Rodne nejednakosti na tržištu rada Zapadnog Balkana i dalje duboko ukorijenjene
Uprkos određenom napretku proteklih godina, tržište rada Zapadnog Balkana obilježeno je značajnim razlikama u položaju žena i muškaraca. Podaci pokazuju da je u prosjeku zaposlena tek nešto više od polovine žena, dok je kod muškaraca taj udio znatno veći i iznosi 70 posto. Time rodni jaz u zaposlenosti u regionu dostiže skoro 20 posto, što je gotovo dvostruko više od prosjeka Evropske unije.
Iako su žene visoko obrazovane – njih 40 posto ima završeno tercijarno obrazovanje, čime po tom pitanju nadmašuju muškarce – njihova stopa aktivnosti na tržištu rada iznosi manje od 55 posto. To je značajno niže u odnosu na prosjek EU od 70 posto. Žene se i dalje suočavaju sa strukturalnim preprekama prilikom ulaska na tržište rada, zadržavanja posla i napredovanja u karijeri.
Posebno je teška perspektiva mladih žena. U prosjeku je zaposleno tek 18 posto njih, dok je 28 posto nezaposleno, što je dvostruko više od prosjeka Evropske unije. Također, žene su češće angažirane na slabo plaćenim poslovima, rade na crno ili na pola radnog vremena, te su nedovoljno zastupljene u oblasti nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike, kao i na rukovodećim pozicijama.
Ekonomski položaj žena dodatno otežavaju razlike u platama i dugoročna finansijska nesigurnost. Procjenjuje se da jaz u zaradama između polova u regionu iznosi između devet i 12 posto, pri čemu visoke stope neformalnog rada i ograničena transparentnost plata često prikrivaju prave razmjere ovog problema. Posljedice su vidljive i u starosti – penzije žena u regionu su oko 40 posto niže od muških, što je odraz godina nižih primanja, prekida karijera i rada van formalnog sektora.
Jedan od ključnih uzroka neravnopravnog položaja jeste i neujednačena raspodjela neplaćenih obaveza. Žene i dalje preuzimaju najveći teret brige o djeci, starima i kućnih poslova. Ograničen pristup pristupačnim uslugama čuvanja djece i dugoročne skrbi predstavlja glavnu prepreku za zasnivanje radnog odnosa na puno radno vrijeme. Istovremeno, učešće u programima obrazovanja odraslih iznosi svega oko 5 posto, što je znatno niže od evropskog prosjeka od skoro 12 posto, čime su mogućnosti za prekvalifikaciju i profesionalni razvoj dodatno ograničene.
Prevazilaženje ovih razlika zahtijeva ne samo kvalitetne zakonske okvire već i konkretne praktične mjere. Neophodno je ulaganje u pristupačne usluge skrbi, unapređenje aktivnih politika tržišta rada te stvaranje boljih prilika za prekvalifikaciju i cjeloživotno učenje. Ekonomsko osnaživanje žena nije samo pitanje pravednosti već predstavlja i ključni pokretač snažnijih i otpornijih ekonomija u cijelom regionu. Ravnopravnost polova ne može ostati samo deklarativni cilj – potrebne su dalje reforme, adekvatno finansiranje i kontinuirana regionalna saradnja kako bi žene mogle u potpunosti participirati i imati koristi od ekonomskog razvoja.
