Problematizujući nepredvidivost sudskih postupaka, nerazumno duge postupke, kršenje prava na suđenje, proizvoljnu primjenu propisa, Feraget upozorava na odsustvo efikasnih pravnih lijekova, nekažnjivost i izostanak sankcija i ograničen domet evropske prakse.

Da li građani danas, s obzirom na situaciju koja vlada u pravosuđu, mogu predvidjeti kako će sud odlučiti u njihovom predmetu? Koliko na to utiče različita sudska praksa između sudova, odnosno vijeća istog suda? Da li to narušava povjerenje u pravosuđe?

Pa, dobro pitanje. Dakle, to vam je otprilike, ako se prebacimo na teren medicine, kao kada bi vam ljekar rekao da on vas može pregledati, ali ne može uspostaviti dijagnozu. Naravno, postoje takve situacije kad se radi o nekim rijetkim bolestima i slično. Međutim, kod nas, nažalost, u nekim jako predvidljivim situacijama mi imamo nepredvidljive odluke koje se kose i sa zakonom i sa nekakvim stavovima suda.

Moj odgovor bi bio da građani definitivno ne mogu predvidjeti ishod, a bez obzira ko ih zastupa, vrlo teško mogu predvidjeti, a onda iz toga slijedi nekakav zaključak koji je potpuno logičan. Ja to nazivam, čak i u nekim sudskim postupcima – kao da postoji neka „produžena ruka”. Obično se sudije bune, pa kažu, recimo kada im se traži izuzeće (pošto o tome odlučuje predsjednik suda pa sudija mora dati svoje izjašnjenje), onda kažu kako to nije tačno, kako ne postoji nekakva produžena ruka.

Evo da budem plastičan: jedan vrlo vrijedan predmet koji se vodi već 16 godina, jedan privredni spor. Zamislite, 16 godina traje taj postupak ovdje u Sarajevu, gdje se sudija oglušuje na obavezne upute Kantonalnog suda da odluči o nekim pitanjima od kojih zavisi da li taj postupak uopšte treba biti nastavljen ili ne. I onda dolazimo u situaciju da vodimo postupak 16 godina, a sasvim sigurno se radi o postupku koji je trebao biti pravosnažno okončan za nekih godinu ili dvije dana. I takvih primjera ima jako, jako puno.

I sad, vraćam se na ovo vaše pitanje, dakle kada me klijent pita šta može očekivati, ja sam dužan da izvršim analizu i da dam određenu prognozu. Naravno da ne bih ni preuzeo zastupanje da sam mislio da se to neće povoljno završiti po mog klijenta. Ali evo, nažalost, teško je predvidjeti ishod jer postupak traje 16 godina. Tako da je to jedna situacija koja sasvim sigurno ne šalje neku pozitivnu poruku.

Ili recimo drugi, jedan moj predmet koji traje od 1989. godine. Ja sam advokat od 1990. godine, pa sam taj slučaj preuzeo nakon rata, ali započeo je 1989. godine i oni su još uvijek u fazi izvršnog postupka. E sad zamislite kakvu poruku šaljemo kad se jedan parnični postupak započne 1989! Ja sam ga nakon rata okončao, pravosnažna je presuda u moju korist, nakon toga je pokrenut izvršni postupak prije nekih deset godina i taj postupak je još uvijek u toku i prijeti da nastupi zastara, jer nakon deset godina nastupa zastara i nemate više mogućnosti prinudnog izvršenja. To su neke poruke koje su vrlo negativne. Nešto što se dešava u pravosuđu je uvijek ljudski faktor, uvijek je to neki propust, neažurnost i slično, jer je potpuno neprihvatljivo da nešto traje 37 godina. To je apsurd.

Evo, ja ću vam navesti isto jedan svjež primjer. Pobornik sam toga da, kad se govori o pravosuđu, bolje je vršiti analizu konkretnog slučaja nego se uopšteno osvrtati, koristiti neke floskule tipa “nemamo nezavisno pravosuđe, imamo proizvoljne odluke” itd.

Imamo konkretnu situaciju gdje branim klijenta kojem se stavljaju na teret jako teška krivična djela, dakle optužen je. Sudija koji je preuzeo predmet prije nekih pola godine ili godinu dana, iako sam ga obavijestio da ja recimo taj dan u sedmici već godinama unazad imam obaveze pred Državnim sudom, kaže: „Mene to ne zanima, mi nemamo druge sudnice“, i on meni zakazuje pretres baš taj dan, kad ja mogu biti na suđenju eventualno sat ili sat i po, a preostala 3-4 sata nisam prisutan. Tu se radi o eklatantnom primjeru povrede prava na pravično suđenje.

E sad, vi tu nemate efikasan pravni lijek. Ja sam se obratio i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu, rezultat je bio nula. Obratio sam se Advokatskoj komori, koja je tražila da o tome zauzme stav Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), jer se na taj način ugrožava integritet advokature. Imate pravo da vas brani branilac koga ste sami odabrali, bez obzira da li je izabran ili postavljen po službenoj dužnosti. Nakon toga sam se obratio i v.d. predsjednici Državnog suda, koja je obavijestila Kantonalni sud da predmeti ratnog zločina imaju prioritet – a ja već godinama branim u predmetu ratnog zločina – ali sudija Kantonalnog suda kaže: „Pa mene to ne zanima, mi nemamo drugu soluciju“.

S obzirom na to da je jedan od autora te optužnice trenutni predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, dolazim do zaključka da je možda cilj bio da se mene eliminiše iz tog krivičnog postupka. I šta možete očekivati? Ne možete ništa, nemate efikasan pravni lijek. Uputiću apelaciju Ustavnom sudu, ali pravilo je da ni Ustavni sud neće definitivno zauzeti stav po tom pitanju, nego će reći: „Da li je to povreda ili nije, to ćemo moći znati tek po okončanju krivičnog postupka“.

Tako da tu imamo, po mom dubokom uvjerenju, primjere koji ne mogu poslužiti kao potvrda postojanja nezavisnog pravosuđa. Očigledno je da nam se prepliću tehnička pitanja sa vrlo važnim pitanjima prava na pravično suđenje. Da li vi imate sudnicu ili nemate, to je nebitno. Bitno je da sud mora iskazati određenu fleksibilnost prema obavezama branioca. Jer ako ja sudiji kažem da četvrtkom već godinama imam suđenja pred sudom, a on kaže “mene to ne zanima, idemo četvrtkom”, onda ste vi na taj način patentirali jednu mogućnost da bilo kojeg branioca isključite iz predmeta.

Zamislite kad biste to radili tužiocima! Saznate da tužilac ima pretres ponedjeljkom, a vi mu zakažete suđenje upravo ponedjeljkom da on ne može zastupati optužnicu. Pobunio bi se, i sudija bi rekao da moramo tražiti drugi termin. Dakle, nemamo ono što je ključno, a to je jednakost oružja i ravnopravnost stranaka. To su naočigled male stvari, a u stvari pokazuju sa koliko malo pažnje se pristupa rješavanju tako krupnih pitanja. I onda se to odražava na stranku. Vi možete u svakom predmetu se raspitati: „Kad advokat ima suđenje petkom? Odlično, zakazivaćemo petkom.“ A klijent kaže „Odabrao sam da me on brani.“ Sud odgovori: „Pa dobro, vi to riješite na drugi način.“ Na ovako važnim pitanjima sud pada, jer idemo u postupak gdje se čini bitna povreda. Ovdje se radi o predmetu čiji su troškovi na godišnjem nivou nekoliko miliona maraka. U 21. vijeku vi nemate sudnicu? Suditi možemo i u Zetri i u Skenderiji, nije uopšte bitno gdje, ali to ne može biti razlog za kršenje elementarnih prava optuženog.

Smatrate li da postoje, pored ovih o kojima ste sada govorili, još neke određene oblasti u kojima je pravna nesigurnost posebno izražena?

Ja bih mogao nabrajati jako dugo. Generalno govorimo o adekvatnoj primjeni pravila. Pravila postoje da bi se poštovala. Ako je Zakon o parničnom postupku izmijenjen u potpunosti 2003. godine, pa je odredio da se održava jedno pripremno ročište, eventualno dva, i nakon toga idemo u fazu glavne rasprave – kako je onda moguće da pripremno ročište traje 7 godina? Spomenuo sam onaj veliki privredni spor koji traje 16 godina. Nakon što je po mojoj žalbi ukinuta prvostepena presuda, pripremno ročište traje punih sedam godina. Umjesto da sudija u roku od mjesec-dva odradi ono što mu je naložio Kantonalni sud.

Imamo primjer nepoštivanja zakona, ali su vam ruke vezane. Podnosim i krivičnu i disciplinsku prijavu protiv sudije, žalim se predsjedniku suda, tražim izuzeće… Sve su to alati koji nisu dovoljni da zaštitite pravo stranke.

Ili da bude još jasnije, sudija koji je ranije sudio taj predmet donio je šokantnu odluku. U parnici imate tužitelja i tuženog, oni su stranke, nisu svjedoci. Imaju pravo da cijelo vrijeme budu u sudnici. A sudija, prilikom ispitivanja stranaka, kaže: „Tuženi sad napušta sudnicu dok se saslušava tužitelj.“ Pitam na osnovu kojeg pravila, a on kaže: „Pa dobro imamo Evropsku konvenciju“, potpuno proizvoljno, amaterski, neodgovorno, kršeći zakon. Izbaci tuženog iz sudnice.

