Dana 26.12.2025. godine, u ponovljenom krivičnom postupku, donesena je ponovna osuđujuća presuda protiv rukovodilaca Rudnika Dubrave, koji posluje u sastavu Rudnika Kreka. Presuda je izrečena nakon desetogodišnjeg sudskog maratona koji je porodicama poginulih bio sve, samo ne put ka pravdi.
Ispred Općinskog suda u Živinicama tog dana nisu se okupili samo članovi porodica stradalih. Okupili su se ljudi koji više ne vjeruju sistemu. Okupili su se iz straha. Straha da će im pravosuđe, kao i u mnogim drugim slučajevima, ponovo okrenuti leđa.
Neke od porodica su i članovi našeg Udruženja. Došli su ne tražeći osvetu, nego minimum – istinu i odgovornost. Došli su jer znaju kako izgleda kada se pravda razvlači dok ne iscuri vrijeme.
Sramota dana: sindikat
Ono što je obilježilo ovaj dan i što ne smije ostati prešućeno jeste otvorena zloupotreba radnika od strane sindikata Rudnika Dubrave. Glavni sindikalni predstavnik doveo je oko tridesetak rudara kako bi, javno i demonstrativno, pružili podršku – ne stradalim i njihovim
porodicama – već rukovodiocima rudnika.
Istim onima zbog čijih su propusta poginula četvorica mladića.
Istim onima i njima sličnim rukovodiocima koji su Rudnik Kreka doveli do gubitaka koji se
mjere stotinama miliona maraka.
Istim onima koji su godinama tolerisali ili organizovali nezakonite aktivnosti na površinskim
kopovima.
Radnici su dovedeni kao štit. Kao kulisa. Kao poruka. Sindikat je tog dana ogolio svoju pravu ulogu.
Sindikalni sistem koji više ne štiti radnika
Već odavno je jasno da su sindikati u Bosni i Hercegovini gotovo u potpunosti izgubili svoju svrhu. Umjesto borbe za dostojanstvo, sigurnost i prava radnika, sindikalna uloga je svedena na puko pregovaranje o visini plate, dok su sva druga prava sistematski zapostavljena ili ignorisana.
Zakoni postoje:
– Zakon o zaštiti na radu
– Zakon o zabrani diskriminacije
– brojni drugi propisi koji bi trebali štititi radnika
Ali oni u praksi ostaju mrtvo slovo na papiru, bez stvarne primjene i bez posljedica za one koji ih krše.
Posebno je sramno što krajem svake godine čitamo saopštenja sindikata o „dogovorenom povećanju osnovice“, najčešće u javnom sektoru, gdje sindikat pregovara sa vladom – praktično “sam sa sobom”.
Kontraskup protiv pravde
Sindikat Rudnika Dubrave je ovim činom demonstrirao model poznat iz najmračnijih političkihpraksi – kontraskup. Umjesto solidarnosti s porodicama poginulih, pružena je javna i otvorena podrška optuženima. Veoma popularna metoda raznih “rukovodilaca”, Vučića, Dodika, i dr. Time je postalo jasno: više se ne radi ni u tajnosti. Sada znamo za koga sindikati rade.
Priča koja traje od 2015. godine
Ova priča počinje 2015. godine, kada su u tragičnoj nesreći, uzrokovanoj nepravilnim i nezakonitim rukovođenjem površinskim kopom, život izgubili:
Alibašić Reuf
Šehić Adel
Dedić Alem
Herić Edin
Zemljište se obrušilo i zatrpalo mladiće. Njihove porodice već deset godina traže odgovore. I deset godina slušaju tišinu.
Zašto se čekalo 17 sati, pita se majka poginulog?
Jedno pitanje nikada nije dobilo odgovor:
Zašto je otkopavanje tijela počelo tek 17 sati nakon nesreće?
Roditelji i svjedoci tvrde da je postojala realna mogućnost da su neki od mladića mogli preživjeti – da je reakcija bila pravovremena.
Ali, prema njihovim tvrdnjama, pomoć nije stigla jer bi eventualni preživjeli mogli otkriti istinu: da se u rudniku odvijao organizovani ilegalni iskop uglja, o kojem su znali i rukovodioci.
Presuda nakon osam godina – pa ukidanje
Prvostepena presuda donesena je tek 14. novembra 2023. godine, osam godina nakon tragedije.
Krivima su proglašeni:
Zonić Suad – 3 godine i 6 mjeseci
Muhtarević Sakib, Halilčević Sakib, Brčaninović Asim – po 2 godine i 6 mjeseci
Šljivić Nedim i Delić Mirad – po 2 godine
Presuda je donesena za krivično djelo Teška krivična djela protiv opće sigurnosti i imovine.
Međutim, 15.11.2024. godine, Kantonalni sud u Tuzli ukida presudu i predmet vraća na ponovnosuđenje, navodeći proceduralne razloge.Sada je općinski sud u Živinica cijenio upute iz rješenja kantonalnog suda, iako djelimičnokonfuzne i netačne, ponovo donio osuđujuću presudu za sve optužene, dok je Brčaninović Asima oslobodio krivice, nakon ponovne ocjene dokaza. Drugim osuđenima su ovom presudomizrečene identične kazne zatvora kao i u radnije donesenoj prsudi.
Ugalj se krade – svi znaju
Svjedoci u postupku su potvrdili ono što „svi znaju“: ugljen se krade. Jedan traktor – oko 3 tone za 10 do 15 minuta.
Cijena: 70 KM po tovaru – „nadležnima“.
Ipak, u presudi se navodi da to „nije krađa“ jer se dešava van radnog vremena.
Ali ključno pitanje ostaje bez odgovora:
Zašto tužilaštvo nikada nije otvorilo istragu o organizovanoj krađi uglja?
„Ne treba vam advokat“
Majka jednog od stradalih tvrdi da im je na početku postupka rečeno da im nije potreban advokat. Danas, deset godina kasnije, jasno je koliko je taj savjet bio poguban.
Porodice su ostavljene same u sistemu koji ne oprašta neznanje.
23 odgode i strah od zastare
U prvostepenom postupku, glavni pretres je odgođen čak 23 puta. Nakon rješenja kojim je usvojena žalba i predmet vraćen na ponovno suđenje i održavanja glavnog pretresa u ponovljenom postupku je prošlo godinu dana. Suđenje traje nelogično dugo – toliko dugo da s pravom izaziva sumnju da se računa na apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja. Posebno jer je i ranije bilo sličnih slučajeva pred sudovima u Tuzlanskom kantonu a i širom BiH.
Dana 26.12.2025. godine donesena je nova osuđujuća presuda.
Pravda ili poruka da život ne vrijedi
Zastara u ovom predmetu ne bi bila samo pravna sramota. Bila bi poruka svima da je ljudski
život jeftin, a odgovornost fleksibilna. Porodice četvorice mladića tu poruku odbijaju prihvatiti.
I zbog toga su i dalje tu. Ispred suda. Ispred sistema. Ispred istine.
