Usudićemo se ustvrditi da u BiH gotovo da ne postoji čovjek koji barem jedanput nije u medijima čuo za izraz „obnovljivi izvori energije“. Posebno je ta tema učestala najmanje posljednju deceniju, uz navode kako se električna energija treba proizvoditi sve više iz ovih izvora, odbacujući dosadašnje „prljave“ industrije.
Za one koji ne znaju, obnovljivi izvori energije su solarni paneli, vjetroelektrane, hidroelektrane, bioplin i geotermalna energija. Ovi izvori imaju znatno manji negativan uticaj na okoliš i pomažu u smanjenju emisije štetnih gasova u atmosferu.
Zanimljivo, u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora mogu učestvovati svi građani. Barem je tako navedeno u zakonima i podzakonskim aktima. Nažalost, u praksi su stvari malo drugačije, jer je evidentno da krupni kapital „kolo vodi“ u ovoj oblasti, a obični građani rijetko ili gotovo nikako dolaze u priliku da se domognu i energetskih mrvica.
Zakonski okvir i nadležnosti u BiH
O ovoj važnoj temi za društvo u vremenima kada je proizvodnja električne energije temelj suvereniteta svake države, razgovarali smo sa Almirom Muhamedbegovićem, energetskim analitičarom i kolumnistom portala Nomad.
Almir Muhamedbegović (Foto: Žurnal)
Interesovalo nas je za početak na koji način je danas u BiH zakonski uređena mogućnost proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Takođe i čija je uopšte nadležnost koja reguliše ta prava i obaveze: Države, entiteta, kantona ili gradova i općina?
„Što se tiče zakonske regulative postoje entitetski zakoni o korištenju obnovljivih izvora energije. Obzirom da je sektor energetike na nivou BiH spušten na nivoe entiteta. Tako da svaki entitet u BiH ima svoje resorno ministarstvo energije, odnosno energetike u RS, koje je nadležno za sprovođenje onoga što je napisano u zakonima o korištenju obnovljivih izvora energije. Postoje dva entitetska zakona koji definišu načine registracije proizvođača električne energije i koji definišu ko sve može postati proizvođač električne energije. Mi u FBiH imamo novi zakon iz 2023. godine koji je na snazi od 2. maja 2024. godine i on uvodi mogućnost da i građani koji su sami potrošači mogu postati proizvođači električne energije. Radi se o uvođenju jednog novog pojma koji se zove Prosumer“, objašnjava Muhamedbegović, te nastavlja:
„Institucija koja reguliše takvo tržište proizvodnje električne eneregije u FBiH je Regulatorna komisija za električnu energiju (FERK), a slična regulatorna agencija postoji i u RS – u. Ta dva regulatora u stvari bi trebali da budu kontrolni organi da li ono što se dešava na tržištu električne energije i njene proizvodnje je u skladu sa zakonom“.
Procedura za dobijanje statusa Prosumera
Svakoga ko je zainteresovan da uđe u cijelu priču o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora svakako interesuje i procedura. Šta je sve potrebno, pa da pojedinac ili firma počnu proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora?
„Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije postavlja pravnu osnovu kako se to radi, dok podzakonski akti u stvari regulišu to do u detalje. FERK kao regulator ima svoje pravilnike o proizvođačima električne energije. Pravilnicima o proizvodnji električne energije, o postrojenjima, kvalifikovanim proizvođačima, o postupku dobijanja statusa Prosumera. U tim pravilnicima se regulišu operativne stvari kako da mi kao građani možemo postati proizvođači električne energije. Po tom pravilniku su date smjernice šta sve trebate da uradite da biste dobili status Prosumera“, ističe Muhamedbegović i dodaje:
Foto: Federalna
„Status Prosumera inače sada po novom zakonu dodjeljuje operator distributivnog sistema, ono što kolokvijalno zovemo elektrodistribucije. Da biste dobili status Prosumera, prije svega trebate imati krovište na koje ćete instalirati elektranu, morate dobiti elektroenergetsku saglasnost od operatora distributivnog sistema i kada dobijete tu saglasnost i kada izgradite elektranu, onda tu elektranu neko treba da pregleda, da kaže da je to ispravno i u ovom slučaju to bi takođe trebao da uradi nadležni ODS (operator distributivnog sistema) i nakon što se izvrši priključenje elektranu na mrežu onda podnosite zahtjev za sticanje statusa Prosumera. Kada dobijete status Prosumera, onda možete da razmjenjujete viškove električne energije sa vašim snabdjevačem i tu sada dolazimo do najvećeg problema“.