Ja to prijavim Uredu disciplinskog tužioca, i dobijem odgovor kako „sudija primjenjuje zakon po svom nahođenju“. Deset godina kasnije, ispitujem tadašnjeg glavnog disciplinskog tužioca kao svjedoka. Pitam ga da li je adekvatno reagovao, on kaže: „U pravu ste, tu je trebalo podići disciplinsku tužbu”. To je pitanje svih pitanja. Ako pretpostavimo da ogromna većina sudija i tužilaca časno radi posao, šta ćemo sa onih 5-10 posto? Kako se njih riješiti? Kakva je satisfakcija nekome ko ostvari pravdu nakon 20 godina? Za to vrijeme nemate efikasan alat. Zakon kaže da sudije i tužioci ne odgovaraju za radnje unutar okvira službene dužnosti. Ali ako zakon kaže da stranka ne može biti udaljena iz sudnice, onda to nije okvir dužnosti, to je proizvoljna primjena. Regulator (VSTV) jednom mora podvući crtu i uvesti odgovornost nosilaca pravosudne funkcije za takve zloupotrebe.

Govorimo i o ugrožavanju osnovnih prava, ne samo organizacionom problemu?

Da, ovdje govorimo upravo o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Ako imam problem sa vlasništvom, normalno je očekivati da bude riješen u razumnom roku. Kupio sam stan, imam problem, a postupak traje 20 godina. Kakvu poruku šaljemo? Od tog prava nema ništa.

Ili recimo, budete optuženi 2016. godine, a postupak počne nakon 8 ili 9 godina. Imamo takav slučaj. Sudija onda kaže „moramo ovo ubrzati“. Jesam li ja kriv što vi 9 godina niste okončali postupak i zašto ja da nosim taj teret?

Moramo se ugledati na pozitivne primjere iz Zapadne Evrope. Naše istrage su zatvorene, netransparentne, osumnjičeni ne učestvuje do finala. Čim se otvori istraga, osumnjičenog treba obavijestiti, dati mu priliku da iznese svoje dokaze pred sudijom prije optuženja. Imamo tužioce koji nisu u stanju da razlikuju saobraćajnu nesreću od pokušaja ubistva. Imamo slučaj Memić gdje sam to dokazao, ali nakon pet godina borbe pred Vrhovnim sudom. Zbog čega nije utvrđena odgovornost tih ljudi? Okvir službene dužnosti nije da ubistvo procesuirate kao saobraćajnu nesreću, to je zloupotreba ovlaštenja.

Čemu da se nada građanin ili organizacija civilnog društva koja se zalaže za zaštitu ljudskih prava i javnog interesa u takvim okolnostima? Na primjer, kada pojedinac ili organizacija uspiju u postupku zaštite svojih prava, ali ostanu bez naknade velikih sudskih troškova?

Pa to je neka proizvoljna odluka suda. Ako je stranka uspjela u postupku, onda joj moraju biti nadoknađeni i troškovi. To je sasvim sigurno proizvoljna primjena prava.

Da li ta različita praksa u pogledu dosuđivanja troškova postupka može obeshrabriti građane i organizacije da uopšte traže sudsku zaštitu i štite ljudska prava pred zakonom?

Gledajte, postavlja se pitanje koliko se sve ovo isplati. Ja imam impozantan broj ljudi s kojima sam se zamjerio u profesionalnom smislu podnoseći krivične prijave protiv sudija i tužilaca. Idem težim putem da zaštitim prava svojih klijenata. Drugi put je da se nikome ne zamjerate, što je finansijski lukrativnije. Ali ako me pitate isplati li se boriti – isplati se. Sve ostaje zapisano. Svaki taj doprinos kad-tad mora dovesti do promjene.

U našem narodu kažu “pravda je spora, ali dostižna”. Da bi se to desilo, moramo svi uporno raditi. Na slučaju Dženana Memića radim 10 godina, i dalje je u toku. Toga ne bi bilo da je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo radilo svoj posao. Slučaj Davida Dragičevića isto tako dugo traje; Ustavni sud je poništio istragu Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci. Da li ima odgovornosti? Nema je. Gdje nema odgovornosti, nema ni budućnosti. Ali moramo nastaviti ukazivati.

Uzmimo kao hipotetički primjer SLAPP tužbu zbog izvještavanja o koncesijama za solare na plodnom poljoprivrednom zemljištu. Ako investitor tuži, traži ozbiljan iznos, navodno za pretrpljenu štetu koju je uzrokovao medij ili organizacija civilnog društva. Kako se boriti s tim strateškim tužbama protiv javnog istupanja?

Pogledajte, tu se opet vraćamo na sudski postupak. Da bi on dobio tu potencijalnu naknadu, on mora dokazati da postoji pravni osnov, visinu štete itd. Unaprijed bih mogao dati prognozu da on u tome ne može uspjeti, jer vi niste ništa drugo radili nego ste obavljali svoj posao. Okvir ovlaštenja novinara je da ukazuje na probleme. Vi niste nikome zavrtali ruku ni falsifikovali dokumentaciju.

Primjenjuje li se i kako praksa Evropskog suda za ljudska prava pred sudovima u Bosni i Hercegovini na ujednačen, dosljedan način?

To je jako kompleksno pitanje. Ako vam je oslonac Evropski sud, to je otprilike kao kad bi ljekar rekao pacijentu: „Liječenje u našoj bolnici će trajati 10-15 godina, pa ako ne uspijemo, onda ćete biti prebačeni u neku evropsku bolnicu.“

Da biste došli pred Evropski sud, morate iscrpiti domaće pravne lijekove. Ako vam postupak traje 16 godina (kao u onom mom sporu gdje još traje pripremno ročište), pa onda Vrhovni sud, pa revizija godinu-dvije, pa Ustavni sud… dok dođete do Evropskog suda, to je 20-25 godina. To je apsolutno nedopustivo.

Ne želim ja da neko hapsi tužioce ili sudije zbog svakog propusta, ali grubi propust je kad pripremno ročište traje sedam godina! Grubi propust je kad sudija braniocu zakaže suđenje na dan kad već ima zakazano drugo suđenje! Tu moramo imati reakciju kako ne bismo vodili postupke koji koštaju puno i dugo traju, a ne daju garanciju pravde.

Praksa Evropskog suda se definitivno primjenjuje. Ali prema njihovoj praksi, potpuno je neprihvatljivo da postupci traju ovoliko. Spora pravda nakon 20 godina je opet nepravda. Od stavova Evropskog suda mi nemamo puno koristi, jer mi ukažemo sudijama na praksu Evropskog suda, a oni kažu: „Pa dobro, u redu je, rekli ste, sjedite.“ Nemate adekvatnu reakciju, nama treba mehanizam koji će probuditi one koji zloupotrebljavaju zakon misleći da im je to okvir ovlaštenja. To nisu ovlaštenja, to su zloupotrebe.

Kako zagovarati odgovornost institucija zbog neujednačene prakse i povrede prava?

Advokatura, kao i mediji, ima jako značajno mjesto u društvu. Obzirom da mi advokati svakodnevno nailazimo na ove probleme, jedino rješenje za medije je da angažuju stručne advokate da zastupaju njihove interese. Ali ponovo kažem, potrebno je izvršiti neku vrstu pozitivnog pritiska. Sve ipak počinje i završava na sudu. Tužilac može biti loš, ali sudija je taj koji nepravilnosti mora sankcionisati na startu – od vraćanja neuredne optužnice do rješavanja problema dugotrajnih tužbi za klevetu.

Početna tačka problema je nezavisan i nepristrasan sud. Kako dostići te standarde, ne znam. Ja sam se nekad bavio mišlju da tu moramo imati neku vrstu pravosudne inspekcije ili neki strani element da sagleda te probleme. Veliki slučajevi se ne procesuiraju. Rješenje nije tako jednostavno naći jer je pravosuđe jedan od stubova vlasti, ali očigledno ova druga dva stuba imaju ostvarujući uticaj. Ne možemo naći čarobnu formulu osim ove, a to je da nastavimo borbu i da se nadamo rezultatu.

The post Ifet Feraget: Spora pravda nakon 20 godina je opet nepravda appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Javna ustanova Služba za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona je u prošloj godini u radnom odnosu, na određeno vrijeme, primila pet zaposlenika, bez javnog oglašavanja , navodi se u izvještaju Ureda za reviziju institucija Federacije BiH. Radna mjesta odnosila su se na dva stručna saradnika, referenta, evidentara i spremačicu.

Iako je Uredba Vlade USK omogućila prijem zaposlenika na određeno vrijeme bez javnog oglasa, revizori su ukazali da takva praksa nije usklađena sa Zakonom o radu, kojim je propisana obaveza javnog oglašavanja radi osiguranja transparentnosti postupka zapošljavanja.

Takođe, Služba nije prezentovala dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo na koji način su odabrani kandidati kojima su zaključeni ugovori o radu.

Sistem finansijskog upravljanja i kontrole, navodi se u izvještaju, nije u potpunosti uspostavljen u dijelu upravljanja rizicima i kontrolnim aktivnostima u skladu sa Zakonom o finansijskom upravljanju i kontroli u javnom sektoru u FBiH, Pravilnikom o provođenju finansijskog upravljanja i kontrole u javnom sektoru u FBiH i Pravilnikom o uspostavljanju i provođenju finansijskog upravljanja i kontrole u Službi.

