U srcu Balkana odvija se glasna u snažna borba. Aktivisti, ekološke organizacije i lokalne zajednice udružuju snage kako bi se suprotstavili prijetnjama koje dolaze u obliku rudarenja litijuma, nelegalne i nekotrolisane eksploatacije šljunka , te izgradnje mini hidroelektrana. Iako obećavaju ekonomski razvoj i energetski napredak, ove industrije donose sa sobom ozbiljne ekološke i društvene posljedice
Dok globalna potražnja za litijumom i obnovljivim izvorima energije raste, Balkan se suočava s pitanjem: koliko razvoja možemo priuštiti, a da ne izgubimo čistu vodu, plodno zemljište i prirodu? Upravo s tom porukom, od 24. do 26. oktobra, u Bijeljini i Gornjim Nedeljicama održava se okupljanje Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, mreže koja okuplja više od četrdeset organizacija civilnog društva, aktivista i volontera iz cijele regije.
Domaćini skupa bili su ekološka udruženja “Eko put Bijeljina”,”Čuvari Majevice iz Lopara i Karton revolucija, Tema okupljanja bila je jasna- odbrana prirodnih resursa od nekontrolisane eksploatacije i destruktivnih projekata rudarenja i izgradnje mini hidroelektrana.
“Organizacije civilnog društva sa Balkana, uključujući udruženja iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, povezane su kroz regionalnu mrežu ‘Odranimo r(ij)eke Balkana’. Naš fokus je očuvanje zdravih životnih sredina, a prvenstveno voda, jer eksploatacija ruda i primena određenih tehnologija, poput korišćenja kiselina u rudarenju, negativno utiče na vode i ekosisteme. Posebano akcenat stavljamo na kampanju protiv eksploatacije minerala na Majevici. Lokalni zvaničnici i građani podržavaju ovu borbu jer svi želimo razvoj ovog područja u drugačijem, održivom pravcu. Majevica treba da bude zaštićeno područje, park prirode, a naše drinske vode očuvane”, kaže za BUKU Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica udruženja “Eko-put” iz Bijeljine.
Litijumska groznica: Ekološki rizici i društvene posljedice
Litijum, ključna komponenta baterija za električne automobile i mobilne uređaje, postao je strateški resurs u globalnoj energetskoj tranziciji. Međutim, njegovo rudarenje nosi sa sobom brojne ekološke prijetnje. Istraživanja pokazuju da proces eksploatacije litijuma može dovesti do kontaminacije podzemnih voda, uništavanja poljoprivrednih površina i smanjenja bioraznolikosti. U Srbiji, planovi za rudarenje litijuma naišli su na snažan otpor građana zbog straha od zagađenja okoliša i ugrožavanja zdravlja lokalnih zajednica. Slična situacija se odvija i u Bosni i Hercegovini, gdje se istraživanja litijumskih nalazišta šire, izazivajući zabrinutost među stanovništvom.
Andrijana Pekić-Tešanović, predsjednica udruženja Čuvari Majevice iz Lopara kaže za BUKU da je borba ekoloških udruženja ali i mještana Majevice neupitna
“Otvaranje rudnika predstavlja ozbiljnu prijetnju za našu budućnost ,ni prirodu, ni ostanak ljudi na ovim prostorima ne čini boljim. Nastavljamo našu borbu i ovo je još jedan pokazatelj da smo svi zajedno u tome, podržavajući jedni druge ne samo u granicama Bosne i Hercegovine, nego i Srbije i šire. Naša politička scena trenutno je veoma nestabilna i nesigurna, a pojedini političari mogu biti skloni tome da nude naša mineralna i rudna bogatstva kako bi osigurali svoj opstanak i visoke pozicije. Svjesni smo te opasnosti i upravo zbog toga smo ovdje, rješeni da ne dozvolimo da se to desi i da zaštitimo prirodu i budućnost naših zajednica.”, kaže za BUKU Pekić-Tešanović
“Bijeljina se nalazi između dva velika projekata Jadar i Majevica , ukoliko bi došlo do rudarenja litijuma, sa bilo koje strane, bili bi izrazito ugroženi. Mi već i sada imamo velikih problema zbog nelegalne i nekotrolisane eksploatacije šljunka. Podzemne vode su se spustile za 12 do 14 metara, što je već vrlo alarmantno. Ne znamo tačno šta će se dalje dešavati . Šta su oni uradili sa tokovima tih voda, vjerovatno, nekontrolisanim kopanjem su doveli do poremećaja tokova voda, a sušni periodi i malo kiše dodatno pogoršavaju situaciju. Sve ovo zajedno dovelo je do kritičnog stanja koje sada imamo”,kaže za BUKU Snežana Jagodić-Vujić, predsjednica udruženja “Eko-put” iz Bijeljine
Balkan na udaru profita i politike
Na Balkanu su, kako ističu organizatori, resursi pod konstantnim pritiskom. “Rude, voda, šume, zemljište, izvori energije, prostor ali i sami ljudi i njihove zajednice , postali su roba na tržištu interesa”, poručuju iz Saveza.
