Bečki model mobilnosti: Kako se grad oslobađa asfalta, parking donosi 177 miliona eura, a građani biraju javni prevoz
Beč već dugi niz godina zauzima vrh svjetskih lista najboljih gradova za život, a jedan od ključnih razloga je upravo način na koji upravlja saobraćajem. Umjesto da grad prilagođava automobilu, Beč stavlja čovjeka u prvi plan – njegovu potrebu za kretanjem, hodanjem i boravkom na otvorenom. Grad sistematski pretvara saobraćajnice i parkirališta u pješačke zone i zelene površine. Paralelno s tim, intenzivno se razvija javni prevoz i biciklistička infrastruktura. Cilj je jasan: omogućiti građanima da većinu svakodnevnih potreba riješe bez upotrebe ličnog automobila.
Kako Beč upravlja parkingom?
Za razliku od mnogih gradova u regionu, Beč je parking pretvorio u sastavni dio urbane politike, a ne prepušteni problem. Jedna od ključnih mjera jeste internetska platforma parken.at, na kojoj su na njemačkom i engleskom jeziku dostupni svi podaci o javnim parkiralištima u Beču i ostalim austrijskim gradovima – lokacije, cijene, vrste parkinga i radno vrijeme. Među njima se ističu Park and Ride (P+R) parkingi smješteni pored stanica javnog prevoza, koji su cjenovno povoljniji za one koji nakon parkiranja nastavljaju vožnju vozom, tramvajem ili metroom.
U cijelom gradu postoji zona kratkog parkiranja: od ponedjeljka do petka, između 9 i 22 sata, parkiranje na javnim površinama se naplaćuje, a maksimalno trajanje je dva sata. Plaćanje je moguće putem parking karte ili mobilnog telefona. Za stanare koji žive u okrugu u kojem parkiraju, omogućeno je neograničeno parkiranje uz posebnu dozvolu, a u pojedinim gradskim općinama rezervirana su im i posebna mjesta. Osobe s invaliditetom mogu parkirati neograničeno i bez dodatnih troškova. Domaćinstva koja posjeduju više od jednog automobila ne tretiraju se posebno niti se dodatno naplaćuju. Postoje izuzeci za zaposlene i privredne subjekte, a u pojedinim poslovnim ulicama vrijede posebni uslovi koji se odnose i na dužinu parkiranja.
Zašto Beč uklanja parking mjesta i oslobađa se asfalta?
Iz gradskih službi Beča objašnjavaju: “Javni prostor u gusto naseljenom gradu je ograničen. Klimatske promjene zahtijevaju transformaciju javnog prostora kako bi se poboljšao kvalitet života. Zato je važno optimalno koristiti postojeće površine i učiniti ih dostupnim za različite potrebe. To uključuje i smanjenje prostora za motorni individualni saobraćaj.” Pod sloganom “Oslobodimo se asfalta” grad skida asfalt sa ulica i trgova, pretvarajući ih u zelene i ugodnije površine za boravak, rekreaciju, kretanje i aktivnu mobilnost. Širenjem pješačkih zona i razvojem biciklističke infrastrukture omogućava se prelazak na klimatski neutralnu i aktivnu mobilnost. U 2024. godini biće izgrađeno još 12,5 kilometara biciklističkih staza i traka, a u posljednjih pet godina u ovu infrastrukturu uloženo je 190 miliona eura.
Kako Beč troši 177 miliona eura od parkinga?
Tokom prošle godine Beč je od naplate parkinga ostvario prihod od 177,6 miliona eura (konačni finansijski izvještaj još nije odobren). Taj prihod se koristi za održavanje saobraćajnica i nabavku opreme za nadzor saobraćajnica, dok se prihod od parkirnih kazni usmjerava kao pomoć za socijalno ugrožene građane.
Javni prevoz kao stub mobilnosti
Gotovo dvije trećine stanovnika Beča (grad ima oko dva miliona ljudi) nikada ili rijetko koristi automobil. Gradsko preduzeće za javni prevoz Wiener Linien čak 60 posto svojih troškova finansira iz vlastitih prihoda – što svjedoči o izuzetnoj efikasnosti i popularnosti usluge. Ključni elementi javnog prevoza uključuju jednu od najvećih tramvajskih mreža na svijetu, adaptivno upravljanje semaforima te posebne trake za autobuse i tramvaje.
Kako Beč finansira izgradnju metroa?
Izgradnja podzemne željeznice je izuzetno skupa. Zbog toga su privredni subjekti u Beču obavezni plaćati poseban porez namijenjen upravo za širenje metro mreže. Rezultati su impresivni: “Produžetkom metro linije U2 i uvođenjem nove linije U5 stvara se prostor za dodatnih 300 miliona putnika godišnje, rasterećuju se postojeće linije i omogućavaju nova presjedanja.”
Koncept “15-minutnog grada”
Beč se od 1984. godine razvija kao policentrični grad po modelu “15-minutnog grada” – što znači da stanovnici većinu svakodnevnih potreba (prodavnica, škola, apoteka, zelenih površina) mogu obaviti unutar 15 minuta pješačenja od svog doma. To podrazumijeva mrežu biciklističkih i pristupačnih pješačkih staza, dobru dostupnost javnog prevoza, prizemne zone s mješovitim sadržajem te atraktivno uređen i funkcionalan javni prostor. Kao primjeri navode se novi urbani projekti: Seestadt Aspern, Sonnwendviertel i Nordbahnhof (Sjeverna željeznička stanica).
Da li više cesta rješava gužve? Bečko iskustvo
Mnogi vozači smatraju da se izgradnjom novih cesta smanjuju saobraćajne gužve. Beč je, međutim, još 1970-ih glavne gradske ulice prilagodio većem protoku, dok je istovremeno smirio saobraćaj u stambenim zonama – automobilski promet je iz stambenih zona preusmjeren u te ulice. Intenzivnim razvojem javnog prevoza značajno je smanjeno korištenje automobila u gradskom saobraćaju i osjetno su smanjene gužve. Dok je automobil 1970-ih učestvovao u 40 posto svih putovanja u Beču, danas njegov udio u gradskim putovanjima iznosi svega 25 posto. To što na nekim mjestima ima više automobilskog saobraćaja nego ranije posljedica je značajnog povećanja broja stanovnika Beča. U poređenju s drugim austrijskim gradovima, Beč i dalje ima najmanju gustoću privatnih automobila na hiljadu stanovnika.
Kako stanovništvo reaguje?
Prema istraživanju provedenom 2023. godine, više od dvije trećine anketiranih građana podržava smirivanje saobraćaja, manje parkinga i više zelenih površina. Javni prevoz ocijenjen je prosječnom ocjenom 4,5, a pješački prostor i biciklistička mreža također su dobili dobre ocjene. Čak 87 posto ispitanika saglasno je s tvrdnjom: “U Beču se može sasvim dobro živjeti i bez vlastitog automobila.”
Zaključak
Beč nije samo grad koji rješava saobraćajne gužve – on svjesno oblikuje prostor prema čovjeku, a ne prema automobilu. Kombinacijom pametnog upravljanja parkingom, razvoja javnog prevoza, stvaranja zelenih površina i podsticanja hodanja i biciklizma, postao je svjetski primjer održive urbane mobilnosti. Za razliku od mnogih gradova koji i dalje šire ceste u nadi da će smanjiti gužve, Beč je dokazao da je pravi odgovor – smanjiti potrebu za automobilom, a ne olakšati mu prolaz.