“ Izjava o fiskalnoj odgovornosti sačinjena je dostavljena 30. 3. 2026. godine Ministarstvu finansija Unsko-sanskog kantona, što nije u skladu sa rokom utvrđenim Pravilnikom o obliku i sadržaju, načinu popunjavanja i predaje izjave o fiskalnoj odgovornosti”, konstatuju u Uredu.

Revizori konstatuju da je Služba za zapošljavanje USK prekršila Zakon o budžetima , jer prilikom dodjele sredstava po programima “Služba u saradnji sa poslodavcima 2025” i “Druga prilika 2025” nije osigurana transparentnost, odnosno nije prezentovana dokumentacija koja bi potvrdila način provođenja postupka dodjele više od četiri miliona KM.

Revizijom je utvrđeno da su se zaprimljene prijave po programima evidentirale pod rednim brojem protokola i vremenu prijema prijave, međutim nije prezentovano da je Služba sačinila pregled pristiglih prijava po programima, niti liste odobrenih i odbijenih zahtjeva. Iako je Služba na svojoj internet stranici objavila obavijest da su otvoreni navedeni programi, nije prezentovana dokumentacija koja bi potvrdila način provođenja postupka dodjele sredstava.

“Shodno navedenom ne možemo potvrditi da je izbor korisnika izvršen na transparentan, objektivan i jednak način za sve podnosioce prijave, niti da su sredstva u ukupnom iznosu od 4.179.780 KM dodijeljena isključivo korisnicima koji ispunjavaju propisane uvjete . To nije u skladu sa članom 4. Zakona o budžetu u FBiH i Smjernicama”, konstatovali su federalni revizori.

Javna ustanova Služba za zapošljavanje USK dobila je negativno mišljenje Ureda za reviziju institucija Federacije BiH o finansijskim izvještajima za 2025. godinu, dok je za usklađenost poslovanja sa zakonima i drugim propisima izraženo mišljenje s rezervom. Osim pomenutih nepravilnosti, revizori su problematizirali i potraživanja imovine, kao i činjenicu da Služba već godinama funkcioniše bez Nadzornog odbora.

Federalni revizori dali su ukupno više preporuka koje se odnose na unapređenje sistema internih kontrola, transparentnije zapošljavanje, pravilno vođenje evidencije, naplatu potraživanja, usklađivanje podataka o imovini i zakonito upravljanje javnim sredstvima .

The post NALAZ REVIZORA: Služba za zapošljavanje USK primala radnike bez konkursa, sporna i dodjela više od četiri miliona konvertibilnih maraka appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Dvije godine poslije, tvrtka povezana s njim bilježi gubitke, dok je druga promijenila vlasnika i danas ima blokirane račune.

Litovčenko je jedan od oko 40 stranih državljana kojima je Vijeće ministara BiH od početka 2023. dodijelilo državljanstvo, procjenjujući da su od osobite koristi za BiH.

Zakon omogućava da stranci, po ovoj osnovi, dobiju državljanstvo bez ispunjavanja svih uvjeta koji vrijede u redovitom postupku naturalizacije.

Sustav, međutim, ne predviđa mehanizam kojim bi se naknadno provjeravalo jesu li ostvareni poslovni planovi i ulaganja zbog kojih su pojedini stranci dobili državljanstva, kao ni tko bi to trebao raditi, piše Radio Slobodna Evropa.

Ministarstvo civilnih poslova BiH sada izmjenom propisa želi pooštriti kriterije za državljanstvo BiH po ovoj osnovi, uz upozorenja da su se preporuke u pojedinim slučajevima davale olako.

Što se događalo s tvrtkama povezanim s Litovčenkom?

Tvrtka “Turističke inovacije”, koju je Litovčenko osnovao nekoliko mjeseci prije dobivanja državljanstva, u međuvremenu je promijenila naziv i sjedište, pa se danas vodi kao tvrtka “Softio” na Palama.

Registrirana je kao tvrtka za računalno programiranje, ima jednog zaposlenog, a prema podacima platforme CompanyWall u 2025. poslovala je s gubitkom od oko 30.900 maraka (oko 20.000 eura).

U vrijeme kada je aplicirao za državljanstvo BiH, bio je povezan i sa sarajevskom tvrtkom “Express Consulting”, koju je kupio 2022. godine.

Bila je u njegovu vlasništvu do lipnja 2025., kada je promijenila vlasnika, a računi su joj danas blokirani, pokazuju poslovni registri.

S Litovčenkom RSE nije uspio stupiti u kontakt za razgovor o rezultatima poslovanja nakon stjecanja državljanstva. Većina dostupnih telefonskih brojeva u tvrtkama s kojima je povezan nije u funkciji, a na upite e-mailom nije odgovoreno.

U slučaju ovog ruskog državljanina preporuku za prijam u državljanstvo BiH dala je Gospodarska komora entiteta Republika Srpska. Iz te komore nije bilo odgovora na upit RSE-a na temelju čega i kakve je podatke imala o njegovu poslovanju i planovima.

Predsjednik Komore Goran Račić, koji nije odgovorio na pozive, naveo je u ranijoj izjavi za RSE da se preporuke daju na temelju poslovnih planova koje kandidat namjerava realizirati.

Prije nego što je dobio državljanstvo BiH, za Litovčenka je bilo poznato da posluje i u susjednoj Hrvatskoj. U toj zemlji danas, prema podacima iz poslovnih registara, ima dvije tvrtke koje su proteklih godina poslovale s gubitkom.

Jednu od njih, “Business Solution” sa sjedištem u Zagrebu, preuzeo je u ožujku 2025. godine, a do tada je direktorica bila ruska državljanka Anna Alferova.

Alferova se spominje i u BiH, s obzirom na to da je krajem svibnja prošle godine također dobila državljanstvo, odlukom Vijeća ministara BiH.

Državljanstvo joj je dodijeljeno kao osobi od interesa u području sporta, a preporuku je dao Biatlon savez BiH, koji je s radom počeo tri mjeseca prije dodjele državljanstva.

Iz tog saveza do objave teksta nisu odgovorili na upit RSE-a o razlozima zbog kojih je preporuka dana te na koji način ona konkretno doprinosi razvoju biatlona.

Litovčenko nije jedini

Otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine, državljanstvo BiH dobilo je i pet ruskih državljana na temelju ubrzane dodjele za osobe od osobite koristi, dok je jedan zahtjev još u postupku.

Nakon što je procijenjeno da mogu donijeti korist gospodarstvu BiH, u rujnu i listopadu prošle godine državljanstvo su dobili i Ljudmila Budilova i Jevgenij Budilov.

Riječ je o vlasnici i direktoru tvrtke “Eva Genesis” u Banjoj Luci koja je, prema podacima iz sudskog registra, osnovana u ožujku 2025. s osnivačkim kapitalom od jedne konvertibilne marke.

S Budilovom RSE nije uspio stupiti u kontakt, a na dostupni broj telefona tvrtke javio se odvjetnik Miloš Kudra, koji je kratko kazao da je zastupao tvrtku u određenim postupcima, ali da nema kontakt s vlasnicima.

Na adresi na kojoj je registrirana smješteno je desetak tvrtki, uglavnom odvjetničkih ureda. Na pločama na ulazu u zgradu nema istaknutog naziva tvrtke EVA Genesis, koja je registrirana za vanjskotrgovinske djelatnosti.

Ta se tvrtka pojavila u fokusu javnosti nakon što je državljanstvo BiH ranije ove godine zatražio i Ilia Perekopskii, potpredsjednik platforme Telegram.

Gospodarska komora RS-a, koja je za to dala preporuku, navela je da namjerava u njoj preuzeti udio i da bi preko te tvrtke realizirao ulaganja u digitalni marketing, informacijsku tehnologiju i modnu industriju.

Bijeg od sankcija?

BiH održava bezvizni režim s Rusijom, iako Europska unija godinama traži da uskladi viznu politiku s politikom Unije.

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, dio ruskih poduzetnika poslovanje je prebacio u BiH. Pojedini su ranije za RSE govorili da su to učinili zbog sankcija i problema s međunarodnim plaćanjima, kako bi lakše nastavili raditi s inozemstvom.

U protekle četiri godine 50 državljana Rusije osnovalo je tvrtke u entitetu RS, prema podacima koje je RSE-u dostavila Agencija za posredničke, informatičke i financijske usluge (APIF), dok za Federaciju BiH ti podaci nisu dostupni.

Riječ je uglavnom o manjim tvrtkama koje su, među ostalim, registrirane za poslovno i menadžersko savjetovanje, računalno programiranje i druge IT usluge, trgovinu i građevinarstvo.

Među njima je i tvrtka IREQ, registrirana od ove godine u Banjoj Luci za trgovinu strojevima i opremom, a u vlasništvu je Aleksandra Genadijeviča Zamahina.

Zamahin je nekadašnji vlasnik tvrtke FAM Robotiks, koja je bila pod američkim sankcijama zbog veza s ruskim vojnim i industrijskim sektorom.

Vlada RS-a podržala je njegov prijedlog za stjecanje državljanstva BiH, uz obrazloženje da želi prenijeti poslovne kapacitete u taj entitet i tamo investirati. O njegovu zahtjevu još nema odluke Vijeća ministara BiH, a na upit za razgovor nije odgovorio.