Mini hidroelektrane često se predstavljaju kao ekološki prihvatljiv izvor energije. Međutim, njihove posljedice na okoliš i lokalne zajednice su ozbiljne. Izgradnja MHE uključuje preusmjeravanje rijeka, uništavanje staništa i smanjenje protoka vode, što negativno utiče na bioraznolikost i kvalitet života lokalnog stanovništva. U Bosni i Hercegovini, više od 70 MHE već funkcioniše, a mnoge su izgrađene bez adekvatnih ekoloških procjena i u zaštićenim područjima. Građani širom Balkana organizuju proteste i inicijative kako bi se suprotstavili daljoj izgradnji ovih objekata.
” Mi svjedočimo da je priroda napadnuta sa svih strana, svjedočimo svakodnevnom napadu na naše rijeke, šume, naše orance, naše zavičaje. Prije dvije godine su, nekako, centralni neprijatelj bile male hidroelektrane, a poslednjih godina svjedočimo da su to različiti kapitalistički interesi koji dolaze sa svih strana. Imamo veliki napad velikih rudarskih korporacija, važno nam je bilo tematizirati tu prijetnju na našu prirodu i našu budućnost i nije samo stvar toga protiv čega se mi borimo, nego za šta se borimo. Mi smo ovdje svi zajedno danas zato što se borimo za bolje sutra, ne samo nas, nego svi buduće generacije, zato što je jednostven život”, kaže za BUKU Azra Berbić, aktivistkinja Fondacije “Akt” iz Kaknja.
Zajednička borba za očuvanje prirode
Uprkos izazovima, zajednice na Balkanu ne odustaju. Ekološke organizacije udružuju snage kako bi podigle svijest o ekološkim prijetnjama i mobilisale građane na akciju. Kroz proteste, edukativne kampanje i pravnu borbu, ove organizacije nastoje zaštititi rijeke, šume i planine od industrijskih prijetnji.
Balkan se suočava s dilemom: kako balansirati energetske potrebe i ekološku održivost? Dok energetska tranzicija zahtijeva nove izvore energije, važno je da se razvoj temelji na principima zaštite okoliša i socijalne odgovornosti. Zajednice koje žive u skladu s prirodom moraju imati glas u odlučivanju o projektima koji ih direktno pogađaju. Očuvanje rijeka i planina ,poručuju aktivisti, nije samo ekološki imperativ, već i kulturni i društveni, jer one čine identitet Balkana.
Živković:”Srbija nije rudarska zemlja”
Iz Srbije stiže slična poruka. Žeklina Živković, predstavnica inicijative “Pravo na vodu”, naglašava za BUKU da građani žele drugačiju budućnost.
“Rudnici i projekti koji se planiraju širom regije nisu održivi razvoj. Srbija nije rudarska zemlja, mi živimo od poljoprivrede i onoga što sami stvaramo. Rudarstvo nije naša budućnost. Dobre vijesti su da većina građana to prepoznaje i bori se da tako ostane. Moć je u nama, mi ćemo Srbiju sačuvati”.
Iako su izazovi ogromni, aktivisti širom Balkana ne odustaju. Kroz proteste, edukativne kampanje i pravne bitke, oni pokušavaju očuvati rijeke, šume i planine od industrijskog pritiska.Jer očuvanje rijeka i planina, kažu, nije samo ekološko, već i kulturno i identitetsko pitanje.
