Energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini, unatoč deklarativnoj težnji za pravednošću, suočava se s ozbiljnim rizicima korupcije i nedostatka transparentnosti. Građani kroz račune subvencioniraju obnovljive izvore, no u samom procesu dominacija velikih investitora i netransparentne prakse guše konkurenciju i ugrožavaju javno dobro. Uočene su brojne nepravilnosti, poput skrivanja dokumentacije, nezakonito izdanih dozvola i zloupotrebe statusa “privilegovanog proizvođača”.
Temeljni problemi uključuju preduge i komplicirane procedure za priključenje, koje traju i do dvije godine, te netransparentan sustav otkupa energije koji se odvija po principu “jedan na jedan”. Koncentracija projekata u rukama malog broja investitora, koji na pojedinim lokacijama grade desetine elektrana, dodatno narušava pravednost i onemogućava priključenje manjih proizvođača. Pravni okvir zastario je i ne prati tehnološki razvoj, a nedostatak kapaciteta u distributivnoj mreži dodatno komplicira situaciju.
Kao moguća rješenja ističu se uvođenje transparentnih redova čekanja, pravila “koristi ili izgubi” za izdate dozvole, te fleksibilniji modeli priključenja. Nužno je donijeti moderne zakone na državnoj razini, uspostati energetsku berzu i elektronizirati aukcijski sustav kako bi se povećala transparentnost. Konačno, politika mora staviti građane i lokalne zajednice u središte procesa kako bi se osigurala pravedna tranzicija i spriječilo energetsko siromaštvo.
Bez hitnih i sustavnih reformi, korupcijski rizici nastavit će ugrožavati investicije, odgađati ispunjenje klimatskih ciljeva i narušavati povjerenje javnosti u cijeli proces energetske tranzicije.
