Bosna i Hercegovina, zemlja koju je nekada ispraznio rat, sada se suočava sa egzodusom u miru – ovako strani mediji pišu o državi, koju svake godine napusti hiljade stanovnika. Mali je broj onih koji planiraju povratak. A još manje političara koji razmišljaju kako riješiti ovaj problem
BiH prva je u regionu po padu broja stanovnika od 1990. do 2017. godine. Oko 450 hiljada ljudi je napustilo državu od 2013. godine. Uglavnom je riječ o visokoobrazovanim kadrovima, koji svojim potencijalom i radom doprinose drugim državama. Jer te druge države pružaju veće mogućnosti.
“Radim za njemačku firmu, od kuće, firma se bavi instalacijom kablova za obnovljivu energiju,vjetrenjače i slične projekte. Moj posao je da zapošljavam kandidate koji rade na vjetrenjačama. Ja vodim ljudska prava, taj dio, iskreno to nije mnogo razvijeno u Bosni, i mnogo puta sam razmišljala ako se vratim u Bosnu čime bih se ja bavila? Prije svega ovakve firme nisu razvijene kod nas. CIjela porodica, familija, prijatelji su tamo, uvijek te vuče da ideš, uvijek mi je žao kada se vraćam, ali opet mislim da se ne bih vratila”, kaže Dragana Tomić.
Pojedini se i odluče na povratak, ali taj broj je ipak zanemariv u odnosu na broj onih koji odlaze. O “demografskoj zimi” u našoj državi polemišu i strane agencije. Pa tako prema podacima američke Centralne obavještajne agencije, prošle godine je u BiH živjelo skoro tri miliona i 800 hiljada stanovnika. Milion i 852 hiljade muškaraca, milion i 946 hiljada žena. Posmatrajući starosnu strukturu, najviše je onih od 15 do 64 godine. Drugi pak procjenjuju da u državi živi nešto manje od dva miliona ljudi. Dodatni problem je i niska stopa nataliteta.
“U 2015. godini rođeno je 29.770 beba, dok je u 2024. taj broj bio manji za oko 3.700 djece, što je za 12,5% manje nego prije deset godina. Najveći pad zabilježen je između 2018. i 2020. godine, kada je broj rođenih svake godine opadao za oko 3 do 4%. Istovremeno, broj umrlih je stabilno veći od broja rođenih, u prosjeku za oko 11 hiljada ljudi godišnje. Porodice u BiH danas u prosjeku imaju manje od dvoje djece, što znači da broj rođenih nije dovoljan da zamijeni generacije koje odlaze”, pojašnjava Lejla Aganović iz Agencije za statistiku BiH.
Ali ovo nije tema o kojoj govore nadležni. Prećute i podatak da značajan dio novca u BiH stiže od istih onih stanovnika koje su svojom politikom prisilili da odu.
“Građani koji se isele koriste vlasti na taj način što šalju novac svojim porodicama, doznakama iz inostranstva se finansijska slika BiH spašava od potpunog kolapsa i bankrota. I najveći priliv koji imamo dolazi upravo od te dijaspore, onog stanovništva koje su domaće vlasti praktično otjerale proteklih godina i decenija”, ističe Igor Gavran, ekonomski analitičar.
Za razliku od naših političara, bh. demografska slika zanimljiva je stranim medijima. Njujork tajms objašnjava da su emigracije podstaknute etničkim tenzijama i gađenjem ljudi, zbog korupcije. Pišu i o rijetkom fenomenu, karakterističnom za našu državu:
“Nigdje demografija i politika oko nje nisu tako napete kao u BiH, maloj, etnički podijeljenoj državi. Kao i mnoge siromašnije zemlje, ima visoku stopu emigracije. Ali ima i izuzetno nizak natalitet, fenomen koji se obično povezuje s bogatijim zemljama.”
I dok mnogi ukazuju na to da je demografski odavno postao vanredni problem naše države, razlozi zbog koji mnogi odlaze, poput nacionalnih tenzija i korupcije sve su izraženiji. Optimistične naznake suviše su blijede, zbog čega i ne čudi sve češći opis stanja u kojem se društvo nalazi, a to je kolektivna depresija.
Izvor: N1
