Sindikati upozoravaju da predloženi tekst Zakona o radu slabi radnička prava, legalizira nesigurne oblike rada i otvara vrata zloupotrebama. Vlada FBiH, međutim, sve pravda “modernizacijom” tržišta rada
Dok Vlada Federacije Bosne i Hercegovine najavljuje novi Zakon o radu kao korak prema “modernizaciji i usklađivanju s evropskim standardima”, sindikati upozoravaju da bi se iza te reforme moglo kriti najdublje potkopavanje radničkih prava u posljednjih 20 godina.
Prednacrt zakona, koji je Ministarstvo rada i socijalne politike uputilo u javnu raspravu, po mišljenju sindikalnih organizacija, pretvara sigurnost zaposlenja u privilegiju, a radnike gura u još veću neizvjesnost.
Faktor je došao do teksta primjedbi na prednacrt Zakona o radu u Federaciji BiH koje je Samostalni sindikat radnika Bosne i Hercegovine uputio Vladi Federacije BiH, odnosno resornom ministarstvu.
U više od pedeset članova, zakon mijenja gotovo sve što određuje odnos poslodavca i radnika – od ugovora, otkaza i radnog vremena, do kolektivnih ugovora i sindikalnog organizovanja.
U sindikalnim analizama već se spominje termin “zakon o fleksibilnom otpuštanju” jer bi, kako tvrde, svaki radnik mogao postati privremen, raspoloživ i lako zamjenjiv.
Zakon koji više štiti poslodavce nego radnike
Prednacrt novog Zakona o radu Federacije BiH, koji je Ministarstvo rada i socijalne politike uputilo u javnu raspravu, već je izazvao oštre reakcije sindikata.
Prema ocjenama Saveza samostalnih sindikata BiH, riječ je o dokumentu koji ne samo da ne unapređuje položaj zaposlenih, nego sistematski razgrađuje postojeće mehanizme zaštite radnika.
ako vlasti tvrde da se zakon “usklađuje s evropskim standardima”, sindikati upozoravaju da se iza te fraze krije niz odredbi koje idu direktno u korist poslodavaca – kroz fleksibilnije otkaze, nesigurne oblike zapošljavanja, te ograničavanje sindikalnih prava.
Lakše otpuštanje i kraći rokovi
Jedna od najspornijih novina je skraćenje rokova za otkaz i uvođenje niza novih razloga zbog kojih radnik može ostati bez posla. Umjesto da se ojačaju mehanizmi zaštite, predloženi članovi Zakona zapravo pojednostavljuju proceduru za poslodavca, dok radniku ostavljaju manje prostora za žalbu ili sudsku zaštitu.
Sindikati tvrde da bi to u praksi značilo da radnici mogu biti otpušteni gotovo bez ikakve stvarne mogućnosti odbrane, a sudski postupci bi trajali godinama – što već danas obeshrabruje mnoge da uopće pokreću tužbe.
Jeftiniji i zamjenjiviji radnik
U obrazloženju zakona često se ponavlja riječ “fleksibilnost”, što bi, prema mišljenju sindikata, trebalo značiti jedno – jeftiniji i zamjenjiviji radnik.
Prednacrt uvodi mogućnost šire primjene ugovora o radu na određeno vrijeme, bez stvarnog ograničenja broja ponavljanja. To otvara prostor da radnici godinama rade u nesigurnom statusu, bez prava na otpremninu, godišnji odmor ili kreditnu sposobnost.
– Takav model rada vodi u potpunu nesigurnost i pretvara radnike u privremenu robu na tržištu rada – stoji u sindikalnoj analizi.
U praksi bi to značilo da se “stabilan” posao u javnom i realnom sektoru polako pretvara u stalno probni odnos.
Slabljenje sindikata i kolektivnih ugovora
Još jedna od ključnih primjedbi odnosi se na ograničavanje uloge sindikata. Novi zakon bi, prema sadašnjem prijedlogu, omogućio lakše potpisivanje individualnih ugovora mimo kolektivnih, čime bi se zaobišle zajedničke zaštitne odredbe dogovorene između radnika i poslodavaca.
To se posebno odnosi na članove koji regulišu štrajk i sindikalno organizovanje. Umjesto da garantuje zaštitu sindikalnih predstavnika, zakon uvodi dodatne administrativne prepreke, pa čak i mogućnost disciplinskog postupka protiv onih koji “zloupotrebljavaju pravo na štrajk”.
Za sindikate, to je direktan udar na samu srž radničke borbe: “Ako se radnik plaši izgubiti posao jer je član sindikata ili jer je učestvovao u štrajku, onda više ne govorimo o pravu na rad, nego o pravu na poslušnost”.
Topli obrok – pravo koje nestaje između redova
Još jedno pravo koje bi, prema sindikatima, moglo nestati u tišini jeste – topli obrok. U prednacrtu Zakona o radu FBiH nema jasne odredbe koja bi obavezala poslodavce da radnicima osiguraju naknadu za ishranu tokom radnog dana, bilo kroz obrok na poslu ili kroz novčanu naknadu.
Umjesto toga, predviđeno je da se ta pitanja “uređuju kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu”, što znači da u firmama gdje nema sindikata – a takvih je sve više – poslodavac sam odlučuje da li će isplaćivati topli obrok i u kojem iznosu.
