Donald Tramp je čvrsto riješio da u ime Amerike na prvom mjestu preostalom svijetu preotme i bogataše, najavivši novi program zlatne vize za ekspresno sticanje američkog državljanstva
Glavni uslovi za potencijalne kandidate su da imaju toliko novca da ne znaju šta će s njim i da vole Ameriku, a tu ljubav će dokazati tako što će za Trampovu zlatnu vizu platiti pet miliona dolara. Stručna javnost u SAD nije oduševljena tom idejom, imajući u vidu da su drugim državama ovakvi programi donijeli više štete nego koristi.
Prema podacima kompanije UBS Wealth Management, Sjedinjene Države trenutno imaju 22 miliona domaćinstava čija imovina vrijedi najmanje milion dolara. Američkom predsjedniku to nije dovoljno. Americi na prvom mjestu potrebno je još bogataša, koje Donald Tramp želi da preotme od ostatka svijeta.
Zato je nova američka administracija početkom marta raspisala konkurs za poželjne kandidate. Glavni uslovi su da imaju toliko novca da ne znaju šta će s njim i da vole Ameriku. A ljubav prema Americi će dokazati tako što će izvući iz džepa pet miliona dolara za zlatnu karticu, kojom će steći državljanstvo SAD.
Tramp je tom prilikom najavio da će program zlatne vize biti pokrenut već za dvije sedmice, naravno bez odobrenja američkog Kongresa, jer se predsjedniku žuri da novcem koji bi se prikupio na ovaj način smanji američki državni dug koji je premašio 36.000 milijardi dolara.
Kartica sa Trampovom razbarušenom frizurom
Početkom marta je najavljeno i da Ilon Mask, koji je tada još bio aktivan u Trampovoj administraciji, priprema softver koji će pojednostaviti cijelu proceduru i takođe biti gotov za dvije sedmice. Odmah nakon te objave, američki ministar trgovine Hauard Lutnik se pohvalio da je već prodao 1.000 kartica unaprijed i pojasnio šta znači Trampova izjava da će ovu prečicu za američko državljanstvo „kupovati ljudi koji imaju novca“.
Lutnik je iznio sljedeću računicu: „Postoji 37 miliona ljudi u svijetu koji su sposobni da kupe našu karticu. Predsjednik misli da možemo da prodamo milion i to je sasvim dovoljno da ostvarimo ciljeve ovog programa“.
Oni se svode na to da se bogati stranci odomaće i raskomote u SAD, otvaraju nova radna mjesta, plaćaju poreze i troše mnogo novca na kupovinu isključivo američkih nekretnina, proizvoda i usluga.
Nakon obećanih dvije sedmice za pokretanje programa, zlatna viza nije ugledala svjetlost dana, možda i zato što je Tramp počeo da se premišlja oko njenog izgleda. Šef Bijele kuće je izjavio da je pod neviđenim pritiskom svojih ljudi da zlatna viza za američko državljanstvo zvanično ponese ime „Trampova kartica“ i da na njoj bude utisnut predsjednikov lik sa razbarušenom frizurom.
Ilon Mask, koga su počeli da prozivaju znatiželjnici pitanjima „šta bi s karticom?“, objavio je u maju na svojoj društvenoj mreži Iks da se softver za podršku „tiho testira“. Samo nekoliko dana kasnije, Mask je obavijestio javnost da napušta Trampovu administraciju.
Uprkos tome, američki zvaničnici su potvrdili da će program definitivno biti pokrenut u najskorije vrijeme, te da je interesovanje za američku zlatnu vizu ogromno, „što se pokazalo i tokom nedavne turneje predsjednika Trampa po Bliskom istoku“.
„Uzbudljiva prilika“
Šta neko ko je imao nesreću da se rodi van Amerike, ali sreću da ne zna gdje će s parama, dobija za tih pet miliona dolara? Neograničenu dozvolu boravka u Sjedinjenim Državama, mogućnost da ekspresno emigrira u Ameriku, brži i direktniji put za sticanje američkog državljanstva, što Tramp naziva „privilegija plus“. Predsjednik SAD je siguran da će pored bogatih stranaca, za zlatnom vizom „poludjeti i američke kompanije“, jer će na taj način moći da zapošljavaju visoko kvalifikovane strane stručnjake.
Američki zvaničnici tvrde i da će cjelokupna procedura biti znatno jednostavnija u poređenju sa postojećim programom EB-5. Sjedinjene Države su ovaj program uvele 1990. godine, a trenutni propisi omogućavaju investitorima i njihovim užim porodicama da dobiju dozvolu boravka ako ulože nešto više od milion dolara u osnivanje preduzeća koja će zaposliti najmanje 10 kvalifikovanih radnika ili ukoliko investiraju 800.000 dolara u „ciljanu oblast zapošljavanja“.
