan je status dokumenta MUP-a koji mu je dostavljen umjesto akta nadležnog okružnog javnog tužioca“, ističe Stanković.
Problem, dakle, nije samo u tome što je Stakić upućen na privatnu parnicu. Ukoliko tužilaštvo smatra da nema osnova za istragu, trebalo bi da donese obrazloženu naredbu i dostavi je podnosiocu prijave. Time bi Stakić saznao zbog čega istraga neće biti sprovedena i dobio mogućnost da takvu odluku ospori pred glavnim okružnim tužiocem.
Stanković smatra da informacije koje su iznošene u drugim postupcima, kao i tvrdnje mještana Bukove Kose o zagađenju vazduha, ostajanju bez vode i šteti na njihovoj nepokretnoj imovini, daju dovoljno razloga da tužilaštvo najmanje provjeri postoji li krivična odgovornost.
„Smatram da postoje indicije da nadležno tužilaštvo preduzme istražne radnje kako bi ispitalo da li su na Bukovoj Kosi izvršena krivična djela protiv životne sredine i protiv imovine“, kaže Stanković.
Ona podsjeća da tužilac, prema Zakonu o krivičnom postupku, ima pravo i dužnost da odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme mjere potrebne za njegovo otkrivanje i sprovođenje istrage.
Policijsko obavještenje koje je dobio Stakić ne sadrži ni razloge zbog kojih istraga neće biti sprovedena ni pouku o mogućnosti podnošenja pritužbe. Umjesto formalne odluke tužilaštva, dobio je preneseno telefonsko izjašnjenje dežurnog tužioca i uputstvo da zaštitu svoje imovine traži u privatnoj parnici.
Sudovi poništavaju, institucije ponovo izdaju dozvole
Ovakvo postupanje nije izolovan detalj u slučaju Bukove Kose. Ono se uklapa u obrazac u kojem sudovi poništavaju odluke, dok izvršna vlast i nadležna ministarstva donose nove akte, a rudarske mašine nijednog trenutka ne prestaju da rade.
Vrhovni sud Republike Srpske početkom jula poništio je odluku Vlade RS kojom je kompaniji „Drvo Export“ iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da Vlada nije navela razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da su ispunjeni zakonski kriterijumi za dodjelu koncesije, čime su povrijeđeni transparentnost postupka i pravo javnosti da takvu odluku djelotvorno ospori.
Presuda je bila važna jer je najviši sud u Republici Srpskoj jasno povezao dodjelu koncesija sa pravom građana na zaštitu životne sredine, imovine i učešće u odlučivanju. Na terenu, međutim, nije promijenila gotovo ništa.
Nije prošlo ni mjesec dana, a Vlada Republike Srpske 30. jula donosi novu odluku i koncesiju za istraživanje ponovo dodijelila istoj kompaniji, smatrajući da je naknadnim obrazloženjem otklonila nedostatak na koji je ukazao Vrhovni sud.
„Ovim rješenjem se u potpunosti otklanja formalni nedostatak, utvrđen predmetnom presudom, na način da sadrži zakonom propisano obrazloženje“, navodi se u odluci Vlade.
Još je neobičnije što je riječ o koncesiji za istraživanje koja je važila od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine i već je istekla. Vlada je novu odluku praktično donijela za period koji je već prošao, uz obrazloženje da je investitor „u dobroj vjeri“ ispunio ugovorne obaveze, a da je raniji propust bio isključivo tehničke prirode.
U međuvremenu je „Drvo Export“ dobio posebnu koncesiju za eksploataciju uglja, koja traje do 2034. godine. Tako je poništena odluka o istraživanju na kojem je zasnovan dalji razvoj projekta, ali je kopanje nastavljeno na osnovu kasnije dodijeljene koncesije.
Nekoliko dana poslije odluke Vrhovnog suda, Okružni sud u Banjaluci po drugi put je poništio i ekološku dozvolu za rudnik Bukova Kosa. Ključni razlog bio je izostanak Plana rekultivacije i remedijacije – dokumenta koji treba da odredi kako će devastirano zemljište biti sanirano i ozelenjeno nakon završetka eksploatacije.
Sud je utvrdio i da javnosti taj dokument nije bio dostupan, zbog čega građani ponovo nisu mogli ravnopravno učestvovati u odlučivanju. Presuda je proslijeđena Republičkom inspektoratu sa zahtjevom za vanredni nadzor i preduzimanje hitnih mjera, ali je eksploatacija nastavljena.
Republički inspektorat ranije je tvrdio da se eksploatacija odvija unutar odobrenog polja površine 46 hektara i u skladu sa projektom.
Gerila je još krajem 2023. godine, u dokumentarnom filmu „Posljednja žetva u Bukovoj Kosi“, zabilježila strah mještana da će proći kao stanovnici obližnje Bistrice – da će mašine prvo ući na njive, a da će dozvole stizati naknadno. Upravo to se u velikoj mjeri i dogodilo.
Slučaj Bukove Kose stigao je i do Savjeta UN-a za ljudska prava. Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Meri Lolor preporučila je institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za ovaj rudnik i sarađuju sa pogođenom lokalnom zajednicom. Ni te preporuke do danas nisu donijele vidljive promjene na terenu.
Dok Vlada Srpske sudski utvrđene nezakonitosti naziva formalnim ili tehničkim propustima, a tužilaštvo mještanina čija je imovina uništena upućuje na privatnu parnicu, bageri nastavljaju da rade.
Time se građanima Bukove Kose praktično poručuje da mogu dobiti presudu, mogu prijaviti štetu i mogu godinama dokazivati da su bili u pravu, ali da ništa od toga ne mora zaustaviti rudnik niti natjerati institucije da ih zaštite.
Dejan Rakita / GERILA