Sindikati upozoravaju da se time ukida jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa, koje je imalo i simboličnu i socijalnu funkciju.
– Topli obrok nije luksuz, to je osnovno pravo radnika koji osam sati provodi na poslu. Ukidanjem ove obaveze poslodavci praktično smanjuju plaću, ali bez da to tako nazovu – navodi se u primjedbama.
Za većinu zaposlenih u realnom sektoru to znači da bi njihova stvarna mjesečna primanja mogla biti manja i do 200 KM jer se topli obrok i regres više ne bi tretirali kao obavezni troškovi poslodavca, nego kao “mogućnost”.
Novi sistem radnog vremena i “raspoloživosti”
U članu koji se odnosi na radno vrijeme, sindikati vide još jednu klopku. Prednacrt uvodi mogućnost tzv. raspoređenog radnog vremena i “fleksibilnog rasporeda sati”, što bi poslodavcima omogućilo da radnika zovu po potrebi, bez jasnog plana ili nadoknade.
Drugim riječima – radnik bi morao biti stalno “na raspolaganju”, iako se to u zakonu ne zove prekovremeni rad. Takav model već je kritikovan u zemljama regiona jer u praksi briše granicu između radnog i privatnog života.
Ograničena zaštita trudnica i bolovanja
Zabrinutost izaziva i način na koji zakon tretira zaštitu trudnica, porodilja i bolovanja. U postojećem tekstu, kako navodi Savez samostalnih sindikata BiH, izostavljene su jasne garancije da žena ne može biti otpuštena zbog trudnoće ili korištenja porodiljskog odsustva.
Slično važi i za radnike na bolovanju – umjesto da se njihova prava ojačaju, zakon uvodi mogućnost da poslodavac otkaže ugovor ako bolovanje “predugo traje”, bez precizne definicije šta to znači.
Stari problemi – nova forma
Mnogi od predloženih članova podsjećaju na rješenja iz važećeg Zakona o radu iz 2016. godine, koji je već tada bio žestoko osporavan. Sindikati podsjećaju da su obećane reforme tržišta rada tada rezultirale masovnim ugovorima na određeno, dok su inspekcijski nadzori i sudska zaštita ostali na minimalnom nivou.
Drugim riječima, novi zakon ne ispravlja stare nepravde – već ih institucionalizira.
Neradna nedjelja i “plaćeni” slobodni dani – samo na papiru
Jedna od tema koja već godinama izaziva nezadovoljstvo radnika, posebno u trgovini i uslužnim djelatnostima, jeste rad nedjeljom i praznicima. Umjesto da novi zakon konačno uvede jasnu zabranu rada nedjeljom – kao što su to već učinile neke zemlje regiona – prednacrt Zakona o radu FBiH tu mogućnost uopće ne prepoznaje.
Sindikati upozoravaju da se nedjelja i dalje tretira kao običan radni dan, dok poslodavci zadržavaju pravo da, uz simboličnu naknadu, rasporede radnika na posao i u dane kada bi mu po zakonu trebao pripadati odmor. Još problematičnije, u prijedlogu se nigdje precizno ne definiše koliki je dodatak na plaću za rad u dane odmora ili praznike, što u praksi znači da će visina naknade zavisiti isključivo od dobre volje poslodavca ili eventualnog kolektivnog ugovora – ako ga radnik uopće ima.
– Zakon praktično ostavlja otvorena vrata da se rad u nedjelju plati kao i bilo koji drugi dan. To je suprotno svim standardima dostojanstvenog rada – stoji u sindikalnom obrazloženju.
Rad u vrijeme kada bi svi trebali imati pravo na odmor tako postaje pravilo, a ne izuzetak. Za hiljade radnika u trgovinama, tržnim centrima, ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima, slobodna nedjelja ostaje nedostižan luksuz – dok novi zakon, umjesto da tu nepravdu ispravi, zapravo je i ozakonjuje.
“Evropski standardi” kao izgovor
Zakonodavci se pozivaju na usklađivanje s “evropskim praksama”, ali sindikati ističu da Evropa ne znači deregulaciju. Naprotiv – većina zemalja EU-a ima stroge mehanizme zaštite radnika, snažne sindikate i jasna pravila o radnom vremenu.
– Pozivanje na Evropu je čista retorika. U većini evropskih zemalja, radnik koji se razboli ne može biti otpušten, a prekovremeni rad se plaća najmanje 150 posto. Kod nas se traži suprotno – da se poslodavcu sve olakša, a radniku sve oteža – navodi se u sindikalnom obrazloženju.
Šta dalje?
Prednacrt Zakona o radu FBiH još je u fazi javne rasprave, ali sindikati traže njegovo povlačenje i izradu novog teksta uz ravnopravan dijalog sa svim socijalnim partnerima. Ako se to ne desi, upozoravaju da će organizovati masovne proteste i štrajkove širom Federacije.
Poruka sindikata je jasna: bez sigurnog radnog mjesta, nema ni dostojanstvenog života. A novi zakon, kažu, vodi upravo u suprotnom pravcu – prema potpunoj fleksibilnosti tržišta rada, u kojem radnik postaje samo trošak koji se lako zamjenjuje.
Izvor: FAKTOR