Tvrtku u tom entitetu osnovao je i Rus Andrei Beker, koji se dovodi u vezu s obukama Moldavaca za izazivanje nereda u toj zemlji.

Ranije je ukrajinska stranica Mirotvorec, koja objavljuje baze podataka o “proruskim teroristima, separatistima, plaćenicima, ratnim zločincima i ubojicama”, Bekera označila kao pripadnika paravojne ruske plaćeničke skupine Wagner.

Tko preporučuje kandidate?

Od početka 2023. godine, državljanstvo BiH dobila su 43 stranca na temelju mehanizma osobite koristi za zemlju, dok je Ministarstvo u tom razdoblju zaprimilo 56 zahtjeva.

Državljanstva su dodjeljivana, pored ostalih, poduzetnicima i sportašima iz Rusije, Turske, Srbije i Hrvatske.

Preporuke daju nadležna ministarstva, Vanjskotrgovinska komora BiH, vlade entiteta i Brčko distrikta, entitetske gospodarske komore, Olimpijski odbor BiH i registrirani sportski savezi.

One su dio dokumentacije na temelju koje Ministarstvo civilnih poslova BiH priprema predmet, a konačnu odluku o državljanstvu donosi Vijeće ministara BiH.

Mirsad Jašarspahić, predsjednik Gospodarske komore Federacije BiH, kaže za RSE da se pri davanju preporuka gledaju ekonomski pokazatelji, program rada, postojeća i najavljena ulaganja te kontakti u poslovnoj zajednici.

Ističući da nije informiran o konkretnim slučajevima izostanka poslovnih rezultata, kazao je da gospodarske komore ne predlažu kandidate za državljanstvo, već daju preporuku za osobe koje su već podnijele zahtjev.

“Preporuke smo davali više puta kada smo smatrali da trebamo privući investicije. Bilo je i slučajeva kad vidimo da za to nema uvjeta jer nema naznake investicija i poslovanja. Komore postupaju oprezno, ali nisu inspektori. Postoje institucije koje bi se trebale time baviti kako ne bi bilo zlouporaba”, kazao je.

Najava strožih propisa

Zakon o državljanstvu BiH predviđa redovitu naturalizaciju stranaca koji, pored ostalog, moraju imati odobren stalni boravak u BiH u trajanju od najmanje tri godine i ispunjavati druge uvjete.

Posebna osnova predviđena je za osobe koje se smatraju od osobite koristi za BiH, a zbog očekivanog doprinosa gospodarstvu, sportu, kulturi ili znanosti.

U tim slučajevima omogućen je izuzetak od pojedinih uvjeta redovite naturalizacije, među kojima su najmanje tri godine stalnog boravka i odricanje od prethodnog državljanstva.

Procedura dodjele državljanstva osobama od osobitog interesa uređena je pravilnikom iz 2009. Ministarstvo civilnih poslova BiH pripremilo je novi tekst kojim želi pooštriti i preciznije urediti taj postupak.

U obrazloženju navodi da veći broj podnositelja zahtjeva olako dobiva preporuke nadležnih tijela, uz štura i nepotpuna obrazloženja, te da među njima ima i onih koji nisu osobe od osobite koristi za BiH.

Novi pravilnik sužava krug institucija koje mogu predlagati osobe za državljanstvo, a iz tog procesa izuzete su Vanjskotrgovinska komora BiH i entitetske gospodarske komore.

Prema Pravilniku koji je na snazi od 2009., Ministarstvo provjerava predstavlja li osoba prijetnju nacionalnoj sigurnosti i je li joj izrečena mjera protjerivanja iz BiH. Novi pravilnik precizira da podatke pribavlja od Službe za poslove sa strancima BiH i Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

Novi pravilnik razmatran je na sjednici Vijeća ministara BiH 30. srpnja, ali nije dobio potrebnu podršku u prvom krugu glasovanja.

Upozorenja iz EU

Dodjelu državljanstva osobama od posebnog interesa omogućava i zakon u Srbiji, o čemu odlučuje Vlada Srbije. U tim slučajevima nije potrebno ispuniti uvjete iz redovitog postupka koji se odnose na prethodni boravak u Srbiji i odricanje od postojećeg državljanstva.

Od 2022. godine državljanstvo po toj odredbi dobilo je više od 200 ruskih državljana, navela je Europska komisija u izvješću krajem 2025., ističući da su profili nekoliko njih izazvali zabrinutost u EU.

Europska komisija zatražila je od Srbije da ne dodjeljuje državljanstvo ubrzanim postupcima državljanima zemalja koje predstavljaju sigurnosni rizik za EU te da osigura adekvatne sigurnosne provjere.

U prvoj polovici ove godine Vlada Srbije dodijelila je četiri puta više državljanstava ruskim građanima nego svima ostalima, pokazala je analiza RSE-a. Među njima ima ruskih državljana koji su pod međunarodnim sankcijama.

Početkom godine državljanstvo Srbije dobio je Valerij Kazikajev, koji je na popisu američkih sankcija od travnja 2023. zbog poslovnih veza s ruskim oligarhom Ališerom Usmanovim, koji ima bliske veze s Kremljom.

Iznimke od ispunjavanja svih uvjeta za dodjelu državljanstva predviđaju i zakoni u Crnoj Gori, kada postoji procjena da je to od interesa za državu.

Na toj odredbi bio je zasnovan i program ekonomskog državljanstva, uveden 2019. godine, kojim su stranci koji investiraju u toj zemlji mogli dobiti putovnicu.

Prema podacima crnogorske Agencije za investicije, do ukidanja programa dodijeljeno je 807 državljanstava, najvećim dijelom osobama iz Rusije i Kine.

Program je ukinut krajem 2022. godine, nakon višegodišnjih upozorenja Europske komisije o sigurnosnim i migracijskim rizicima.

The post DRŽAVLJANSTVO BEZ POKRIĆA Kako su stranci s blokiranim tvrtkama postali građani od “osobitog interesa” za BiH appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Za 3. septembar u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske najavljeno je osnivanje Privredne komore države Izrael u Republici Srpskoj.

Na njenom čelu biće izraelski biznismen Amir Gross Kabiri, dok će domaćini inauguracije biti Kabiri i vršilac dužnosti direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju RS Ana Trišić Babić. Najavljeno je i prisustvo izraelske ambasadorice u Bosni i Hercegovini Galit Peleg.

Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić u otvaranju komore vidi prije svega ekonomsku priliku. Nakon, kako kaže, godina u kojima se govorilo o zatvorenosti Republike Srpske, dolazak privredne komore Izraela za njega predstavlja mogućnost otvaranja novih poslova.

“Kada imamo otvaranje Privredne komore jedne od zemalja koja ima najsavremenije tehnologije i koja napola vlada svijetom, kako mislite šta je cilj? Cilj je da imamo tu Privrednu komoru ovdje“, rekao je Minić.

Kao prve oblasti moguće saradnje naveo je energetiku i infrastrukturu.

„U oblasti energetike imamo nekoliko projekata koji su ogromni. Drugi su vezani za infrastrukturu. Želimo da ovaj investicioni ciklus bude što prije ostvaren i u svakom slučaju da imamo strane partnere“, rekao je Minić.

Koji su to projekti i koje izraelske kompanije bi u njima mogle učestvovati, za sada nije precizirano. Međutim, prije pitanja o budućim investicijama postoji još jedno – šta se zapravo 3. septembra otvara u Banjaluci?

Komora u BiH već postoji, na čelu joj, ko drugi nego Kabiri

Amir Gross Kabiri već četiri godine predsjedava organizacijom gotovo identičnog naziva – Privrednom komorom države Izrael u BiH.

U registru Ministarstva upisana je 31. maja 2022. godine pod brojem RU-2612. I finansijske izvještaje Ministarstvu dostavlja kao udruženje u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama BiH.

I sama komora se predstavlja kao nezavisna neprofitna organizacija čiji je cilj podrška kompanijama iz BiH i Izraela, unapređenje privredne saradnje i olakšavanje bilateralnih ulaganja.

Kada je u septembru 2022. godine otvorena glavna kancelarija Kabirijeve komore u Mostaru, Spoljnotrgovinska komora BiH objavila je da je planirano i otvaranje produžnica u Sarajevu i Banjaluci. Mostarsku kancelariju tada su otvorili predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i tadašnji izraelski ambasador u BiH Noah Gal Gendler.

To znači da je kancelarija u Banjaluci bila planirana četiri godine prije sadašnje najave.

Direktor Kancelarije za međunarodnu saradnju Ana Trišić Babić je nakon januarske posjete Izraelu govorila da će izraelska strana „ispitati mogućnost otvaranja kancelarije u Banjaluci“.

Zbog toga nije jasno da li se 3. septembra osniva novo pravno lice u Republici Srpskoj, formalizuje već postojeća banjalučka kancelarija ili se otvara podružnica udruženja RU-2612 iz Mostara.

No jasna je podrška izraelskih diplomata Kabirijevoj organizaciji. Tadašnji ambasador Izraela u BiH učestvovao je u otvaranju kancelarije u Mostaru, a ambasadorica Galit Peleg najavljena je za inauguraciju u Banjaluci.

Krovna komorska organizacija u Izraelu je Federation of Israeli Chambers of Commerce (FICC). Ona okuplja regionalne privredne komore u samom Izraelu, dok u drugim državama postoje brojne bilateralne izraelsko-strane privredne komore, uglavnom organizovane kao posebne neprofitne organizacije.