Otpor elektrodistribucija i problem mreže
O kakvom problemu je riječ Muhamedbegović objašnjava:
„Koliko god to dobro izgledalo na papiru, u zakonu i u podzakonskim aktima, na terenu to uopšte ne izgleda dobro, odnosno, naše elektrodistribucije kao nadležni ODS su bile u obavezi prema Zakonu o obnovljivim izvorima energije da donesu skraćene procedure za priključenje prosumerskih postrojenja. One su nedavno donešene. Taj zakonski rok za donošenje je bio avgust 2025. godine. One su po mojim saznanjima nedavno donešene, ali se to rješavanje statusa Prosumera zaista sporo odvija. Tu zaista postoji jedan evidentni otpor elektrodistribucija. Zašto je to tako postoji više razloga. Vjerovatno i zbog toga što elektrodistribucije osjećaju da jedan dio tržišnog kolača u tom procesu demokratizacije moraju prepustiti prosumerima. Nisu baš sretni da to rade. S druge strane, ODS kaže da jednostavno distributivna mreža ne može više da primi tih malih proizvođača, odnosno da je mreža sa svojim kapacitetima popunjena.
Sada tu dolazimo do jedne druge stvari: Šta je ODS uradio da ta distributivna mreža bude spremna? Elektrodistribucije se morale znati da će doći do tih silnih zahtjeva za priključenje prosumera. To nam govori da nisu uradili svoj posao na vrijeme. ODS, tj. dvije elektroprivrede u FBiH, za svaku godinu podnose plan razvoja distributivne mreže i po tom planu koje im odobrava FERK trebaju da se ponašaju.
Foto: Bussines Magazine
Sada je ovdje pitanje ako vi uplanite da će vam biti određeni broj takvih proizvođača na mreži, što to ne ostvarujete. Što to ne realizujete ako ste se to obavezali u svojim planovim? Tu po mom mišljenju treba da nastupa regulator FERK koji odobrava takve planove i da kontroliše koliko se takvi planovi razvoja mreže realizuju. Za nerealizaciju planova sada ispaštaju prosumeri uz izgovor distribucija da nemaju priključnih kapaciteta“.
Ko zaista gradi: Javna preduzeća ili privatnici?
Iz svega prethodno navedenog postavlja se pitanje: Ko danas najviše proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora u BiH – država, privatne kompanije ili građani?
„Mi kolokvijalno kada kažemo državne kompanije, mislimo na javna preduzeća dvije elektroprivrede u FBiH. One u svom portfoliju imaju hidroelektrane koje su naslijedile iz bivše države i ništa drugo nisu izgradile osim dva vjetroparka. EP BiH je izgradila vjetropark od 48 MW, a EP HZHB vjetropark od 50 MW i to je sve što su oni uradili u prošlih 30 godina“, kaže Muhamedbegović, te nastavlja:
„S druge strane, vidimo da su privatni investitori vrlo agilni u zauzimanju dobrih pozicija. Govorimo o geografskim pozicijama za vjetroelektrane i solarne elektrane. Mi danas imamo samo na prenosnoj mreži negdje oko 250-260 MW vjetroelektrana i od toga je samo ovih gore nabrojanih 98 MW u vlasništvu dvije elektroprivrede, a ovaj ostatak od četiri vjetroelektrane su već napravili privatni investitori.
Foto: Energetika.ba
Sa solarnim elektranama koje su prikopčane na prenosnu mrežu situacija je još gora po javna preduzeća. Sve velike solarne elektrane su izgradili privatni investitori. Tu se nalazi, mislim osam velikih solarnih elektrana ukupnih kapaciteta oko 300 MW i sve su to uradili privatni investitori.
