
Sanjin Sinanović je javno prijavio korupciju u Centralnoj banci BiH, a zauzvrat dobio otkaze, degradacije i ozbiljne zdravstvene probleme. Njegova priča otkriva cijenu koju pojedinac plaća kada se usprotivi sistemu
Tokom stotinu dana protesta ispred Suda BiH, među prolaznicima gotovo neprimjetan, šator je bio utočište jednom od naših članova Udruženja, koji je odlučio da se ne povuče pred moćnijim.

Trideset dvije noći proveo je tu, sam, tražeći ono što mu je sistem uskratio – pravdu.
Ime mu je Sanjin Sinanović, a ono što je doživio nakon što je odlučio prijaviti korupciju u Centralnoj banci BiH, on sam naziva “ovozemaljskim paklom“.

“Do trenutka kada sam prijavio korupciju, imao sam komforan život” izjavio je Sinanović.
Četrnaest godina rada u Centralnoj banci BiH, bez mrlje, završilo je u trenutku kada se odlučio suprotstaviti nepravilnostima koje je, kako kaže, pokušao prvo riješiti unutar institucije.
Višestruki pokušaji da razgovara sa tadašnjim guvernerom ostali su bez odgovora. Kada mu nije preostalo drugo, odlučio je da istupi javno.
Predao je dokaze Tužilaštvu i SIPA-i, svjestan posljedica.
“Ako ćete cijeli život provesti u strahu, zašto onda živite?”, pitao je tada, odlučan da se ne povuče.
Ali sistem mu nije oprostio.
Umjesto zaštite – disciplinske mjere, degradacije, suspenzije i na kraju – otkaz
“Imam šest disciplinskih prijava. To je represivni alat kojim vas pokušavaju slomiti. Iscrpe vas do kraja, da požalite što ste uopće prijavili išta“, kaže on.
Nakon svake suspenzije, slijedila je nova degradacija. A kada su iscrpljene sve formalne kazne, Sinanović je ostao bez posla.
U tom trenutku, dok se borio za pravo na rad, njegov sin se borio za zdravlje.
“Trebao mi je novac za njegovo liječenje, 100 KM dnevno. Tog dana kada su mi javili da dobijam otkaz, doživio sam fizički slom – puklo mi je slijepo crijevo. Završio sam na hitnoj operaciji“, priča Sinanović.
Sanjin je u kasnijem postupku ponovo dobio posao u CBBiH, uz degradaciju, no, pritisci se nisu zadržali samo na njemu.
Njegova supruga, koja mu je ostala najčvršći oslonac, suočavala se sa ultimatumima – da se razvede ako želi napredovati u svom poslu.
“Ali ostala je uz mene. Znala je da se ne borim samo za sebe“, dodaje.
Kontekst i sistemski okviri
Sinanovićeva priča nije usamljena, ali je rijetko koja ovako dokumentovana.
Njegovo svjedočenje otkriva ne samo razmjere institucionalne odmazde, već i gotovo nepostojeći sistem zaštite zviždača u BiH.
Iako postoje zakoni koji formalno štite one koji prijavljuju korupciju, praksa pokazuje suprotno – zviždači postaju mete, dok prijavljeni često ostaju na funkcijama.
Zaključak
Sinanovićeva borba i dalje traje. Ne pred Sudom BiH, ne više u šatoru, već u očima javnosti kojoj prenosi svoju istinu.
Njegova priča je poziv za buđenje sistema koji, umjesto da štiti istinu, štiti moć.
A pitanje koje ostaje za sve nas jeste: hoćemo li ostati nijemi posmatrači?
Video: klix.ba
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.