Država Izrael ima i zvaničnu mrežu ekonomskih predstavništava u inostranstvu, ali nju vodi Foreign Trade Administration Ministarstva ekonomije i industrije. Izraelsko ministarstvo navodi oko 50 ekonomskih i trgovinskih misija u ključnim svjetskim poslovnim centrima.

Za sada nema javno dostupnog dokumenta koji bi pokazao da je Kabirijeva organizacija dio FICC-a ili jedna od tih državnih trgovinskih misija.

Velike najave projekata, ali mala trgovinska razmjena

Najava otvaranja komore dolazi u trenutku kada postojeća trgovinska razmjena BiH i Izraela nije naročito velika.

Prema podacima UN Comtradea, BiH je tokom 2025. godine u Izrael izvezla robe vrijedne oko 11,66 miliona dolara, dok je iz Izraela uvezla približno 12,08 miliona dolara. Ukupna robna razmjena dvije zemlje bila je oko 23,7 miliona dolara.

Izvoz BiH prema Izraelu prethodno je rastao. U 2023. godini iznosio je približno 14,7 miliona dolara, a godinu kasnije dostigao je oko 17 miliona. Već 2025. pao je na 11,66 miliona dolara, odnosno za približno 31 odsto u odnosu na prethodnu godinu.

Struktura izvoza pokazuje i relativno uzak krug proizvoda. Od ukupnog izvoza BiH u Izrael u 2025. godini oko 5,9 miliona dolara odnosilo se na životinjske i biljne masti i ulja. Električne i elektronske opreme izvezeno je za oko 2,4 miliona, a namještaja, rasvjete i montažnih objekata za još 2,2 miliona dolara.

Izrael je u BiH najviše prodavao optičku, fotografsku, tehničku i medicinsku opremu, vrijednu gotovo pet miliona dolara. Slijede alati i proizvodi od osnovnih metala, plastika, voće, aluminijum i farmaceutski proizvodi.

Podaci Spoljnotrgovinske komore BiH pokazuju da je samo u segmentu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda BiH tokom 2025. godine u Izrael izvezla oko 5,5 miliona eura robe, dok je iz Izraela uvezla oko milion eura takvih proizvoda.

Izrael ni danas ne spada među značajnije spoljnotrgovinske partnere BiH. U 2024. godini na izraelsko tržište otpadalo je približno 0,19 odsto ukupnog bh. izvoza, dok je udio Izraela u ukupnom uvozu BiH bio oko 0,06 odsto.

Najave Vlade RS o „ogromnim“ energetskim projektima i infrastrukturnim poslovima zato zasad nisu praćene imenima izraelskih investitora niti vrijednostima konkretnih investicija.

„Kada imate strani kapital, strane firme, sigurno je da će i njima biti u cilju da ovdje nema krize i da funkcionišemo na jedan normalan način, ali prvenstveno ekonomija“, rekao je Minić.

Intenziviranje političkih veza

Ekonomska saradnja nije jedini pravac u kojem se posljednjih godina razvijaju odnosi Republike Srpske i Izraela. Kontakti političkog vrha Republike Srpske sa izraelskim zvaničnicima u posljednje dvije godine bili su učestali, a od proljeća 2025. sastanci su održavani i sa samim vrhom izraelske države.

Posebno se u tim kontaktima izdvajao Milorad Dodik.

U martu 2025. godine, dok je bio predsjednik Republike Srpske, Dodik je boravio u Jerusalimu na Međunarodnoj konferenciji o borbi protiv antisemitizma, gdje se 27. marta sastao sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. Nakon sastanka govorio je o podršci Izraelu, istorijskim vezama srpskog i jevrejskog naroda i političkoj poziciji Republike Srpske.

Manje od godinu dana kasnije Dodik je ponovo bio u Izraelu, ovaj put kao dio delegacije Republike Srpske koju je u januaru 2026. predvodila vršilac dužnosti predsjednika RS Ana Trišić Babić.

Delegacija je tokom višednevnog boravka imala sastanke sa nizom visokih izraelskih zvaničnika, uključujući predsjednika Isaka Hercoga, premijera Benjamina Netanjahua i druge članove izraelske vlasti.

Netanjahu je 28. januara primio Trišić Babić i Dodika u svom kabinetu u Jerusalimu.

Tokom iste posjete razgovarano je i sa Zeevom Elkinom, izraelskim ministrom zaduženim za nacionalne projekte, a Dodik je govorio o mogućim investicijama, finansijskoj saradnji i uspostavljanju avionske linije između Banjaluke i Tel Aviva.

Posebno zanimljiva je bila izjava Ane Trišić Babić nakon izraelskih sastanaka.

„Borba za Republiku Srpsku i njeno pozicioniranje nastavlja se preko izraelskih prijatelja. Pojačavamo kontakte i saradnju sa administracijom SAD i Bijelom kućom“, rekla je Trišić Babić, a nekoliko dana nakon te izjave, delegacija RS otputovala je u Sjedinjene Američke Države.

Kontakti sa izraelskim zvaničnicima nastavljeni su i tokom proljeća. Željka Cvijanović se početkom marta u Vašingtonu sastala sa izraelskim ambasadorom u SAD Yechielom Leiterom, a u junu je otputovala u Izrael.

Jedan od najvažnijih sastanaka imala je 22. juna sa Benjaminom Netanjahuom. Prema zvaničnom saopštenju Predsjedništva BiH, razgovarano je o mogućnostima unapređenja ekonomskih veza i snažnijem povezivanju resornih ministarstava Vlade Republike Srpske sa ministarstvima Vlade Izraela. Tokom iste posjete Cvijanović je razgovarala i sa predsjednikom Izraela Isakom Hercogom, ministrom vanjskih poslova Gideonom Sarom i predsjednikom Kneseta Amirom Ohanom.

Politička analitičarka Tanja Topić upravo u tom kontekstu posmatra i otvaranje komore.

„Definitivno se ovim potezom potvrđuje ‘tradicionalno prijateljstvo’ između Izraela i aktuelne vlasti u Republici Srpskoj. Mi smo vidjeli da je svih ovih godina, i u vrijeme kada je izašao iz predsjedničke fotelje, Milorad Dodik boravio u Izraelu, sastajao se sa najvišim zvaničnicima Izraela i vidjeli smo nedavno da su vrata Izraela u svim važnijim institucijama bila širom otvorena za Željku Cvijanović na svim zvaničnim sastancima“, kaže Topić.

Izrael, Vašington i lobiranje

Topić smatra da ekonomske i političke odnose sa Izraelom treba posmatrati i u kontekstu lobističkih poslova koje vlast Republike Srpske posljednjih godina ugovara u Sjedinjenim Američkim Državama.

„Ovo otvaranje je signal i potvrđivanje dobrih političkih veza, ali ne smijemo zanemariti jedan vrlo važan detalj da su različite lobističke organizacije i kuće u SAD godinama radile i sada intenzivno rade lobistički posao za aktuelnu vlast iz Republike Srpske“, kaže Topić.

Jedna od veza između izraelskih kontakata i Vašingtona pojavljuje se kroz američko-izraelskog advokata Marca Zella i njegovu firmu Zell & Associates International Advocates, koja je prema američkom Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA) prijavila zastupanje interesa Republike Srpske u SAD.

Zell se pojavljivao i kao jedan od ljudi povezanih sa kontaktima predstavnika Republike Srpske sa izraelskim političkim vrhom.

Na direktno pitanje ima li otvaranje komore veze sa budućim lobiranjem ovdje ili u Vašingtonu, Minić je danas kratko odgovorio: „Ne znam to u ovom momentu.“

Milioni za predstavništvo čiji je status osporio Izrael

Pitanje formalnog statusa institucije koja povezuje Republiku Srpsku i Izrael nije prvi put otvoreno.

Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić zato podsjeća na slučaj Predstavništva Republike Srpske u Izraelu.

„Iako ja smatram da srpski narod sa Izraelom treba da ima dobre veze, to ne znači da neko u RS treba da ima sumnjive veze. Jedne su veze naroda, a drugo je sve što je ova vlast radila sumnjivog karaktera, a ticalo se nekih odnosa sa određenim krugovima koji dolaze iz Izraela“, kaže Trivić.

Ministarstvo spoljnih poslova Izraela 2017. je diplomatskom notom obavijestilo Ambasadu BiH da je Predstavništvo Republike Srpske u Jerusalimu zatvoreno 31. decembra 2013. i da nakon toga nije ponovo otvoreno.

Izraelska strana tvrdila je da je organizacija preregistrovana u privatnu kompaniju i da Arie Livne nije predstavnik Republike Srpske u Izraelu, ali Vlada RS imala je drugačije tumačenje.

Tvrdila je da predstavništvo postoji i da je od početka 2014. preregistrovano u „Komercijalno predstavništvo Srpska“, te da predstavništva Republike Srpske nisu diplomatsko-konzularna predstavništva.

Bez obzira na spor oko njegovog statusa, finansiranje iz budžeta Republike Srpske trajalo je godinama. Prema podacima Vlade RS koji su objavljivani tokom spora, od 2007. do 2015. godine za rad predstavništva u Izraelu izdvojeno je približno 2,5 miliona KM. Samo od početka 2014. do kraja 2016. izdvojeno je 970.000 KM, dok su i nakon 2017. za njegov rad godinama planirani iznosi od oko 300.000 KM godišnje, a kasnije i 320.000 KM.