Očito, bez obzira što mi slušamo žalopojke privatnih investitora, oni pronalaze put da naprave te vjetroelektrane. Očito je da oni nalaze put da dobiju koncesije čija je zakonitost u mnogim slučajima u najmanju ruku upitna. Oni lako dobijaju neposrednim, netransparentnim procesima koncesije uz vrlo male koncesione naknade, do 2% vrijednosti prodane struje. Možemo reći da tu koncesionari, u ovom slučaju opštine ili kantoni ili FBiH itekako izlaze u susret velikim investitorima dajući im koncesije, energetske dozvole, dok s druge strane vidimo da za male elektrane na distributivnoj mreži, elektrane za kućanstva, itekako imaju problem. Prije svega sa dobijanjem elektroenergetskih saglasnosti i statusa prosumera od elektroprivrednih preduzeća“.
Vlada FBiH i pitanje odgovornosti
Iz onoga što je naveo Muhamedbegović zaključuje se da su obični građani u podređenom položaju u odnosu na privatne investitore i krupni kapital!?
„Tu se sada postavlja pitanje: Što Vlada ne radi svoj posao? Jer ako znamo da je 90%-tni vlasnik dviju elektroprivrednih preduzeća Vlada FBiH i ako te elektroprivrede ne rade ono što bi trebale da rade u zakonu, a ne rade… što Vlada FBIH ne reaguje? Mi imamo minoran broj tih elektrana koje su dobile status prosumer…I pri tome Vlada ne požuruje elektroprivrede i ne vrši pritisak da se to otkoči, onda se postavlja pitanje: Za čiju korist Vlada radi?!“, objašnjava Muhamedbegović i dodaje:
„Na jednoj strani vidimo velike investitore koji grade, dobijaju koncesije, priključuju se na mrežu, dobijaju priključne kapacitete na prenosnoj mreži za velike 100 i 200 miliona Eura „teške“ investicije, a s druge strane imamo proces demokratizacije koji je još uvijek zaleđen, da ne kažem paralizovan nedjelovanjem elektroprivreda pod izgovorom popunjenosti kapaciteta distributivne mreže.
Foto: Al Jazeera Balkans
Očito da ta demokratizacija koja treba da krene od dna ka vrhu, od građana pa dalje, ne ide u pravom smjeru. Vidljivo je da krupni kapital dobija mogućnost da pravi velika postrojenja, a građanima se ta mogućnost bez obzira što zakonski postoji ne realizuje. Stoga možemo slobodno reći: Umjesto demokratizacije procesa energetske tranzicije, mi imamo jednu tajkunizaciju energetike na djelu!“
Tajkunizacija energetike
Muhamedbegović nam pojašnjava i zbog čega je sve to nazvao tajkunizacija energetike:
„Zašto to nazivamo tajkunizaciju? Objašnjenje je jednostavno. Investitori, pogotovo domaći investitori su ljudi koji imaju novac i direktne političke veze sa vlašću. Po definiciji tajkun je osoba koja ima finansijsku moć i političku moć kroz neposredne kontakte sa vlašću.
Ako pogledate ove velike solarne elektrane koje niču u Hercegovini, vi vidite da su investitori ljudi koji su povezani sa vlašću, prije svega sa HDZ – om, ali i sa drugim partijama koje obnašaju vlast. Među tim ljudima su i jedan Mamić ili Brajković. Vi vidite da su u opticaju imena o kojima mi u ovoj zemlji slušamo često u nekom negativnom kontekstu. Mamić je bjegunac od pravosuđa Republike Hrvatske, a Brajković je osuđen pravosnažno za višemilionsku utaju poreza. To su činjenice“, poručuje naš sagovornik i dodaje
Energetska tranzicija: Za koga?
„Čemu sve ovo? Ova država mora ispuniti nešto na što smo se obavezali i Berlinskim procesom i potpisivanjem ugovora o Energetskoj zajednici. Ne trebamo zaboraviti da nacionalni akcioni plan za klimu i energiju BiH još uvijek nije usvojen što je poražavajuće. Ako znamo da se struja na tržištu prodaje tamo gdje će se dobiti najveća cijena, onda se postavlja pitanje: Za koga se radi sva ova tranzicija?!
