Kako je i ranije najavilo naše Udruženje “Ne diskriminacija – ne mobing” Tuzla, nastavljamo sa analizama načina na koji javna preduzeća u našem gradu troše javni novac. Nakon nekoliko primjera koji su pokazali zabrinjavajući nedostatak transparentnosti, ovaj put pod lupu stavljamo BIT Centar Tuzla – preduzeće koje se u lokalnim medijima često predstavlja kao uspješan primjer poslovanja i „pozitivne priče“.
Međutim, na osnovu javno dostupnih podataka, slika izgleda znatno drugačije.
Osnovan prije 15 godina – s dva zaposlena i više od pola miliona KM kroz nabavke
Prema evidenciji sa portala javnih nabavki (ejn.gov.ba), BIT Centar Tuzla je osnovan 8. decembra 2009. godine i u prosjeku zapošljava dva radnika.
Iako mali po broju zaposlenih, po količini potrošenog javnog novca nije nimalo beznačajan: u dosadašnjem poslovanju, BIT Centar je na različite nabavke utrošio 648.158,03 KM, kroz ukupno 511 sklopljenih ugovora.
Od tog broja, 505 postupaka provedeno je putem direktnih sporazuma, dok je samo 6 postupaka sprovedeno putem konkurentskog zahtjeva. Otvorenih ili pregovaračkih postupaka nikada nije ni bilo..
Drugim riječima, skoro 99% svih nabavki BIT Centra provodi se direktnim sporazumima, koji predstavljaju najnetransparentniji oblik trošenja javnih sredstava, jer se u tim slučajevima najčešće ne objavljuje poziv niti se omogućava konkurencija među ponuđačima.
Stari „partneri“ i poznati obrasci
Analizom dostupnih ugovora vidljivo je da se u nizu nabavki pojavljuju isti ugovorni partneri, često sa sličnim iznosima i u gotovo identičnim okolnostima.
Posebno se izdvaja pravni subjekt Đulir Company d.o.o., s kojim je BIT Centar tokom posljednjih godina zaključio više direktnih sporazuma.
Ono što privlači pažnju jeste cijepanje nabavki – praksa kojom se jedan veći posao formalno razdvaja na više manjih, kako bi svaki pojedinačni ugovor ostao ispod zakonskog praga i mogao biti realizovan bez javnog tendera.
Primjer:
– 26.04.2024. godine potpisana su dva direktna sporazuma sa istim pravnim licem – jedan u iznosu od 5.988,00 KM, a drugi 5.999,20 KM.
– Godinu dana ranije, 10.04.2023. godine, BIT Centar je ponovio isti obrazac: tri direktna sporazuma sa istim dobavljačem – 5.692,20 KM, 5.988,00 KM i ponovo 5.988,00 KM.
Isti obrazac ponavlja se i 2022. i 2021. godine, što jasno ukazuje na sistemski obrazac poslovanja, a ne slučajnost.
Jedini izuzetak – konkurentski postupak iz 2019. godine
Zanimljivo, jedini put kada je BIT Centar odstupio od ove prakse bio je 2019. godine, kada je postupak za nabavku usluga čišćenja i opreme za čišćenje sproveden putem konkurentskog zahtjeva, a ugovor dodijeljen firmi Samsic d.o.o. Sarajevo.
Nakon toga, Centar se vratio starom modelu – direktnim sporazumima.
Reprezentacija i „sitni“ troškovi
Daljnjim pregledom finansijskih izvještaja utvrđeno je da je BIT Centar tokom 2019. godine u više navrata trošio sredstva na reprezentaciju, i to u iznosima od nekoliko stotina maraka u samo jedan dana.
Iako ti iznosi pojedinačno nisu veliki, postavlja se pitanje – kakvu reprezentaciju može imati preduzeće sa dva zaposlena i minimalnim obimom aktivnosti, a da košta 500,600,700 KM?
„Ima se – može se“
Kada sve saberemo, BIT Centar Tuzla nudi još jedan primjer kako se javna preduzeća u našem gradu pretvaraju u male privatne kase, gdje se sredstva raspoređuju po ličnoj procjeni, mimo ozbiljnih procedura i bez stvarne kontrole javnosti.
Dok sve više građana Tuzle broji marke i računa kako preživjeti mjesec, u javnim preduzećima se potpisuju ugovori od po 5.988 KM – svaki ispod radara.
I tako, iz godine u godinu, “uspješno” i “pozitivno”, barem prema hvalospjevima koje čitamo u medijima bliskim vlasti.
Naša analiza, međutim, pokazuje ono što ti lokalni režimski mediji prešućuju – da transparentnost nije samo riječ u strateškim dokumentima, nego obaveza prema građanima.
A BIT Centar, sudeći po podacima, tu obavezu već godinama ne shvata ozbiljno.
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.