Posebno je zanimljiv odnos uloženog i tada evidentiranog ekonomskog efekta. Prema podacima Vlade RS objavljenim u vrijeme afere sa predstavništvom, ukupne izraelske investicije u Republiku Srpsku od 2007. do 2015. iznosile su oko 2,5 miliona KM – približno koliko je u istom periodu iz budžeta izdvojeno za rad predstavništva u Izraelu.

„Podsjećam i na poznatu staru aferu nepostojećeg predstavništva RS u Izraelu i niko nije izašao da prizna da mi tamo ništa nismo imali, samo smo vodili na papiru, a stotine hiljada maraka, možda i milioni su otišli za rad tog predstavništva koji ništa nije radio“, kaže Trivićeva.

The post Velike najave, mala trgovina: Šta Republici Srpskoj donosi Privredna komora države Izrael? appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Kao krajnju mjeru za opstanak i rješavanje ovog problema, Udruženje je pozvalo sve prevoznike i zaposlene na proteste koji počinju u ponedjeljak, 31. avgusta, mirnim okupljanjem ispred Delegacije EU od 12 do 14 sati, piše Euronews.

Ključni detalji i planirani koraci:

Novo hapšenje i vraćanje: Samo tokom protekle nedelje, sa šengenskih granica vraćeno je više od 50 srpskih vozača.

Izostanak reakcija Evropske komisije: Iako je Viznom strategijom EU profesionalni prevoz tereta prepoznat kao specifična kategorija kojoj je potreban duži boravak, prevoznici ističu da Evropska komisija i države članice ne pokazuju volju da se problem reši.

Sinhronizovani protesti u regionu: U ponedjeljak, 31. avgusta, ispred sjedišta Delegacije EU u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji biće predat posljednji zvanični apel.

Blokada granica od 14. septembra: Ukoliko EU ne ponudi konkretno rešenje do 1. septembra, prevoznici iz sve četiri zemlje započeće blokadu graničnih prelaza ka Evropskoj uniji početkom 14. septembra 2026. godine.

Prevoznici naglašavaju da blokada granica nije cilj, već prinudno sredstvo pritiska i posljednji poziv na razum upućen evropskim institucijama kako bi se zaštitila egzistencija hiljada vozača i stabilnost međunarodnog transporta.

Bh. prevoznici protestuju u Sarajevu

Informaciju o protestima potvrdili su iz Konzorcijuma “Logistika”.

Član ovog Konzorcijuma Nikola Brković iznio je detaljan plan okupljanja i upozorio na radikalnije poteze ukoliko ne dođe do dogovora u Briselu.

Kako je pojašnjeno, vozači će u ponedjeljak nakratko usporiti saobraćaj u Sarajevu.

“Protest će se održati u ponedjeljak. Za 11:00 sati planirano je okupljanje ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH, au 11:30 sati protestna kolona kreće prema sjedištu Delegacije EU. Protest ispred Delegacije traje od 12:00 do 14:00 sati, dok će sama protestna vožnja ulicama Sarajeva trajati od 11 do 12 sati”, naveo je Brković

The post Prevoznici sa Zapadnog Balkana najavili blokadu granica EU od 14. septembra appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Centar za humanu politiku je prijavio odgovorne iz Vodovod ad Doboj zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično d‌jelo udruživanja radi vršenja krivičnih d‌jela u vezi sa krivičnim d‌jelima izvršenje krivičnog d‌jela u sastavu kriminalnog udruženja, dogovor za izvršenje krivičnog djela, nezakonito postupanje u privrednom poslovanju, zloupotreba položaja, prevara, protivzakonita naplata, falsifikovanje isprave i povreda prava potrošača kada su u periodu od 2020 do 2026. godine dogovorili i izvršili obračun i naplatili više od stvarno isporučene vode, prilikom čega su pribavili protivpravnu korist od  više miliona KM i u istom iznosu nanijeli štetu potrošačima vode.

Na osnovu prijave od strane Centra za humanu politiku, protiv direktora „Vodovoda“ Doboj, tržišnih inspektora i drugih odgovornih lica, zbog sumnje na povredu prava potrošača sa obilježjima krivičnog djela, Okružno javno tužilaštvu u Doboju je formiralo predmet, koji je na osnovu rješenja Glavnog republičkog javnog tužioca prebačen u Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini, piše Odgovorno.

Odluka o delegaciji nadležnosti donesena je kako bi se obezbijedilo nepristrasno postupanje u ovom pravnom procesu. Postupajući tužilac OJT Bijeljina je preuzeo dokumentaciju na daljnje razmatranje i donošenje tužilačke odluke.

Međutim, to je samo jedan u nizu predmeta i postupaka pokrenutih od strane CHP-a i drugih udruženja građana čija je intencija zaštita prava potrošača. A zbog kojih je Osnovni sud donosio privremene mjere obezbjeđenja, radi zaštite potrošača u ovom gradu, Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH kaznila je dobojski „Vodovod“ sa 20.000 KM kao pravno i direktora sa 1.000 KM kao odgovorno lice zbog nezakonitog uzimanja i kopiranja ličnih karata, te, traženja potvrda o zaposlenju od korisnika usluga. Udruženja građana su takođe pokrenula kolektivne tužbe zbog diskriminacije potrošača.

Jedan od razloga zbog kojih će se dobojsko komunalno preduzeće ponovo naći na meti kritika su računi sa apsurdnim podacima. Naime, po prijavi jednog potrošača (ime i prezime poznati portalu Odgovorno.ba) Vodovod ad Doboj mu je ispostavio julski mjesečni račun od 12.283,83 KM za 6.814 m3 navodno isporučene vode.

“Obračunata isporučena voda odgovara stvarnoj stogodišnjoj potrošnji ovog korisnika, a da se radi o nemogućoj isporuci vode dokazuje činjenica da iz otvorene slavine za minut isteče 20 l vode, što znači da bi pod pretpostavkom da je slavina bila u julu neprekidno otvorena 31 dan, količina istekle vode iznosila 892,8 m3, a ne obračunatih 6.814 m3. Ovo je u istoriji vjerovatno najveći ispostavljeni račun za dvočlanu porodicu, zbog čega će ući u rubriku „Vjerovali ili ne“ i Ginisovu knjigu rekorda.” – saopštili su danas (26.08.2026.) iz CHP, kojem je potrošač prijavio ovaj slučaj.

CHP je naveo da je prijavio odgovorne iz “Vodovod” ad Doboj zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično d‌jelo udruživanja radi vršenja krivičnih d‌jela u vezi sa krivičnim d‌jelima izvršenje krivičnog d‌jela u sastavu kriminalnog udruženja, dogovor za izvršenje krivičnog djela, nezakonito postupanje u privrednom poslovanju, zloupotreba položaja, prevara, protivzakonita naplata, falsifikovanje isprave i povreda prava potrošača kada su u periodu od 2020 do 2026. godine dogovorili i izvršili obračun i naplatili više od stvarno isporučene vode, prilikom čega su pribavili protivpravnu korist od  više miliona KM i u istom iznosu nanijeli štetu potrošačima vode.

Inače, CHP je još 29. oktobra 2025. godine podnio prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o davanju saglasnosti na Odluku o usvajanju prijedloga o korekciji cijena usluge proizvodnje i isporuke vode i odvodnje otpadnih voda, ocjenu zakonitosti obračuna i naplate naknade za održavanje vodovodne mreže i objekata na mreži, naknade za zamjenu vodomjera i vodne naknade, kao posebnih troškova koji se naplaćaju od korisnika usluga isporuke vode i odvodnje otpadnih voda. Svojim prijedlogom osporili su zakonitost i ustavnost odluka donesenih od strane Skupštine grada Doboj.

CHP se u svom prijedlogu pozvao na odluku Ustavnog suda u odluci broj U-47/23 od 24.04.2024. godine u kojem je zauzeto stanovište da „obaveza plaćanja mjesečne naknade za održavanje javne vodovodne i kanalizacione mreže, uključujući i mjerni instrument po potrošaču, nema osnova u Zakonu o komunalnim djelatnostima“ i utvrđeno da je neustavan i nezakonit akt Skupuštine opštine Višegrad kojim je data saglasnost na ove naknade. Zatraženo je da iz istih razloga i po istom osnovu Sud utvrdi da Odluka o davanju saglasnosti na Odluku o usvajanju prijedloga o korekciji cijena usluge proizvodnje i isporuke vode i odvodnje otpadnih voda u Gradu Doboj nije u saglasnosti sa Ustavom RS i Zakonom o komunalnim djelatnostima.

The post Dobojski vodovod potrošaču ispostavio račun za jul u visini njegove potencijalne stogodišnje potrošnje vode appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Mještani su video objavama na društvenim mrežama upozorili javnost da se ne poštuju zabrane i sudske odluke.

Republički ekološki inspektor zabranio je rad rudnika kompanije „Drvo export“, nakon što je izašao na teren i zatekao da se kopa bez važeće ekološke dozvole.

Okružni sud u Banjaluci je prije mjesec dana, po drugi put, poništio ekološku dozvolu za eksploataciju uglja na ovom lokalitetu.

Vrhovni sud Republike Srpske je otprilike u istom periodu poništio rješenje Vlade RS kojim je dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na ovom ležištu.

Uprkos sudskim odlukama i poništenim dozvolama, na Bukovoj Kosi se nastavilo iskopavanje.

