Prema prognozama meteorologa, ljeto u Bosni i Hercegovini biće obilježeno ekstremnim vrućinama i dugotrajnim sušnim periodima, uz temperature koje će često prelaziti 35 °C. Cijeli Balkan, prema dugoročnim kartama, ponovo je u „crvenom“, uslovi koji gotovo svake godine znače isto, povećan broj šumskih požara, dim nad brdima i vatrogasce koji djeluju na granici mogućnosti, piše BUKA Magazin.
Ali problem nije samo u vremenu. Problem je što se isti scenarij ponavlja svake godine.
Prema EFFIS/Copernicus satelitskim podacima, Bosna i Hercegovina je od 2008. do 2024. godine kroz šumske požare izgubila oko 637.000 hektara vegetacije, odnosno približno 6.370 kvadratnih kilometara. To je oko 12–13% teritorije države što je površina veća od Hercegovačko-neretvanskog kantona i Zeničko-dobojskog kantona zajedno.
Najteža godina u posmatranom periodu bila je 2020, kada je u BiH izgorjelo oko 100.000 hektara šumske i druge vegetacije. Treba napomenuti da EFFIS, ne bilježi sve manje požare, pa je stvarni obim opožarene površine vjerovatno znatno veći. I pored ovih podataka, Bosna i Hercegovina i dalje svake godine ulazi u sezonu požara nespremna. Nema kanadera, Air Tractor letjelica niti dovoljno namjenskih helikoptera za gašenje požara – ostaje samo nada da će kiša ili komšijske letjelice doći u pomoć. Ove godine te „komšijske letjelice“ ponovo su stacionirane u Mostaru. Riječ je o dva Air Tractor aviona iz Hrvatske koje BiH angažuje sezonski, kroz ugovor s privatnim operaterom. Oni mogu brzo zahvatiti vodu i djelovati u ranoj fazi požara. Ali to je privremeno rješenje. Ne mijenja osnovnu činjenicu: Bosna i Hercegovina nema vlastitu i stalnu vazdušnu flotu za gašenje požara. O toj floti govori se već decenijama.
Hronologija nerealizovanih planova
Na državnom nivou godinama se govori o modernizaciji Oružanih snaga BiH i nabavci helikoptera koji bi mogli služiti i za gašenje požara. Ali čak i ako stignu, to neće biti specijalizovana vatrogasna avijacija kakvu imaju razvijene zemlje.
Ni na nivou entiteta situacija nije puno bolja, posebno u Federaciji BiH gdje priču o nabavci letjelica slušamo više od deset godina. U budžetima su se pojavljivali iznosi i do 30 miliona KM, ali realizacije nije bilo. Podsjetimo, Vlada Federacije BiH je 2021. godine usvojila informaciju o nabavci letjelica, ali je novac preusmjeren na druge potrebe. Dve godine kasnije, 2023, planirana su tri i po miliona KM za iznajmljivanje letjelica i četiri miliona za rekonstrukciju hangara. Ni to nije realizovano, a sredstva su povučena kroz rebalans budžeta.
Predsjednik Vlade FBiH Nermin Nikšić tada je odbranu modela iznajmljivanja objasnio riječima da je kupovina preskupa i kadrovski nestabilna, jer piloti odlaze ako nađu bolje uslove.
U Republici Srpskoj, paralelno, postoje planovi jačanja flote i sistema ranog upozoravanja, ali i dalje nema kanadera niti Air Tractor letjelica.
Uprava za vazduhoplovstvo MUP-a RS trenutno raspolaže sa šest helikoptera, a u planu je nabavka još dva, vrijednosti 14,6 miliona KM. Helikopteri bi, osim transporta i medicinske evakuacije, trebalo da se koriste i za gašenje požara.
Sistem koji ne postoji
Komentarišući za BUKU trenutni sistem zaštite od šumskih požara Anes Podić predsjednik Udruženja „Eko akcija“, kaže da isti u praksi ne funkcioniše ni na jednom nivou. „Kada se desi šumski požar, odgovor na njega je i dalje čista improvizacija“, kaže Podić, ilustrativno navodeći primjer susjedne Hrvatsku koja posjeduje pet kanadera, od kojih svaki može izbaciti 6 tona vode, dok naši mali helikopteri mogu izbaciti samo po tonu vode: “Angažovanje dva Air Tractor aviona iz Hrvatske, iako korisno i dobrodošlo, ostaje samo privremena mjera koja ne rješava osnovni problem, a to je nepostojanje funkcionalnog i jedinstvenog sistema zaštite od požara u Bosni i Hercegovini”.
Dodatno, sistem zaštite šuma opterećen je različitim entitetskim rješenjima. Republika Srpska ima zakon o šumama, dok Federacija BiH već godinama nema važeći zakon u toj oblasti, što, pojašnjava naš sagovornik, dodatno produbljuje neujednačen pristup upravljanju i zaštiti šumskih područja.
Studija koja je sve rekla i ostala neiskorištena
Podić podsjeća da su još prije više od decenije izrađene sveobuhvatna analiza i studija, Gašenje šumskih požara u BiH“, u kojoj su jasno definisane slabosti sistema i date konkretne preporuke za njegovo unapređenje. Ipak, kako navodi, većina tih preporuka ostala je neimplementirana, dok se sistem u suštini nije suštinski mijenjao.
Posebna pažnja u studiji posvećena je i prevenciji, koja je ocijenjena kao nedovoljno razvijena i nesistematski provođena, iako predstavlja ključni element u smanjenju rizika i razmjera požara. U tom kontekstu, studija zaključuje da postojeći sistem ne omogućava pravovremen, koordinisan i efikasan odgovor na velike šumske požare, te da je neophodno uspostaviti jedinstven operativni i komandni sistem, standardizovati procedure, ojačati institucionalnu koordinaciju, modernizovati tehničke i ljudske kapacitete te razviti stabilne zračne resurse.
I tako Bosna i Hercegovina ulazi u još jednu sezonu požara sa istim slabostima. Sa sistemom koji se oslanja na improvizaciju. Na privremena rješenja. I na reakciju koja dolazi prekasno.
