Pad industrijske proizvodnje u BiH: 14 kvartala bez rasta
Pad industrijske proizvodnje u BiH traje već 14 uzastopnih kvartala, potvrđujući duboku krizu u sektoru koji čini 17 posto ukupne proizvodnje zemlje. Prema najnovijem ekonomskom kvartalnom izvještaju Evropske komisije, koji obuhvata sve zemlje zapadnog Balkana i Tursku, u posljednjem kvartalu zabilježen je pad od 4,2 posto u odnosu na isti period prethodne godine. Ovaj negativni trend traje od 2020. godine i ne pokazuje znake zaustavljanja.
Dugoročni trendovi i strukturni problemi
Dugoročni pad industrijske proizvodnje u BiH posebno je izražen u sektoru teške industrije, čiji se pojedini dijelovi postepeno gase. Stoga nije iznenađujuće što je prerađivačka industrija prva osjetila posljedice višegodišnjih kriza. Poslodavci upozoravaju da je trenutno stanje rezultat spleta više negativnih faktora koji su se akumulirali od početka pandemije.
Strukturni problemi dodatno otežavaju oporavak. Nedostatak kvalifikovane radne snage, poremećaji na tržištu rada i pogoršanje konkurentskog okruženja stvorili su izuzetno nepovoljan ambijent za industrijsku proizvodnju. Takođe, pojedine ekonomske politike nisu bile dovoljno usmjerene ka zaštiti i razvoju industrijskog sektora.
Četiri velike krize od 2020. godine
Analiza pokazuje da su se od 2020. godine poklopila četiri velika talasa krize. Prvo je nastupila kovid kriza, koja je poremetila globalne lance snabdijevanja. Zatim je uslijedila energetska kriza, praćena inflatornim pritiscima koji su pogodili cijelu Evropu. Na kraju, ratna kriza je dodatno usporila lance snabdijevanja i ponovo pokrenula energetsku nestabilnost koja traje i danas.
Poslodavci su još 2020. godine upozoravali da će ovakav splet okolnosti dovesti do ozbiljnih problema. Međutim, stvarni efekti postali su vidljivi tek kada su se troškovi poslovanja dramatično povećali, a produktivnost počela opadati.
Rast plata i pad konkurentnosti
Vlasti u Bosni i Hercegovini odlučile su se na borbu protiv inflacije kroz podizanje svih primanja. Ovakav pristup, iako socijalno razumljiv, doveo je do ekonomskih poteškoća. Rast plata je sustigao inflaciju, ali kada primanja rastu iznad nivoa produktivnosti, preduzeća postaju sve manje konkurentna.
Ključni problem leži u ekonomskoj zakonitosti: kada troškovi rastu, a produktivnost stagnira, konkurentnost preduzeća opada. Ovo se prvenstveno odražava na izvozna preduzeća, koja su ključna za ekonomski rast. Posljedica je smanjenje privredne aktivnosti i broja zaposlenih.
Ipak, važno je naglasiti da podizanje plata nije bilo pogrešno samo po sebi. Građani su bili u teškoj poziciji zbog inflacije i povećanje primanja bilo je neophodno. Međutim, način na koji se pristupilo ovom pitanju zahtijeva ozbiljnu reviziju.
Uticaj recesije u Njemačkoj
Bosna i Hercegovina je u velikoj mjeri ekonomski oslonjena na Evropsku uniju, posebno na Njemačku. Pad potražnje iz Njemačke i recesija u toj zemlji direktno su uticali na industrijsku proizvodnju u BiH. Ovo nije samo problem Bosne i Hercegovine, već cijele Evrope, ali izvozno orijentisana preduzeća u BiH posebno su pogođena.
Samo za godinu dana industrijska proizvodnja pala je za 9,3 posto, što predstavlja jasan signal da je potrebno hitno djelovati na više frontova istovremeno.
Šta je sa realnim BDP-om?
Uprkos padu industrijske proizvodnje, realni BDP je u zadnjem kvartalu prošle godine porastao za 2,1 posto, iako je ovaj rast nešto slabiji nego u trećem kvartalu. U sezonski prilagođenim uslovima, realni BDP je porastao za 0,6 posto u odnosu na prethodni kvartal, slično povećanju od 0,5 posto u trećem kvartalu.
Glavni pokretači međugodišnjeg rasta bili su trgovina i javni sektor, uključujući administraciju, zdravstvo i obrazovanje. Ovo pokazuje da ekonomija raste, ali ne zahvaljujući industriji, što predstavlja strukturni problem koji zahtijeva sistemsko rješenje.
Put ka oporavku
Rješenje za pad industrijske proizvodnje u BiH mora se tražiti u povećanju produktivnosti i privlačenju investicija. Prvi korak je reindustrijalizacija, odnosno promišljanje ekonomskih politika koje su fokusirane na unapređenje radničkog standarda, korištenje poslovnih industrijskih zona i bolju saradnju sa lokalnim zajednicama.
Ekonomija brige, materijalna i nematerijalna kompenzacija za radnike, te nove strategije za privlačenje domaćih investicija ključni su elementi oporavka. Domaći investitori su posebno važni jer njihov kapital i znanje ostaju u zemlji, stvarajući dugoročnu vrijednost.
Ulaganje u podizanje produktivnosti mora biti prioritet. Samo kroz povećanje efikasnosti proizvodnje i stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja može se zaustaviti negativan trend i pokrenuti novi ciklus rasta. Industrija ostaje ključni sektor za stvaranje nove vrijednosti i zapošljavanje, stoga zaslužuje posebnu pažnju kreatora ekonomskih politika.