Očito da krupni kapital radi za svoju korist, a ne za korist građana. Tu je država nažalost suučesnik. Kad’ kažem država, naravno mislim na vlast“.
Diskriminacija građana
Na upit na kojim konkretnim primjerima se ta neravnopravnost najjasnije vidi – u finansijama, zakonima, dozvolama ili otkupu električne energije, Muhamedbegović kaže:
„Zakoni su manje-više napisani da budu primjenljivi i na krupni kapital i na građane. Problem je u tome što se oni u praksi sprovode na već opisani način. Pristup mreži građanima je vrlo restriktivan od strane elektroprivreda, dok vidimo ovdje pristup prenosnoj, pa i distributivnoj mreži…Imamo mi i na distributivnoj mreži elektrana od 1 MW koje su ogromne…Očito u tom pristupu mreži u tom dobijanju potrebnih saglasnosti, prije svega elektroenergetskih saglasnosti, vidimo jednu očitu diskriminaciju običnih građana.
Sve se možda svodi na onu narodnu „para vrti gdje burgija neće“. To je suštinski“.
Kako do pravedne i demokratske tranzicije
Na kraju razgovora interesovalo nas je šta bi se konkretno moralo promijeniti da građani u BiH budu ravnopravni učesnici energetske tranzicije, a ne samo pasivni potrošači električne energije?
„Prije svega Zakon o korištenju obnovljivih izvora energije je predvidio i podsticanje prosumerskih postrojenja. To je jedna dobra odrednica. Podsticanje na način da ovi podsticaji koji se uzimaju od svih građana uz račune za struju se daju za sufinansiranje prosumerskih postrojenja. To je već na tragu neke pravedne tranzicije i demokratizacije proizvodnje električne energije. Još uvijek nije došlo do toga, prije svega što prosumerskih postrojenja imamo trenutno toliko da mogu stati na prste jedne ruke. Bez velike ekspanzije prosumerskih postrojenja nema nikakve demokratizacije i onda nema ni društvene korisnosti. Ako taj novac koji uzimate od građana barem u jednom dijelu ne vratite građanima, nego ga „trpate“ kroz podsticaje investitorima u velike elektrane kojima praktično podsticaji i ne trebaju, jer su njima milioni već dostupni. Ako imate pristup stotinama miliona eura, zašto biste uzimali podsticaje od građana koji su među najsiromašnijim u Evropi?
Foto: Bussines Magazine
Rješenje je u tome da ova država ozbiljno krene u demokratizaciju na taj način što će se ulagati mnogo više u proces koji će omogućiti gradnju što više prosumerskih postrojenja. Na taj način će građani imati korist od podsticaja koji se dijele, ali i distributivna mreža koja će imati smanjene gubitke. Oni su trenutno veoma veliki i opterećuju elektroprivredu. Radi se o distributivnim gubicima koji iznose 7% do 9% od ukupno isporučene električne energije. To su ogromni i novčani gubici za elektroprivrede. Sa druge strane, ako vi trošite struju na samo mjestu proizvodnje na vašoj kući, onda nema gubitaka. Vi proizvodsite i odmah trošite tu struju, a viškove ubacujete u mrežu i onda radite neka monetarna ili energetska poravnanja svaki mjesec. U tom smjeru se moramo kretati.
Otvorimo put i novim idejama. Uradimo i nešto što zakon nije predvidio. Zašto se ne bi napravio federalni program koji kaže da se na 500 škola u FBiH naprave solarne elektrane i da se te elektrane finansiraju iz tih podsticaja koje uzimamo uz račune za struju. To bi bio jedan konkretan korak u pravom smjeru. Za to možda treba izmjeniti zakon o korištenju OIE, što nije neizvodljivo volja u Vladi FBiH i Parlamentu FBiH“, zaključuje Almir Muhamedbegović.
SamoBunt.com
