Sutra, 03. maja obilježava se Svjetski dan slobode medija, s ciljem podizanja svijesti o značaju slobode i nezavisnosti medija. Tim povodom podsjećamo na najznačajnije informacije iz ovih dana objavlenog izvještaja Svjetski indeks slobode medija Reportera bez granica. “Novinari su često mete verbalnih prijetnji i napada, a ponekad i fizičkih napada. Većina novinara se ne osjeća dovoljno zaštićeno dok obavlja svoj posao i ne vjeruje policiji ili pravosudnom sistemu.”, navodi se za stanje u BiH. I posebno ističe da je, kao što je slučaj u društvu u cjelini – situacija teža za žene u medijima.
I ovogodišnji Indeks slobode medija, međunarodne, neprofitne, nevladine organizacije Reporteri bez granica (Reporters Sans Frontières – RSF) potvrđuje loše stanje medijskih sloboda u BiH.
Zapravo, po podacima ove ugledne organizacije, stanje je najlošije u posljednjih 25 godina, odnosno BiH je pala na 90. mjesto od ukupno 180 zemalja u kojima se prati stanje.
Podsjetimo, 2024. je bila na 81. mjestu, 2023. na 64., 2022. na 67. mjestu, 2021. i 2020. na 58.,…
Od država nastalih na prostoru nekadašnje SFRJ, jedino je Srbija, koja je na 104. mjestu, lošije ocijenjena od BiH. Najbolje je plasirana Slovenija, koja je na 36. mjestu (pad od tri mjesta u odnosu na prošlu godinu), iza nje je Crna Gora, koja je 41. (pad za četiri mjesta), Sjeverna Makedonija je 45. (pad za tri mjesta), Hrvatska je 53, a bila je 60. prošle godine, Kosovo je 84, a bilo je 99. što znači da se popelo za 15 mjesta.
U 25. izvještaju Reportera bez granica za Bosnu i Hercegovinu navedeno je da sloboda medija i kvalitet novinarstva uveliko variraju širom zemlje. I da se novinarstvo od javnog interesa u Republici Srpskoj suočava sa izazovom ponovne kriminalizacije klevete i rastućeg uticaja ruske propagande.
Konstatovano je da zemlja ima vrlo fragmentiran medijski pejzaž sa oko 40 TV kanala, 150 radio stanica, nekoliko dnevnih novina i novinskih agencija, skoro 200 časopisa i oko 600 novinskih web stranica. Ali da, paradoksalno, tako veliki broj medija ne podrazumijeva pravi pluralizam informacija i mišljenja. Da svega nekoliko TV kanala pruža kvalitetno izvještavanje, dok su web stranice glavni izvor istraživačkog novinarstva.
“Iako je opšte političko okruženje nepovoljno za slobodu štampe, postoje značajne razlike širom zemlje zbog različitih političkih struktura njenih entiteta. Okruženje za medije je bolje u Sarajevu, glavnom gradu, i u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj, gdje su vlasti preuzele političku kontrolu nad javnim emiterom entiteta RTRS i gurnule nacionalni javni kanal BHRT na ivicu finansijskog kolapsa.”, navodi se u analizi.
Upozorava se da, iako je pravni okvir za medije uglavnom u skladu s međunarodnim standardima, modernizacija politike javnih medija je posljednjih godina zastala. Još gore, Republika Srpska je ponovo kriminalizirala klevetu, što može podstaći veću autocenzuru. Pristup informacijama je u principu otvoren za sve novinare, ali nedavna reforma krivičnog zakona uključuje zahtjev za dobivanjem prethodne saglasnosti za objavljivanje bilo kakvih ličnih podataka, pod kaznom zatvora. Zakonske odredbe o zaštiti izvora i kodeksi etike su na snazi.
Konstatuje se i da je ekonomsko okruženje teško za novinare, zbog malog tržišta i nedostatka održivog finansiranja. I da ovdašnji mediji također pate od podjela po etničkim linijama. A da su izloženi i konkurenciji medijskih kuća susjednih zemalja koje pripadaju istom jezičkom području.
“Zbog teške ekonomske situacije i zavisnosti od političkih i ekonomskih sektora, veliki broj medija izbjegava kritičko novinarstvo.”, porazna je ocjena Reportera bez granica.
Takođe se navodi da, sa svojom prošlošću obilježenom ratom, bosanskohercegovačko društvo pati od mnogih podjela i ostaje rastrgano između onih koji promovišu pomirenje i saradnju i onih koji favoriziraju sukob i podjele. I da pitanja etničkog i vjerskog identiteta zasjenjuju pitanja individualnih sloboda, uključujući slobodu štampe.
Novinari su često mete verbalnih prijetnji i napada, a ponekad i fizičkih napada. Većina novinara se ne osjeća dovoljno zaštićeno dok obavlja svoj posao i ne vjeruje policiji ili pravosudnom sistemu. Što je konstatovano i u ovom izvještaju.
Posebno je istaknuto da je, kao što je slučaj u društvu u cjelini – situacija teža za žene u medijima.
Inače, situacija nije problematična samo za bosnskohercegovačke medije. Ovogodišnja analiza Reportera bez granica, naime, ističe alarmantno pogoršanje uslova za novinarstvo u mnogim dijelovima svijeta. Po prvi put u istoriji Svjetskog indeksa slobode medija, više od polovine zemalja svijeta spada u kategorije „teško” ili „vrlo ozbiljno” stanje slobode medija. U posljednjih 25 godina, prosječna ocjena svih 180 zemalja i teritorija obuhvaćenih Indeksom nikada nije bila ovako niska. Od 2001. godine, širenje sve restriktivnijih pravnih okvira – posebno onih povezanih s politikama nacionalne sigurnosti – postepeno narušava pravo na informisanje, čak i u demokratskim zemljama. Pravni indikator Indeksa zabilježio je najveći pad u protekloj godini, što je jasan znak da se novinarstvo širom svijeta sve više kriminalizira.
(T.H., Odgovorno)
