Još jedno odbijanje ukidanja tzv. “bijelog hljeba” u Parlamentu Federacije BiH nije tek tehničko pitanje dnevnog reda. To je politička poruka. I ona je jasna: kada se odlučuje o sudbini građana – novca nema, procedure su spore, a reforme “kompleksne”. Kada se odlučuje o sudbini političara – sistem funkcioniše besprijekorno.“Bijeli hljeb” nije socijalna mjera. To je simbol političke kaste koja je sebi obezbijedila zaštitni jastuk u državi u kojoj većina građana nema nikakav jastuk – ni finansijski, ni institucionalni.Dok radnici nakon otkaza završavaju na birou, s minimalnim naknadama i bez ikakve sigurnosti, nosioci javnih funkcija imaju zagarantovanu platu mjesecima nakon isteka mandata. U zemlji u kojoj su otkazi masovni, a ugovori na određeno pravilo, političari su jedina “radna grupa” koja ne poznaje egzistencijalni rizik.
Dvostruki standardi kao sistem, ne kao slučajnost
Ovdje se ne radi o pojedinačnim zastupnicima, već o sistemu. Sistem u kojem se godinama govori o reformama, solidarnosti i štednji, dok se istovremeno čuvaju privilegije vlasti.Građanima se poručuje da “nema novca” za veće penzije, za kvalitetnije zdravstvo, za socijalnu zaštitu. Ali ima novca da se političarima plaća period “oporavka” od javne funkcije.To nije socijalna osjetljivost – to je institucionalizovana nepravda.
Zašto se “bijeli hljeb” uvijek vraća na glasanje?
Jer se suštinski ne radi o iznosu, već o principu. Ukidanje ove privilegije bi značilo priznati da politička funkcija nije statusna pozicija, već posao sa odgovornošću.A odgovornost je ono što politički sistem u BiH uporno izbjegava.Zato se inicijativa stalno odgađa, obara za nekoliko glasova, vraća u procedure i nestaje u birokratskim ladicama. To je mehanizam održavanja privilegija, ne slučajna greška u glasanju.
Građani bez zaštite, političari sa zlatnim padobranom
U realnoj BiH:radnik dobije otkaz – snalazi se sam, mladi ne mogu do posla – čekaju godinama, penzioneri preživljavaju – ne žive. U političkoj BiH:mandat završi – plata se nastavlja. To je suština problema. Država ne štiti one koji stvaraju vrijednost, već one koji upravljaju sistemom.
“Bijeli hljeb” je mali trošak za budžet, ali ogroman simbol nepravde. On pokazuje da vlast ne dijeli sudbinu građana, nego se od nje sistemski štiti.
Dokle god političari imaju sigurnost koju nemaju radnici, teško je govoriti o stvarnoj reformi, jednakosti i socijalnoj pravdi.