– Dok se kopanje na Bukovoj Kosi i dalje odvija uprkos poništenim dozvolama, sudskim odlukama i činjenici da se radovi izvode bez važeće ekološke dozvole, ljudi i dalje nemaju osnovne uslove za život. Voda za piće koju mještani uzimaju iz Begovca, izvora uništenog rudarskim radovima, mikrobiološki je neispravna, a sadrži i aluminijum iznad dozvoljenih granica. Umjesto da institucije reaguju, utvrde odgovornost i zaustave radove, Grad Prijedor izlazi u susret kompaniji „Drvo-Export“ i mještanima obezbjeđuje vodu dopremanjem cisterni, navode iz Centra za životnu sredinu.

Iz ove organizacije dodaju da je, prema analizama, i ta voda mikrobiološki neispravna. Kako su napisali u saopštenju, u njoj su pronađene enterokoke i ukupni koliformi a voda nije čak ni hlorisana.

– Ljudi koji su zbog rudnika ostali bez čiste vode sada dobijaju vodu koja takođe nije zdravstveno ispravna.
Sraman slučaj Bukove Kose iznova dokazuje da vlast uporno štiti interesne grupe a ne prava i zdravlje svojih građana, naglašavaju iz Centra za životnu sredinu.

The post Privatna kompanija jača od zakona – uprkos zabranama “Drvo-export” i dalje kopa na Bukovoj Kosi appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Poljoprivredna proizvodnja u Semberiji ove godine ulazi u završnicu sezone sa ozbiljnim gubicima, ali konačna šteta još nije poznata. Kukuruz je najteže pogođen. Prema podacima Gradske uprave Bijeljina, ove godine je tom kulturom zasijano oko 22.000 hektara, nekoliko hiljada manje nego ranijih godina, dok se trenutno može navodnjavati svega tri do pet odsto oraničnih površina. Na parcelama koje nemaju mogućnost navodnjavanja rod je, prema procjenama sa terena, desetkovan.

Za poljoprivrednike je to već dovoljno da traže proglašenje elementarne nepogode.

Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, za BUKU najavljuje da će zahtjev biti upućen Vladi Republike Srpske i da će, ukoliko izostane reakcija, uslijediti protesti.

„Nikad teža godina nije bila. Nikad veća suša, nikad manji prinos, a nikad veća ulaganja. Mi smo stava da država mora intervenisati da pomogne i sljedeće sedmice ćemo tražiti da Vlada proglasi stanje elementarne nepogode sušu. Ukoliko do toga ne dođe, spremni smo i na radikalnije mjere. Jer zaista, ovako više ne može. Ovo je neizdrživo. Peta godina je ovo kako mi radimo sa gubicima.Suša nam uništava sve, nadležni ne reaguju. Uvoz je nekontrolisan.Neko sistemski radi na uništenju domaće privrede“

Zahtjev proizvođača dolazi u trenutku kada se posljedice suše više ne mogu posmatrati samo kroz vrijednost uništenog roda. U Semberiji se već govori o poremećaju na tržištu žive stoke, a proizvođači upozoravaju da bi problem sa kukuruzom mogao otvoriti mnogo veći problem nedostatak hrane za stoku.

Poljoprivrednik Radenko Arsenović već je morao da povuče najteži potez smanjuje stočni fond.

“Mi smo dio stočnog fonda već rasprodali i ako nam ne budu neki podsticaji isplaćeni, mi ćemo morati i ovaj dio rasprodati. Ja se bavim i proizvodnjom mlijeka, a poznato vam je da nam je cijena oborena za skoro pola merke od početka godine.Proizvodnja je pred kolapsom. Otkupna cijena je spala na oko 0,50 KM a ulaganja porasla. Evo, sad smo zbog suše ostali i bez stočne hrane Ljudi masovno rasprodaju stoku, sa ovom računicom smo samo na gubitku”, priča za BUKU Arsenović.

Načelnik Odjeljenja za poljoprivredu Gradske uprave Bijeljina Sreten Vučković kaže za BUKU da je upravo to jedan od neposrednih rizika.

„Situacija je loša, jer je suša uzela danak na parcelama gdje nmije bilo navodnjavanja u ovom trenutju je rano govoriti o visini štete. Tek kada krene berba znaćemo koliko je prosječan prinos, i hoće li biti dovoljno za stočni gfond. Mi smo već drugu godimnu za redom u sistem uveli subvencionisanj ekukuruza, gdje će ove godine biti izdvojeno 500 000 KM za nabavku sjemenskog kukuuza. Potrebno je intenzivirati radove na izgradnji sistema za navodnjavanje, kako bi proizvodnja ubuduće bila moguća. Kukuruz je bazna sirovina za stočnu hranu. U slučaju slabog roda dolazi do poremećaja i na tržištu žive stoke. Farmeri strahuju da neće biti u prilici obezbijediti dovoljno stočne hrane za svoje farme, a stočni fond se u tom slučaju neminovno smanjuje. Pred strukom, alii proizvođačima  je sada veliki izazov  “, navodi Vučković za BUKU.

Podaci sa terena već pokazuju kakav pritisak nastaje kada se cijena stočne hrane i cijena žive stoke ne kreću u istom smjeru. Vučković navodi primjer tržišta svinja: prasići se prodaju po oko 4,50 KM za kilogram žive vage, dok se 100 kilograma kukuruza plaća oko 50 KM.

Za farmera to znači da mu rast troškova hrane ne garantuje i veću zaradu od stoke. Naprotiv, u situaciji kada je cijena finalnog proizvoda ograničena tržištem, skuplja hrana direktno smanjuje prostor za zaradu.

Upitna jesenja sjetva

Među poljoprivrednicima se sve glasnije govori i o jesenjoj sjetvi.

„Smatram da je jesenja sjetva upitna, da će narod ostati bez hrane na prostorima Bosne i Hercegovine. Mi smo u ovoj suši ostali na totalnom gubitku . A podsjetiću vas, prije suše imali smo žetvu pšenice gdje smo i ove godine, kao i prethodnih, bili izmanipulisani. Cijena otkupa je mizerna, većima poroizvođača je predala rod i tek onda čeka kad će mu biti plaćeno i po kojoj cijeni.“, kaže Bakajlić

Zvanična statistika pokazuje da problem sa proizvodnjom kukuruza nije počeo ovog ljeta.  Republika Srpska je tokom 2025. proizvela 398.598 tona kukuruza, što je 14,9 odsto manje nego 2024. godine. U istoj godini smanjena je proizvodnja i nekih drugih važnih ratarskih kultura, među njima krompira za 37,9 odsto, crnog luka za 39,9 odsto i soje za 4,3 odsto.Ukupan obim poljoprivredne bruto proizvodnje u Republici Srpskoj 2025. godine bio je 5,3 odsto manji nego godinu ranije. Biljna proizvodnja smanjena je za 14,3 odsto, dok je vrijednost stočarske proizvodnje povećana za 2,2 odsto.

Ovi podaci pokazuju da je poljoprivreda već prije ovogodišnje suše imala izražene oscilacije u proizvodnji. Sada se na to nadovezuje ekstremno nepovoljna sezona za pojedine kulture.Zato će ovogodišnja šteta imati drugačiju težinu nego kada bi došla nakon nekoliko izuzetno rodnih godina.

Statistika pokazuje i da je stočni sektor već imao različita kretanja po vrstama proizvodnje. Na kraju 2025. broj svinja bio je 2,3 odsto manji nego godinu ranije, a broj goveda 0,2 odsto manji. Proizvodnja svinjskog mesa smanjena je za čak 16,5 odsto, dok su proizvodnja goveđeg i živinskog mesa povećane. Proizvodnja kravljeg mlijeka povećana je 1,7 odsto. Drugim riječima, domaća proizvodnja nije u situaciji u kojoj ima velike viškove stoke i mesa koje može bez posljedica smanjivati.

Svako značajnije smanjenje stočnog fonda dodatno sužava domaću ponudu.

Mlijeko je posebno osjetljivo

Poljoprivredna gazdinstva u Republici Srpskoj proizvela su tokom 2025. ukupno 290,2 miliona litara sirovog mlijeka. Od toga su mljekare i drugi registrovani otkupljivači preuzeli 138,8 miliona litara, odnosno 47,8 odsto ukupne proizvodnje.

To je podatak koji pokazuje koliko je veliki broj domaćinstava uključen u lanac proizvodnje mlijeka. A proizvodnja mlijeka ne može se zaustaviti i ponovo pokrenuti kada cijena stočne hrane postane nepovoljna. Ako je hrana skuplja, troškovi rastu svaki dan.

Zato suša koja je danas pogodila ratarstvo može tek kroz nekoliko mjeseci pokazati puni efekat u stočarstvu.Ako proizvođač procijeni da ne može da obezbijedi hranu za stoku, jedna od mogućnosti je smanjenje broja grla.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, indeks nabavnih cijena sredstava koja se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji u četvrtom tromjesečju 2025. bio je 37,9 odsto viši nego 2020. godine. U odnosu na četvrto tromjesečje 2024. godine, nabavne cijene bile su više za 7,4 odsto.

Istovremeno, prodajne cijene poljoprivrednih proizvoda bile su 47,1 odsto iznad nivoa iz 2020. godine.

