Egzodus bez presedana
Prema procjenama stručnjaka, Bosna i Hercegovina je od 1991. godine do danas izgubila više od trećine stanovništva. Razlozi su brojni i međusobno isprepleteni – od ekonomske nestabilnosti, političkih kriza i odsustva vladavine prava, do nesigurnosti, lošeg stanja u zdravstvu i obrazovanju. Posljedice su već vidljive: deficit radne snage u gotovo svim sektorima, demografsko starenje i odlazak mladih kao pravilo, a ne izuzetak.
Projekcije upućuju na nastavak negativnog trenda ukoliko se ne promijeni sistemski pristup. Društvo se sve brže suočava s fenomenom u kojem roditelji postaju ključni motivatori odlaska svoje djece. Nezadovoljstvo je akumulirano kroz sve segmente života – od lične i socijalne sigurnosti do funkcionisanja institucija i političke klime, koju velika većina stanovništva doživljava kao izrazito negativnu.
“Imamo situaciju u kojoj društvo, odnosno porodice, odobravaju i motivišu mlade ljude da će svoju sreću, stabilnost i sigurnost zapravo dobiti u inostranstvu, a da će to vrlo teško steći u društvu u kojem se pojam politike tretira kao negativan,” ističe jedan od sagovornika.
Statistika je neumoljiva: preko 70% mladih želi napustiti zemlju odmah nakon školovanja. Od tog broja, polovina njih uspije otići u roku od dvije godine nakon sticanja diplome.
Demografi upozoravaju da se država već sada suočava s ozbiljnim deficitom radne snage u svim sektorima, što je direktna posljedica liberalizacije tržišta rada u zemljama Zapadne Evrope. Poseban izazov predstavlja smjena generacija na tržištu rada. Dok u penziju odlaze brojne generacije rođene pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, radnu snagu bi trebale popuniti generacije rođene nakon 2005. godine – koje su brojčano znatno manje i u velikom procentu već usmjerene ka odlasku iz zemlje.
