Diskriminacija u Režiji Grada Tuzle: Istraživanje slučaja Emira Barakovića

U Bosni i Hercegovini, mnogi tvrde da je Tuzla svijetla tačka kada je riječ o društvenim i ekonomskim prilikama

Međutim, iza tog prepoznatljivog imidža, za koji često čujemo pohvale i od predstavnika civilnog društva i međunarodne zajednice, kriju se problemi koji često ostaju nevidljivi za širu javnost.

Jedan od njih u vezi je sa diskriminacijom koja je, kako tvrdi naš sagovornik, izravno počinjena od strane gradske uprave Tuzle prema njegovoj poslovnoj inicijativi. Naime, traženu djelatnost godinama uopšte nije bilo moguće registrovati.

Priča počinje početkom 2022. godine, kada je Emir Baraković, član udruženja “Ne diskriminacija – ne mobing” Tuzla i pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, odlučio da pokrene vlastitu pravnu djelatnost u Tuzli.

Inspirisan idejom da pokrene administrativno-pravni ured, te s obzirom na činjenicu da su slični uredi već postojali u drugim gradovima BiH, Baraković je predao zahtjev za registraciju svog obrta.

Iako je njegov plan bio u skladu sa zakonom, ubrzo je naišao na prepreku koja mu je, kako tvrdi, onemogućila ostvarivanje legalnog poslovanja u Tuzli.

“Požalio sam se, jer mi je objašnjeno da moja ideja nije moguća, jer prema mišljenju nadležnog ministarstva, takvu djelatnost mogu obavljati samo advokati, a ne pravnici kao što sam ja“, izjavio je Baraković.

Dodaje da su u drugim gradovima u BiH pravnici uspješno otvarali takve urede i da je grad Tuzla time prakticirao diskriminaciju. Odluku gradske uprave smatrao je nepravednom, jer se pozivala na mišljenje koje, iako relevantno, nije bilo obavezujuće.

Gradska uprava Tuzle nije bila voljna da uopšte razmatra slučaj

Nažalost, kako su tvrdnje Barakovića otkrile, gradska uprava Tuzle nije bila voljna da uopšte razmatra njegov slučaj ili da pokrene dijalog.

Prema njegovim riječima, službenica koja mu je dostavila odgovor jasno je naglasila da se ne želi raspravljati o predmetu jer je odluka pokrivena mišljenjem ministarstva.

Ovdje dolazi do ključnog pitanja: može li mišljenje ministarstva zaista biti razlog za onemogućavanje poslovanja, iako nije zakonski obavezno, što je Ombudsmen i naglasio u svojoj preporuci?

Baraković, uprkos negativnim odgovorima, nije odustao. Pokrenuo je žalbeni postupak prema drugostepenom organu i podnio prijavu za zaštitu od diskriminacije instituciji Ombudsmana za ljudska prava BiH.

Unatoč zakonskom roku od 30 dana, Baraković je morao čekati na odluku po žalbi duže od dva mjeseca na odgovor.

Na kraju, Ombudsman za ljudska prava BiH zaključio je da je grad Tuzla, zaista, prekršio Barakovićeva prava i diskriminirao ga na temelju njegovog zanimanja.

Zaključak Ombudsmana stavio je sve u novo svjetlo.

Ubrzo je stigla i odluka drugostepenog organa koja je poništila raniju odluku gradske uprave i donijela rješenje koje dopušta Barakoviću da otvori svoj Administrativno-pravni ured, a kao šifru djelatnosti dobio je broj 69.10, koji se odnosi na pravne djelatnosti.

Otvaranje vrata za druge pravnike u Tuzli

Ova odluka, prema Barakoviću, predstavlja ne samo pobjedu njega i njegove inicijative, nego i otvaranje vrata za druge pravnike u Tuzli koji su željeli obavljati sličnu djelatnost, ali su do sada bili onemogućeni.

Naime, sada pravnici mogu legalno obavljati pravno savjetovanje, sastavljanje ugovora, pripremu akata za osnivanje i prestanak privrednog društva, kao i baviti se pitanjima poput patenata, autorskih prava, darovnica, oporuka i čak kupoprodajnih ugovora i registrovati djelatnost srodnu obrtu pod šifrom 69.10 stav 2.

Ovaj slučaj postavlja nekoliko važnih pitanja o tome kako funkcionira pravna regulativa u Tuzli, ali i širom BiH.

–Kako je moguće da se diskriminacija, bez obzira na zakonske regulative i smjernice, javlja na lokalnom nivou?

-Koliko su zakoni i praksa usklađeni?

-Koliko je važno za svakog građanina da se bori za svoja prava, bez obzira na prepreke koje mu se stavljaju na put?

Simbol borbe za jednakost i pravdu u BiH

Emir Baraković i njegov slučaj sada su postali simbol borbe za jednakost i pravdu u Bosni i Hercegovini, otvarajući mogućnosti za mnoge koji su do sada bili diskriminirani na temelju svojih zanimanja ili inicijativa.

Njegov uspjeh može poslužiti kao primjer kako, uprkos birokratskim i pravnim preprekama, treba ustrajati u borbi za svoja prava i omogućiti druge da slijede sličan put.

Zanimljivo da institucija omudsmena koja objavljuje sve svoje preporuke, je kontaktirala Emira Barakovića za dozvolu o objavi iste, što je on i dozvolio, ali ova preporuka nikada nije objavljena na zvaničnoj stranici institucije ombudsmena, stoga ćemo je mi objaviti.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.