Tokom proteklih 15 godina, potražnja za vizama EB-5 varirala je od ispod 2.000 do preko 10.000 godišnje, a ubjedljivo najviše ovih dozvola prigrabili su kineski državljani.
Najavljujući zlatnu vizu, Tramp je u jednom emotivnom nastupu priznao da bi mu od kineskih tajkuna „bili mnogo draži ruski oligarsi“, ali to je bilo prije nego što ga je ruski predsjednik Vladimir Putin iznervirao tokom mirovnih pregovora o okončanju rata u Ukrajini.
No, kakva god bila nacionalna struktura potencijalnih interesenata, ako se izuzmu ulizice u Trampovoj administraciji i advokati koji su već požurili da zarade nudeći savjete bogatašima kako da iskoriste „ovu uzbudljivu priliku“, većina stručne javnosti u SAD je vrlo skeptična da će američka zlatna viza pogoditi metu.
Više štete, nego koristi
Naime, svijet ne počinje sa Trampom, pa je prije njega oko stotinu zemalja došlo na ideju da ponudom zlatnog pasoša ili dozvole boravka na osnovu ulaganja popune državnu kasu. Tržište za prodaju državljanstva čine vrlo različiti igrači, od malih i siromašnijih ostrvskih država na Karibima i Pacifiku, do bogatih ekonomija, poput Australije, Kanade i brojnih evropskih zemalja.
Minimalni zahtjevi za investitore u ovim šemama znatno variraju, zavisno od atraktivnosti države i od statusa koji se nudi. Primjera radi, ostrvska država Samoa u južnom Pacifiku nudi državljanstvo za samo 11.000 dolara, dok je na Kipru potrebno uložiti 314.000 dolara za boravišnu vizu i 2,1 milion dolara za državljanstvo.
Ovakvi programi su postali naročito popularni nakon svjetske finansijske krize 2008. godine, kada su države pokušavale na sve moguće načine da umanje ekonomsku štetu i prije svega popune rupe u budžetu. Međutim, rezultati nisu bili bog zna kakvi, tvrdi MMF na osnovu istraživanja o učinku ovakvih programa tokom posljednje dvije decenije. U studiji se zaključuje da su ove šeme „podgojile“ budžet samo u malim ostrvskim državama, gdje su prihodi od prodaje državljanstva i boravišnih dozvola u zamjenu za investicije predstavljali veliki dio ukupnih državnih prihoda.
Najilustrativniji primjer je karipska država Sent Kits i Nevis sa ukupno 47.000 stanovnika, gdje minimalna investicija za dobijanje državljanstva iznosi 250.000 dolara, a učinci ovog programa obezbjeđuju više od trećine BDP-a, koji jedva prelazi milijardu dolara.
U slučaju SAD, čiji BDP iznosi nešto manje od 30.000 milijardi dolara, kada bi se prodalo više od 58.000 Trampovih zlatnih viza po cijeni od pet miliona dolara za svaku, to bi činilo tek 1% američkog BDP-a, tvrdi Kristofer Tov, bivši zamjenik direktora Odjeljenja za fiskalna pitanja MMF-a.
Pored generalno slabih fiskalnih rezultata, ovakvi programi mogu izazvati velike potrese na tržištu nekretnina, što su na teži način naučile mnoge države, od Novog Zelanda i Kanade, do Španije i Portugala. Zahvaljujući „zlatnim investitorima“ i njihovim ulaganjima u nekretnine, cijene kuća i stanova su rasle znatno brže od prosječnih zarada, što je mnoge obične građane lišilo bilo kakve mogućnosti da obezbijede krov nad glavom. Pored toga, pokazalo se da su ovakve šeme vrlo pogodne za korupciju i pranje novca, pa je Evropska komisija 2022. godine pozvala države članice EU da odustanu od ovih programa.
I dok su Španija i Irska ukinule zlatne vize, štafetnu palicu su preuzele Grčka i Mađarska. Grčka je prošle godine dobila više od 9.000 zahtjeva za zlatnu vizu, a država je 2023. godine povećala minimalnu investiciju u nekretnine sa 284.000 dolara na 455.000 dolara, dok u najatraktivnijim oblastima poput Atine, Soluna, Mikonosa i Santorinija ona iznosi 910.000 dolara.
Početkom ove godine, kompanija Henley&Partners, specijalizovana za tržište zlatnih viza, proglasila je Grčku za najbolju destinaciju u svijetu „u ovoj kategoriji“, ali ta rang lista je sačinjena prije nego što se Donald Tramp namjerio na svjetske bogataše.
Izvor: CAPITAL
