Dok se Hrvatska priprema za izgradnju skladišta radioaktivnog otpada u graničnom pojasu s Bosnom i Hercegovinom, na području Trgovske gore već su pokrenuta rušenja objekata kako bi se otvorio prostor za tu namjenu. Sve to dešava se tik uz granicu, u neposrednoj blizini Novog Grada, dok institucije Bosne i Hercegovine i dalje ostaju zapanjujuće tihe.
Aktivista iz Novog Grada Mario Crnković, koji već punih deset godina upozorava na opasnost odlaganja nuklearnog otpada u ovom području, poručuje da je krajnje vrijeme za ozbiljan i organizovan odgovor Bosne i Hercegovine. “Nemoj da bude da niko nije progovorio šta BiH u što kraćem roku treba učiniti kao odgovor na ovo,” upozorava Crnković, podsjećajući da BiH još nikada nije uputila ni jednu protestnu notu Hrvatskoj povodom ovog pitanja.
Zašto se to dosad nije desilo, ostaje otvoreno pitanje. Ali, kako kaže Crnković, sada je trenutak da se to konačno učini – i to odlučno. Protestna nota mora obuhvatiti ne samo konkretna dešavanja na Trgovskoj gori, već i širi kontekst odnosa između dvije zemlje, uključujući i činjenicu da je Hrvatska članica Evropske unije. Ipak, važnije od same note je da ona bude izraz državnog stava, formiranog kroz konsenzus, iza kojeg će stati svi relevantni akteri u BiH. Bez prebacivanja odgovornosti kao “vrućeg krompira”, bez zakulisnih pokušaja sabotiranja.
Crnković takođe podsjeća na neophodnost jačeg diplomatskog angažmana, kako unutar BiH, tako i prema inostranstvu. Ističe da je ranije razgovarao s ministrom vanjskih poslova Elmedinom Konakovićem, koji je pokazao spremnost da se ozbiljno pozabavi ovim pitanjem, ali da je krajnje vrijeme da se to pretoči u konkretne poteze. Potrebno je okupiti ekspertski tim koji će na stručnom nivou definisati poruke i zahtjeve koje BiH treba uputiti drugim zemljama: jasno osuditi političku praksu premještanja radioaktivnog otpada na granice susjednih država, te zatražiti tehničku podršku za borbu protiv projekta kojem se BiH kao nenuklearna zemlja ne može samostalno efikasno suprotstaviti.
Jednako važna je i uloga Evropske unije. Crnković s razlogom postavlja pitanje – da li je ikada održan sastanak na kojem je Trgovska gora bila jedina tema razgovora sa zvaničnicima EU? “Predstavnici BiH često koriste druge događaje da slučaj Trgovska gora ‘na mala vrata’ uguraju kao temu. Ama sramota. Hvala za trud, ali sramota iz ugla zemlje. Zar je to način?”, pita on. Ako postoje birokrate u EU kojima ova tema nije važna, onda treba tražiti nova vrata – i jasno reći koja su to zatvorena. Evropski parlament nije tako nedostupan kako se često predstavlja, ali je neophodno promišljeno djelovati i čuvati planove od sabotaža.
Pored svega, BiH ima i pravne alate koje uporno ne koristi – Arhusku i Espo konvenciju. Ove međunarodne konvencije, koje garantuju pravo javnosti na informisanje i učešće u donošenju odluka o životnoj sredini, kao i obavezu prekograničnih konsultacija kod ovakvih projekata, ostaju neiskorištene već decenijama. “Građani BiH su sistemski ignorisani preko 25 godina,” podsjeća Crnković, ističući da se Hrvatska sprema da na Trgovskoj gori skladišti ne samo otpad iz NE Krško, već i druge radioaktivne ostatke iz industrije, medicine, nauke i vojske.
Ignorisanje ovih konvencija, kao i istorijskog konteksta cijelog slučaja, znači direktno slabljenje pozicije BiH i opravdavanje svega što se dosad radilo – a to je nedopustivo. Crnković priznaje da mu je nakon deset godina borbe sve postalo zamorno, da se osjećao poraženo, da se nebrojeno puta pokajao što je uopšte ušao u ovu temu. Ali odustajanje nije opcija. “Nije da nije bilo pobjeda na svim poljima, ali spori smo. Iritantno spori. Inertni u odgovoru na tekuće probleme. Nismo prodorni. Pesimizma, neznanja i kukavičluka gdje god kreneš.”
Unutrašnji politički sukobi, globalne krize, osobne netrpeljivosti – nijedno od toga ne može biti izgovor za nečinjenje. Ako nečiji ego ili nezainteresovanost postanu važniji od života 250.000 ljudi koji žive u ugroženom području, onda je zaista vrijeme da se zapitamo koga ti ljudi predstavljaju i koliko im je uopšte stalo do građana koji su ih birali.
“Ima šta raditi,” poručuje Crnković. “Svi mi možemo nešto učiniti, samo je pitanje – ko želi, a ko ne želi. Kako god bilo, aj’ idemo jedno po jedno.”
U trenutku kad se na terenu već uklanjaju prepreke za skladište radioaktivnog otpada, BiH više nema luksuz šutnje. Vrijeme je da progovori – glasno, jasno i bez izgovora.
Izvor: BUKA
