Nove izborne tehnologije u BiH: Reforma ili rizik vrijedan 112,5 miliona KM?
Iako se uvođenje novih tehnologija u izborni proces Bosne i Hercegovine predstavlja kao gotova stvar, brojna ključna pitanja i dalje su bez odgovora. Od izgleda glasačkih listića do kontrole izvornog koda sistema – dileme se gomilaju, dok rokovi za Opšte izbore 2026. godine neumoljivo teku.
Podsjećanja radi, ranije su nametnute izmjene Izbornog zakona BiH kojima je omogućeno uvođenje novih tehnologija u izborni proces, a potom je obezbijeđeno i 112,5 miliona KM za njihovu realizaciju. Međutim, elektronsko brojanje glasova i dalje funkcioniše bez jasnog zakonskog okvira.
Kako će izgledati glasački listići?
Jedno od ključnih pitanja odnosi se na tehničku izvodljivost projekta. Na primjer, glasački listić za neke skupštine sa stotinama kandidata gotovo je nemoguće skenirati standardnim optičkim uređajima.
Ranije je upozoreno da bez izmjena Izbornog zakona nije moguće svesti listiće na „razuman format“. U suprotnom, BiH bi mogla dobiti listiće duge i do metar, što bi stvorilo ozbiljne logističke probleme na biračkim mjestima i dovelo u pitanje funkcionalnost čitavog sistema.
Elektronsko brojanje bez izmjena zakona?
Važeći Izborni zakon BiH jasno propisuje da se glasovi broje ručno. Elektronsko brojanje uopšte nije normirano, što otvara ozbiljna pravna pitanja o legitimitetu čitavog procesa.
Nadležna institucija je još u oktobru prošle godine Parlamentarnoj skupštini BiH uputila prijedlog izmjena zakona, ali o njemu do danas nije vođena rasprava. U tim izmjenama predviđeno je da operater, nakon zatvaranja biračkog mjesta, pod nadzorom predsjednika biračkog odbora, štampa završne izvještaje o skeniranju i automatskom brojanju glasova – uključujući broj važećih i nevažećih listića te glasove po političkim subjektima i kandidatima.
Međutim, nije precizirano ko i pod kojim uslovima može tražiti ponovno brojanje u slučaju elektronske obrade glasova, što ostavlja prostor za potencijalne zloupotrebe i osporavanje rezultata.
Problem važećih i nevažećih listića
Izborni zakon jasno definiše kada je listić nevažeći – na primjer, ako je potpisan ili pošaran. Međutim, prema ranijim iskustvima sa pilot-projektima, optički skeneri takve nepravilnosti ne prepoznaju na adekvatan način.
Ranije je upozoreno da je moguće da birač označi kandidata, dodatno išara listić, a da ga sistem ipak registruje kao važeći. To otvara fundamentalno pitanje – ko u konačnici odlučuje o validnosti glasa: zakon ili mašina?
Izvorni kod – bezbjednosna tempirana bomba?
Posebnu zabrinutost izaziva pitanje izvornog koda kompletnog sistema. Ako je kod u vlasništvu privatne kompanije koja dobije tender, postavlja se pitanje bezbjednosti, integriteta podataka i kontrole nad izbornim procesom. Bez uvida u izvorni kod, nemoguće je potvrditi da sistem ne sadrži skrivene funkcije koje bi mogle uticati na rezultate glasanja.
S druge strane, nezvanične informacije govore da nadležna institucija nema dovoljan broj stručnog kadra za upravljanje i razvoj takvog sistema ukoliko bi izvorni kod bio prenesen u njeno vlasništvo. To dovodi u pitanje održivost sistema nakon njegove implementacije.
Tender vrijedan milione – odluke još nema
Prošle godine raspisan je tender za nabavku novih izbornih tehnologija. Ponude su otvorene početkom februara, ali najpovoljniji ponuđač još nije izabran. Ponude su dostavila četiri ponuđača:
- “Provis” iz Bijeljine – 104,1 milion KM plus PDV (rok 180 dana)
- “Planet Soft” iz Banjaluke – 57,7 miliona KM (rok 90 dana)
- “Artco Group” iz Sarajeva – 79,8 miliona KM (rok 170 dana)
- “Smartmatic” iz Sarajeva – 82,8 miliona KM uz popust na 74,5 miliona KM (rok 139 dana)
Nakon izbora najpovoljnijeg ponuđača očekuju se i žalbe, što dodatno smanjuje šanse da se kompletan proces završi na vrijeme za izbore 2026. godine. Raspon u ponuđenim cijenama i rokovima izvođenja govori o različitim pristupima i potencijalno nejasnim tehničkim specifikacijama.
Hoće li 2026. donijeti elektronske izbore?
Iako se javnosti šalje poruka da su nove tehnologije neminovnost i korak napred u demokratskom procesu, pravne, tehničke i bezbjednosne dileme ostaju otvorene. Bez jasnih izmjena zakona, definisane kontrole i transparentnosti procesa, pitanje je da li će BiH dočekati naredne izbore sa elektronskim brojanjem – ili sa još jednom institucionalnom krizom.
Predviđeno je 112,5 miliona KM, utrošeno dragocjeno vrijeme, a ključna pitanja i dalje ostaju bez odgovora. Umjesto reforme koja bi trebalo da unaprijedi izborni proces, rizikujemo da dobijemo skup, netransparentan i pravno neutemeljen sistem koji bi mogao dodatno uzdrmati ionako krhko povjerenje građana u izbore.
