Dok se regionalni sukob između Irana i Izraela prelijeva iz hladnog rata u fazu otvorenih udara, jedan geografski prostor ponovno ulazi u centar svjetske pažnje – Hormuški moreuz
Riječ je o uskom morskom prolazu koji, iako površinom malen, ima golemu stratešku težinu – i potencijal da, u slučaju eskalacije, izazove globalnu energetsku i bezbjednosnu krizu.
Hormuški moreuz, smješten između Irana i Omana, povezuje Persijski zaliv s otvorenim okeanom. Oko 20 odsto ukupne globalne nafte (procjene govore o 17 miliona barela dnevno), kao i znatan dio svjetskog LNG-a, prolazi upravo ovim pravcem.
Prolaz koristi većina zemalja Bliskog istoka bogatih naftom: Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Irak i Katar.
Upravo ta brojka čini Hormuz najvažnijom energetskom tačkom na svijetu. Njegova blokada – čak i privremena – dovodi do neposredne destabilizacije svjetskog tržišta energenata, dramatičnog porasta cijena i širenja nesigurnosti na finansijskim tržištima.
Iran je svjestan svoje pozicije. S obalom koja nadzire sjeverni dio moreuza i vojnom infrastrukturom razmještenom duž obale i na obližnjim otocima, Teheran ima kapacitet za blokadu prolaza – putem pomorskih mina, projektila, dronova i asimetričnih napada.
U proteklim decenijama, Islamska Republika je više puta prijetila zatvaranjem Hormuza, ponajviše kao odgovor na američke sankcije ili izraelske napade. Ali današnji kontekst – direktna vojna konfrontacija s Izraelom, destabilizacija regije i napetosti sa SAD-om – čine tu prijetnju konkretnijom nego ikada.
Zatvaranje Hormuza ne bi bilo samo vojni čin – bio bi to politički signal Zapadu, posebno Vašingtonu, Londonu i Parizu, ali i jasna poruka regionalnim rivalima poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Iran time ne bi samo tražio prostor za političko manevrisanje – već bi cijeli energetski sistem svijeta pretvorio u taoca regionalnog sukoba.
Važno je naglasiti da čak i bez potpune blokade, dovoljan je niz napada na tankere, pomorske mine ili zapljena trgovačkih brodova kako bi se destabilizovala percepcija bezbejdnosti.
U uslovima straha i nesigurnosti, tržišta reaguju automatski – rastu cijene nafte, padaju valute zemalja uvoznica i jača inflacija.
Moguće posljedice za međunarodnu zajednicu
Ako bi Iran povukao potez zatvaranja Hormuza, posljedični talasi bi zahvatili, SAD i NATO, koji imaju pomorske baze u regiji (posebno u Bahreinu i Kataru), Kinu, Japan, Indiju i Južnu Koreju, kao najveće uvoznike energenata iz Persijskog zaliva, Evropsku uniju, koja bi se suočila s dodatnim energetskim pritiscima usred rata u Ukrajini, globalna finansijska tržišta, koja su već nestabilna zbog inflacije, trgovinskih ratova i klimatske tranzicije.
Politički gledano, blokada Hormuza bi zahtijevala odlučan vojni odgovor SAD-a, što bi moglo dodatno internacionalizovati sukob Iran-Izrael i gurnuti regiju u širu eskalaciju, možda i otvoreni rat većeg opsega.
Iran ne mora pobijediti u konvencionalnom ratu da bi imao strateški uticaj. Zatvaranjem Hormuza on pokazuje da još uvijek drži u rukama jednu od najjačih karata svjetske geopolitike. U trenutku kada se globalna ravnoteža moći sve više oslanja na energetsku sigurnost i pomorsku slobodu, ta karta može imati dalekosežne posljedice – ne samo za Bliski istok, nego za cijeli svijet.
Izvor: BUKA
