Sedmica u kojoj se ništa nije riješilo, ali se mnogo toga razotkrilo

Protekla sedmica u Bosni i Hercegovini još jednom je pokazala koliko je društvo istovremeno umorno i napeto. Na površini – niz nepovezanih događaja. Ispod površine – isti obrasci nefunkcionalne vlasti, nezadovoljnih građana i sistema koji reaguje tek kada pritisak postane prevelik.
Najvidljiviji znak tog pritiska dolazio je iz svijeta rada. Sindikati u nekoliko sektora nastavili su pregovore s vlastima, ali uz sve manje iluzija da će se stvari riješiti brzo i pravedno. Ponude o povećanju plata koje ne prate realni rast troškova života dočekane su s ogorčenjem. Radnici su sve glasniji, dok institucije djeluju sve udaljenije od stvarnosti u kojoj ljudi žive.
Istovremeno, građani su se suočili sa još jednim podsjetnikom koliko je sistem nepripremljen – snježne padavine su ponovo paralizirale dijelove zemlje. Nije to bila elementarna nepogoda, već još jedan test kapaciteta vlasti da organizuju osnovne javne usluge. Test koji je, kao i mnogo puta ranije, pao.
Na političkom planu, sedmica je prošla u poznatom tonu međusobnih optužbi, blokada i prebacivanja odgovornosti. Umjesto rješenja, građani su dobili još jednu rundu političkog prepucavanja, dok su konkretna pitanja – od budžeta do socijalnih mjera – ostala po strani.
U isto vrijeme, građanski i aktivistički prostor nije bio tih. Protesti, saopštenja i inicijative pokazali su da frustracija raste, ali i da se ljudi ne mire sa stanjem u kojem je normalno da se prava moraju stalno iznova dokazivati. Iako ti glasovi često ne dobiju dovoljno prostora u glavnim medijima, oni ostaju važan podsjetnik da društvo nije potpuno pasivno.
Možda najvažnija poruka ove sedmice jeste da se problemi u Bosni i Hercegovini više ne mogu prikrivati sitnim pomacima i praznim obećanjima. Ljudi osjećaju posljedice inflacije, loših politika i nefunkcionalnih institucija svaki dan. I to nezadovoljstvo više nije tiho.
Sedmica je završila bez velikih odluka i bez velikih pobjeda. Ali je ostavila jasan trag: pritisak raste, strpljenje se troši, a društvo polako ulazi u fazu u kojoj će ignorisanje problema postajati sve skuplje.