Vlada za poljoprivredu izdvaja 180 miliona KM ali proizvođači sada traže dodatnu intervenciju

Vlada Republike Srpske usvojila je za 2026. godinu Plan korišćenja sredstava za podsticanje razvoja poljoprivrede i sela vrijedan 180 miliona KM. Od tog iznosa 107,115 miliona KM predviđeno je za tekuću proizvodnju, 48,92 miliona za dugoročni razvoj, a 23,965 miliona za sistemske mjere. Za regresirano dizel gorivo planirano je 12 miliona KM.

Vlada je istovremeno navela da je za proljetnu sjetvu obezbijeđena podrška kroz finansiranje tekuće proizvodnje i kapitalnih investicija, kao i subvencionisanje sjemena domaćih proizvođača.

Tvrdnja o „95 odsto uvozne hrane“ nije statistički podatak

Govoreći za BUKU , predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, Savo Bakajlić ,tvrdi da BiH može proizvesti dvije trećine hrane za vlastite potrebe, dok se, prema njegovim riječima, 95 odsto hrane uvozi, uz ocjenu da od takvog sistema najviše profitira uvoznički sektor.

Ako domaće proizvodnje nema dovoljno, povećava se potreba za uvozom.A BiH već ima deficit od više od četiri milijarde KM u razmjeni poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Zato je zahtjev poljoprivrednika za proglašenje elementarne nepogode , upućen ka Vladi RS, zahtjev koji više nije moguće posmatrati samo kao pitanje naknade štete za jedan rod.

Od odgovora vlasti zavisi hoće li ovogodišnji gubici ostati ograničeni na jednu sezonu ili će dio njih biti prenesen u narednu godinu kroz manju sjetvu, smanjen stočni fond i manju domaću proizvodnju.

Semberija danas traži da država prizna razmjere problema.

Sljedeći korak mora biti odgovor na pitanje šta će konkretno uraditi da se proizvodnja zadrži.Jer ako proizvođači ove godine izgube novac, a naredne godine izgube mogućnost da proizvode, šteta više neće biti samo njihova.Biće to još jedan rast zavisnosti od uvoza u zemlji koja je već prošle godine za hranu iz inostranstva izdvojila 5,32 milijarde KM.

The post Poljoprivrednici traže proglašenje elementarne nepogode: Ako vlast ne reaguje, najavljuju proteste appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Slaba vajda od vlasti

Na udaru nezapamćene žege prve su stradale proljetne kulture, a kukuruz je pretrpio najteže udarce. Na parcelama širom Semberije, Posavine i Lijevče polja, ali i u centralnim dijelovima zemlje, stabljike su zakržljale, a klipovi se na velikom broju njiva nisu ni formirali. Zbog nedostatka vlage stručnjaci i udruženja procjenjuju da će prinos na nezaštićenim površinama biti između 70 i 90 odsto.

„Gorivo je otišlo na 3,5 marke, suša je uništila sve, nemamo šta da očekujemo“, kaže predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije, Željko Stanić, koji kaže da im bez pomoći vlasti nema spasa.

„To je sve na kapaljku. Nema konkretne podrške da bi se sanirale štete. Imali smo i elementarnu nepogodu ranije i nikakvu pomoć nismo dobili“, kaže Stanić.

Pored kukuruza, ogromne štete bilježe se na soji, gdje je toplotni stres prepolovio rod mahuna. Povrtari koji nemaju stabilan pristup podzemnim vodama ili kanalima bilježe spržene usjeve paprike, paradajza i kupusa. Čak su i voćnjaci u brdsko-planinskim predjelima pretrpjeli značajna oštećenja.

„Stanje je loše, teško, posebno kada je riječ o kukuruzu, voću i povrću. Problemi su i u stočarskoj proizvodnji, životinje doživljavaju toplotne udare“, kaže Nedžad Bićo, iz Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.

Stočni fond pred kolapsom

Najveći strah poljoprivrednika nije vezan samo za propalu žetvu, već za lančanu reakciju koja pogađa stočarstvo. Kukuruz i soja predstavljaju temelj ishrane goveda, svinja i peradi, a njihov izostanak znači drastično poskupljenje koncentrata i kabaste hrane.

Poljoprivrednici otvoreno upozoravaju da će manjak silaže natjerati mnoge farmere na rasprodaju ili prinudno klanje muznih grla. Kada se tome doda opasnost od pojave

mikotoksina i aflatoksina u usjevima izloženim ekstremnom stresu, kvalitet preostale hrane postaje dodatni sanitarni i ekonomski rizik.

Na apele udruženja sa terena, entitetske vlasti u Republici Srpskoj i Federaciji BiH uglavnom nude poznati repertoar obećanja o vanrednim intervencijama, ali konkretni mehanizmi još uvijek kasne. Uprkos zahtjevima agrarnih saveza da se proglasi stanje elementarne nepogode kako bi se oslobodila namjenska budžetska sredstva i sanirale direktne štete, odluke se prebacuju sa opštinskih na entitetske nivoe.

Prebacivanje odgovornosti

„Iz Federalne uprave civilne zaštite, u ovom momentu niti na jednom dijelu Federacije BiH nije na snazi stanje prirodne i druge nesreće proglašeno od strane lokalnih zajednica. Pratićemo stanje u ovoj oblasti i ukoliko neke od opština ili gradova proglase stanje, vjerujem da će isto razmatrati i kantoni, a onda i Federacija BiH“, odgovorio je resorni ministar u federalnoj vladi Kemal Hrnjić, nakon mnogobrojnih upita da li će i kada entitetske vlade reagovati, s obzirom da poljoprivreda nije u nadležnosti države.

Radi se o klasičnom prebacivanju odgovornosti na niže nivoe vlasti koje prve treba da proglase elementarnu nepogodu ali nemaju novca da „pokriju“ štetu. To je odličan scenario i za entitetske vlasti koje se u ovom slučaju bave samo prebacivanjem odgovornosti.

„Za 25 godina koliko se bavim voćarstvom ovo je najteža godina. I suša i cijena“, kaže Raif Čolić, najveći proizvođač i uzgajivač šljiva u gradačačkom kraju i široj regiji.

Voćari su očekivali ogroman prinos ove godine, ali je suša uništila svaku nadu.

„Katastrofalni su prinosi, posebno kruška, jer prve klase uopšte nema. I jabuke su ostale dosta sitne“, kaže predsjednik Udruženja voćara RS Dragoje Dojčinović.

Hronični izostanak sistemskog navodnjavanja

Resorna ministarstva najavljuju razmatranje ubrzane isplate redovnih podsticaja, premija po hektaru i mogućnost podjele regresiranog dizel goriva za predstojeću sjetvu. Ipak, agrarni analitičari ukazuju da takve mjere predstavljaju samo gašenje požara. Poljoprivrednicima novac treba odmah kako bi pokrili dospjele troškove repromaterijala, jer sa praznim računima mnogi neće imati čime ući u jesenju sjetvu pšenice i ječma.

Ova suša nije izuzetak već sve očitija klimatska realnost na Balkanu, ali odnos institucija prema infrastrukturi ostaje nepromijenjen. U Bosni i Hercegovini se navodnjava tek neznatan procenat obradivih površina, dok se većina gazdinstava i dalje oslanja isključivo na milost vremenskih prilika. Projekti hidromelioracije napreduju sporo, a postojeći kanali često su zapušteni ili nefunkcionalni.

Ekonomisti upozoravaju da cijeli Balkan ulazi u period očekivanog rasta cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a poskupljenja bi najviše mogla pogoditi proizvode poput stočne hrane, a indirektno mesa i mlijeka. Ukoliko vlasti, bez obzira o kojem se nivou radi, ne počnu sa podsticajima za izgradnju modernih akumulacija, subvencionisanja opreme za navodnjavanje i razvoj osiguranja usjeva, suša će nastaviti da prazni sela brže od bilo kog drugog ekonomskog faktora.

The post Suša gasi bh. agrar appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

Rudnik uglja Bukova Kosa, kod Prijedora na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, radio je uprkos tome što je sud prije više od mjesec dana poništio koncesiju, navodeći da je dodijeljena bez zvaničnog obrazloženja, ne uvažavajući načelo transparentnosti.Zabrana eksploatacije uglja teslićkom preduzeću “Drvo export”. Uprkos tome, Vlada Republike Srpske je ponovo dodijelila koncesiju za istraživanje uglja istoj kompaniji, “Drvo export”, što je zvanično objavljeno 10. avgusta.Poništena i nanovo dodijeljena koncesija se tiče istražnih radova, koji su zvanično završeni prošle godine, dok je druga koncesija, za eksploataciju uglja, dodijeljena 2024. i traje do 2034. godine.

Ekološka dozvola je poništena krajem jula, a radi se o već drugoj ekološkoj dozvoli za Bukovu Kosu koju poništavaju sudovi u RS.Prva ekološka dozvola je poništena pred Okružnim sudom u Banjaluci u decembru 2025. godine, ali je ubrzo izdata nova.

Građani i aktivisti su na centralnom trgu u Prijedoru održali nekoliko protesta zbog eksploatacije uglja na Bukovoj Kosi, upozoravajući da se radi o ozbiljnoj prijetnji životnoj sredini.Pitanje ovih rudnika je došlo i do specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija za ljudska prava, Meri Lolor (Mary Lawlor), koja je tokom juna prošle godine rekla da je “zgrožena” targetiranjem osoba koje se u BiH bore za zdravu životnu sredinu.

The post Ekološki inspektor RS izrekao zabranu eksploatacije uglja u Bukovoj Kosi kod Prijedora appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.