Dok globalni trendovi sve više forsiraju lokalnu i održivu proizvodnju hrane, Bosna i Hercegovina ide u suprotnom pravcu – ubrzano gubi svoju poljoprivredu, sela i resurse koji bi trebali biti garant prehrambene i ekološke sigurnosti. Podaci i analize pokazuju da država ne samo da nema viziju, već aktivno zanemaruje potencijal koji još uvijek postoji.
Polovina zemlje nekorištena
Iako BiH raspolaže s više od 2,5 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, u stvarnosti se koristi jedva polovina. Drastičan pad zabilježen je u svim kategorijama: oranice, voćnjaci, pašnjaci – sve su više prepušteni propadanju, zarastanju ili prenamjeni u nepoljoprivredne svrhe.
Prema procjenama iz 2022. godine:
Oranične površine pale su sa nekadašnjih 1,07 miliona hektara na svega 247.900 ha.
Voćnjaci su svedeni na 28.000 ha, u odnosu na prethodnih 101.000 ha.
Travnjaci i pašnjaci, iako vitalni za stočarstvo, koriste se tek djelimično.
Institucije bez strategije
Bosna i Hercegovina danas nema funkcionalnu agrarnu politiku. Nedostatak koordinacije između entitetskih i državnih institucija, nepostojanje strategije upravljanja zemljištem, kao i odsustvo podrške malim proizvođačima, dovode do sistematskog propadanja sektora.
U Federaciji BiH ne postoji čak ni osnovna fiskalna politika prema zemljištu – porez na zemljište se uopšte ne naplaćuje, što dodatno obeshrabruje njegovu upotrebu, a otvara prostor za špekulacije i prenamjene.
Seljak bez podrške – zemlja bez hrane
Najveći dio proizvodnje u BiH dolazi s malih porodičnih gazdinstava koja obrađuju prosječno dva hektara zemlje. Oprema je zastarjela, tržišni pristup ograničen, a podsticaji često kasne ili su nepravedno raspodijeljeni. Umjesto da bude okosnica održivog razvoja, selo postaje simbol odricanja i siromaštva.
Primarna proizvodnja fokusira se na kulture niske dodane vrijednosti – kukuruz i krompir – dok sektor prerade gotovo da i ne postoji. Uvoz hrane raste, domaća proizvodnja opada, a BiH godišnje troši milijarde maraka na prehrambene proizvode iz inostranstva.
Nestajanje sela – nestanak društva
Demografska slika ruralnih krajeva je poražavajuća: stotine sela su već napuštene, dok hiljade domaćinstava žive na ivici egzistencije. Mladi ne vide perspektivu u poljoprivredi i odlaze, a prirodni resursi ostaju neiskorišteni.
Paradoksalno, u doba kada cijene hrane i klimatske promjene sve više prijete globalnoj stabilnosti, BiH povlači institucije sa sela. Bez saobraćajne infrastrukture, bez javnog prevoza, bez zdravstvene i obrazovne podrške, život u ruralnim područjima postaje gotovo nemoguć.
Zemljište nestaje pod asfaltom
Pored neobrađenih površina, zabrinjavajući je i trend legalne i ilegalne prenamjene zemljišta. Godišnje se gubi oko 3.500 hektara najkvalitetnijeg tla, često za potrebe gradnje, industrijskih zona ili privatnih projekata. Mnoge od tih odluka donose se bez poštivanja zakona o zaštiti poljoprivrednog zemljišta, uz minimalnu kontrolu i skoro nikakve sankcije.
Rješenje postoji – ali gdje je volja?
Prema riječima stručnjaka, rješenje nije samo u agrarnoj politici, već u sveobuhvatnom pristupu razvoju sela. Potrebna je koordinisana strategija koja obuhvata:
modernizaciju infrastrukture,
digitalizaciju ruralnih zajednica,
ulaganja u preradu i lokalne lance snabdijevanja,
edukaciju i podršku mladim poljoprivrednicima,
zaštitu zemljišta kao ključnog resursa.
Profesor Hamid Čustović s Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu upozorava: “Ako se nastavi sadašnji trend povlačenja države sa sela, doći ćemo do tačke kada nećemo imati ni hrane, ni vode, ni ljudi koji bi tu zemlju obrađivali.”
BiH ima potencijal – ali vrijeme ističe
Poljoprivreda može biti temelj razvoja, izvozni potencijal i garancija stabilnosti – ali samo ako se tretira kao strateški resurs. Dok evropske zemlje ulažu milijarde u očuvanje sela, BiH ga polako prepušta zaboravu. A bez sela – nema hrane. Bez hrane – nema suvereniteta. A bez ljudi – nema ni države.
Izvor: Forbes
